Kronike plesnog podija: The Art of...

Fenomen kulta ličnosti uglavnom se veže za političke lidere u totalitarističkim sustavima. Dok ih je, tijekom 20.st., bilo pregršt, danas je vjerojatno najpoznatiji onaj sjevernokorejskog diktatora Kim Jong Una i njegovih predaka. No, nisu ni glazbenici imuni na stvaranje kulta ličnosti. Elvis Presley, John Lennon ili Bob Marley neki su od najpoznatijih, iako, za razliku od političara koji takav kult kreiraju sami, uz pomoć svojih ađutanata, u slučaju glazbenika je to djelo fanova. Osim malobrojnih iznimaka... Richard David James jedan je od tih iznimki. Uz prenaglašenu autoironiju, James je, kroz svoje video spotove, tijekom 90-ih godina, stvorio vlastiti kult ličnosti from scratch. Zapravo više kult vlastite karikature...

Osim kreiranja kulta ličnosti, drugi pojam koji se veže uz rad Richarda Davida Jamesa, poznatijeg kao Aphex Twin, je idiosinkrazija, odnosno nesnošljivost, krajnja odbojnost ili odvratnost prema nečemu. Kako je idiosinkrazija točno integrirana u rad Aphex Twina najbolje se može očitati kroz njegove izjave koje je dao u malobrojnim intervjuima tijekom svoje karijere, a koje zvuče kao da dolaze od Štrumfa Mrguda. Npr. na pitanje iz 2011. o svom odnosu s publikom, odgovorio je “Mrzim ih!” Njegov status tvrdokornog hejtera i mizantropa podgrijavali su i razni mitovi poput onog da je kupio tenk, da živi u sefu ili da je ime naslijedio od mrtvorođenog starijeg brata.

James je rođen u irskom gradiću Limericku, a odrastao je u Cornwallu, poluotoku na jugozapadu Engleske, poznatom po mitološkoj predaji o kralju Arthuru koji je ondje, navodno, stolovao. James je odrastanje u ovom dijelu Engleske opisao kao idiličnim i odjsečenim od ostatka svijeta. Priča o mrtvorođenom bratu najvjerojatnije je izmišljena, ali James je doista odrastao uz stariju sestru koja ga je, slušajući bend Jesus and Mary Chain, motivirala da počne slušati i stvarati neku dijametralno suprotnu glazbu. U jednom od svojih najranijih intervjua, James je tvrdio da je počeo producirati elektronički glazbu još sredinom 80-ih, potpuno nesvjestan sličnih glazbenih trendova u Europi i SAD-u, a puno prije nastanka rave pokretna u Velikoj Britaniji. Istinitost ovih tvrdnji nije nikad potvrđena, ali je zato utvrđena neistinost jedne druge Jamesove izjave prema kojoj je 1982. osvojio nagradu od tadašnjeg proizvođača računala Sinclair, jer je uspio proizvesti zvuk na modelu ZX81 koji nije imao nikakav zvučni hardver. Glazbeni magazin FACT, svojedobno je istražio tu priču i otkrio je kako je netko dosita osvojio tu nagradu, međutim to nije bio James... Iako nikad nije volio previše pričati o svojim počecima i James je zlatne godine britanskog ravea proveo za DJ pultom i to u tandemu s Tomom Middletonom, kasnije poznatim house DJ-em i producentom. 1992. je preselio u London, upisao studij elektrotehnike na sveučilištu Kingston Polytechnic i nastavio nastupati, ali sad već isključivo s autorskim repertoarom. Otprilike u to vrijeme upoznao je i Stevea Becketta i Roba Mitchella iz izdavačke kuće Warp Records, no prvi album “Selected Ambient Works 85-92” ipak je izdao za belgijski R & S Records. Prvo izdanje za Warp, EP “On” uslijedilo je '93., nakon čega je, kao Aphex Twin narednih 15-ak godina bio vezan uglavnom za tu kuću. Ipak, pod drugim pseudonimima poput AFX, Polygon Windowa, Power-Pilla, Blue Calx ili Dice Man izdavao je i za druge labelove. Warp je '96. izdao jedan od njegovih najuspješnijih albuma “Richard D. James”, kao i singl ”Come to daddy”, poznat po ustoličenju njegovog kulta ličnosti kroz video spot Chrisa Cunninghama koji je dotad već režirao spotove za perjanice Warpa, Autechre.

