Search Menu
Home Novosti Menu
Blog

Kronike plesnog podija: The Art of...

Munich sound (IX. dio)

  • Arsen Pavešić I Foto: Giorgio Moroder official Facebook page
  • 12 March 2020

Giorgio Moroder, glazbeni inovator i, po mnogima, utemeljitelj moderne plesne glazbe, bavio se gotovo svim kreativnim aspektima u glazbi, no nikad nije stao za DJ pult, sve do 2013. Nakon 20 godina kreativne pauze, koliko je prošlo od albuma ''Forever Dancing'', Giorgio Moroder pojavio se kao gost na albumu Daft Punka, ''Random Access Memories'' i to monologom o svojoj životnoj priči nazvanoj ''Giorgio by Moroder''. Iste godine bio je gost tribine u organizaciji Red Bull Music Academyja u New Yorku i iznenadio javnost svojim prvim DJ setom, u klubu Deep Space,Brooklynu, čime je ušao u povijest i kao najstariji DJ debitant svih vremena...

Moroder je rođen u pitoresknom gradiću Ortisei (Urtijëi), u dolini Val Gardena, u talijanskoj regiji Južni Tirol koja je bila dijelom Austro-Ugarske do kraja 1.svj.rata. Južni Tirol i danas je područje miješanog govora talijanskog i njemačkog jezika, a u takvom je ozračju odrastao i Giorgio koji je, već kao 20-godišnjak, počeo nastupati, pjevajući i svirajući gitaru. Početkom 60-ih redovito je nastupao u Scotch clubu u Aachenu, poznatom i kao Jockey Tanzbar, inače prvoj diskoteci u poslijeratnoj Njemačkoj i jednoj od prvih u Europi. Ono što je, u početku, bilo klupsko gažiranje i reproduciranje tadašnjih hitova, ubrzo se pretvorilo u prvu fazu kantautorske karijere Giorgia Morodera koja je potrajala sve do sredine 70-ih. Kao kantautor, Moroder je objavio čak 20-ak singlova i 3 albuma, od raznih varijacija šlagera, preko bubblegum popa, do psihodeličnog rocka i funka. 1968. se nastanjuje u Munchenu i pokreće poznati Musicland Studios, smješten u podrumu Hotela Arabella. Ondje nastaju njegovi prvi hitovi u suradnji s Peteom Bellotteom: ''Looky Looky'', bubblegum pop pjesmuljak u stilu Beach Boysa te ''Son of my father'', u kojem je po prvi put upotrijebio Moog sintisajzer. U Musiclandu je Moroder okupio zanimljivo društvo glazbenika, producenata i tehničara kao što su Thor Baldursson, Mats Björklund, Harold Faltermeyer, Dave King, Keith Forsay, Stefan Wissnet, Günther Moll, Chris Bennett, Gary Unwin i dr. Ova ekipa na čelu s Moroderom zaslužna je za tzv. Munich sound, a naći će se i u bendu Munich Machine, krajem 70-ih.

No za nastanak Munich sounda i Munich Machinea, ključno je bilo poznanstvo s atraktivnom pjevačicom/manekenkom iz Bostona koja je 70-ih živjela i radila na relaciji Munchena i Beča. Donna Summer prvi je put kročila u Musicland Studios '74., snimajući back-vokale za bend Three Dog Night. Moroder i Bellotte odmah su prepoznali njen potencijal i iste godine joj snimili prvi album ''Lady of the night''. Nakon izlaska albuma, Donna Summer je Moroderu predložila ideju za novi singl namijenjen američkom tržištu i disko klubovima. Demo snimak pjesme ''Love to love you baby'' poslan je tako Neilu Bogartu, u njujorški Casablanca Records. Bogart se uskoro javio i zatražio izradu duže verzije za klubove, a Moroder je snimio poznatu verziju od 17 minuta koja je pretvorila Donnu Summer u disko zvijezdu i seks simbol te nagovijestila transformaciju disko glazbe. Ona je utjelovljena dvije godine kasnije, 1977., kroz ''I feel love'', po mnogima, najveći disko hit svih vremena i definiciju Munich sounda kojem je glavno obilježje postala specifična ''kotrljajuća'' arpeggio bass linija. Singl ''I feel love'' objavljen je u svibnju '77., odnosno cca mjesec dana nakon otvaranja Studija 54 u New Yorku, na vrhuncu disko groznice. No, osim što je postala instant disko himna, ''I feel love'' su kao jednu od najznačajnijih pjesama svih vremena navodili i Brian Eno, Blondie ili David Bowie koji je, kad ju je prvi put čuo, rekao da je to pjesma koja će promijeniti klupsku glazbu i na koju će se svi ''furati'' narednih 15 godina – što je otprilike i bila istina. Munich sound se, doduše, nije dugo zadržao u glazbenoj terminologiji – već je, do kraja 70-ih, u upotrebu ušao drugi termin: Hi-NRG.