“Come to daddy” je, unatoč tome što spada u eksperimentalnu elektroničku glazbu, Jamesa doveo do 36.mjesta britanskog single charta. Suradnja s Cunninghamom nastavila se i na spotu za najpoznatiji singl Aphex Twina, današnji klasik techno glazbe “Windowlicker” (u prijevodu iz slenga 'mentalno zaostala osoba'), koji je 2000. osvojio i Brit Awards nominaciju za najbolji video. Spot sniman u Los Angelesu zamišljen je kao parodija na gangsta-rap spotove, a polovicu spota čini dijalog dvojice muškaraca i dvije prostitutke, tijekom kojeg je izgovoreno ukupno 127 psovki, čime je “Windowlicker” u samom vrhu po broju psovki u glazbenim spotovima svih vremena.

Punih pet godina čekalo se na novi album Aphex Twina, a onda je 2001. Warp objavio “Drukqs”, najavljen kao korak dalje u Aphexovom eksperimentiranju. Zapravo, u glazbenoj nomenklaturi teško da se može naći naziv onome što je James htio reći ovim albumom koji sadrži 30 pjesama, od kojih jedna traje svega 13 sekundi, a većina ima naslove na nepostojećem jeziku poput “Bbydhyonchord”, “Jynweythek” ili “Omgyjya-Switch7”, za koje je autor tvrdio da su na cornwallskom keltskom dijalektu. Nakon velikog uspjeha “Windowlickera”, album “Drukqs” ostao je, u najmanju ruku, neshvaćen. Tim više što je James nakon njegovog izlaska 2001., objavio povlačenje s glazbene scene...

James se 2001. preselio u Škotsku, oženio se i dobio sina. Do 2005. je kao AFX objavio 11 “Analord” EP-a za vlastiti Rephlex Records, a onda punih 8 godina nije objavio ništa. Nekoliko godina nije ni nastupao. 2011. pojavio se na pariškom Pitchfork Music Festivalu. Pomalo neočekivano vratio se 2014. albumom “Syro”. Iako je, za razliku od prijašnje hejterske faze, bio puno otvoreniji prema medijima, nije odustao od svojih izmišljotina. Za naslov albuma “Syro” tvrdio je da ga je osmislio njegov, tad petogodišnji sin (što je moguće), ali umjesto promoviranja tog albuma, James je u prvi plan stavio priču o tome kako je njegov sin izdao drugi album na Bandcampu, kojeg je sam producirao na piratskom softveru, pod imenom Son of AFX i koji se može besplatno skinuti. Početkom 2015. opako je naljutio svoje dugogodišnje suradnike iz Warpa. Otvorio je anonimni profil user18081971 na Soundcloudu i uploadao 269, nikad objavljenih, djela te omogućio besplatan download za sve. Kasnije je tvrdio da je to bila spontana odluka, da mu je namjera bila objaviti sve što je tijekom godina radio, za svaki slučaj ako mu se nešto dogodi (!!!). Tijekom 2015. i 2016. dio tog materijala ipak je objavljen pod okriljen Warpa, od čega je jedan od najznačajnijih “Computer Controlled Acoustic Instruments Pt2”, za kojeg je James tvrdio da su sve instrumente svirali roboti. James je, nakon godina odbijanja svrstavanja u razne glazbene žanrove kao što su ambijentalni/eksperimentalni/avangardni/art techno, napokon pronašao termin koji je najbliži onome čime se bavi te, kao “sound artist”, krenuo u novu fazu vlastite glazbene karijere. Počeo je ponovno nastupati i kao DJ i kao live-act, doduše ne prečesto, što je svaki njegov nastup pretvorilo u hodočešćenje fanova diljem svijeta. Većinu glazbe nastavio je objavljivati bez izdavača, a to mu je dalo i dodatnu umjetničku slobodu pa je tako posljednji album “Aphex Mt. Fuji 2017” sa 45 djela izdao na kazeti, u limitiranoj nakladi od svega 500 komada koje je prodao tijekom Fuji Rock Festivala u Japanu 2017.

Kao jedan od onih koji se užasavaju etiketiranju vlastite glazbe, '97. se, u jednom razgovoru, žestoko obrušio na žanr tzv. intelligent techna, u kojeg se svesrdno trpao njegov rad, rekavši kako je intelligent techno najgluplji naziv ikad smišljen – “Tko je taj koji kaže da je ovo inteligentno, a sve ostalo glupo? Ja nisam...”