Svojevrsni superbend Morodera i njegovih suradnika, nazvan Munich Machine pokrenut je nakon izlaska singla ''I feel love i albuma Donne Summer ''I remember yesterday''. Moroder je, iste godine, objavio i samostalni album ''From here to eternity'' i dobio prvu ponudu iz filmske industrije – soundtrack za ''Midnight Express'', na kojem se nalazi i kultna tema filma ''Chase''. Uspjesi koji su se, u relativno kratkom periodu, nanizali, doveli su i velik broj glazbenih zvijezda u Musicland Studios, između ostalih i Led Zeppelin, Deep Purple, Eltona Johna, T-Rex, Rolling Stonese i dr.

No, Giorgio Moroder se, nakon kantautorske epizode i velikog disko uspjeha, početkom 80-ih posvetio filmskoj glazbi. Doduše, 1979. se upustio u jedan zanimljiv eksperiment, album ''E=MC²'' koji je, u povijesti glazbe, ostao zabilježen kao prvi digitalno snimljen album. Za potrebe takve, inovativne metode snimanja, Moroder je otišao na sveučilište u Utah, gdje se nalazio prvi i jedini digitalni studio na svijetu. Taj je studio osmislio i patentirao dr Thomas Stockham, američkoj javnosti poznat kao stručnjak koji je 1974. razotkrio manipuliranje audio zapisima iz Bijele kuće, tijekom poznate afere Watergate. Upravo se Stockhamova stručna analiza smatra ključnom za ostavku predsjednika Nixona. Stockhamova dnevna tarifa za korištenje studija '79., navodno je znosila 10.000$. Od minhenske ekipe, pri snimanju albuma ''E=MC²'' Moroderu je glavni suradnik bio Harold Faltermeyer. I Faltermeyer se, tijekom 80-ih, proslavio kao filmski autor, ponajviše temom ''Axel F'' za hit-komediju ''Policajac s Beverly Hillsa''.

''Američki žigolo'', koji uključuje hit grupe Blondie ''Call me'', kultni ''Scarface'' ili ''The never ending story'' neki su od najznačajnijih filmskih naslova iz prve polovice 80-ih godina, za koje je Moroder skladao soundtrack. No najveći uspjeh izovog razdoblja svakako je glazba za veliki filmski hit ''Top Gun'', iz 1986., na kojem se našao pop evergreen ''Take my breath away''. Do kraja desetljeća, Giorgio Moroder postaje jedan od najtraženijih glazbenih producenata na svijetu. Skladao je i dvije olimpijske himne, kao i pjesmu za svjetsko nogometno prvenstvo u Italiji 1990., u izvedbi Gianne Nannini. Posljednji samostalni album ''Forever Dancing'' objavio je 1992., nakon čega se, samoinicijativno povukao s glazbene scene, sve do 2013., kad ga je iz naftalina izvukao dvojac iz Daft Punka. Dvije godine nakon pojavljivanja na njihovom albumu i prvog DJ nastupa, Moroder je objavio i novi album ''Deja Vu'', na kojem su gostovala brojna poznata glazbena imena kao što su Kylie Minogue, Britney Spears, Sia, Charli XCX, Mikky Ekko, Foxes i dr. Nakon objave albuma ''Deja Vu'', Giorgio Moroder odlučio je, sa 78 godina, krenuti i na svoju prvu, samostalnu, svjetsku live turneju...

Next Page
Loading...
Loading...