Kronike plesnog podija: The Art of...

''Yes, please!'', četvrti album Happy Mondaysa, bio je totalni fijasko, doveo je do raspada benda i bankrota Factroy Recordsa 1992. Tijekom snimanja, u studiju Eddiea Granta na Barbadosu, njihov menadžer Tony Wilson primio je nekoliko zabrinjavajućih telefonskih poziva o tijeku snimanja i ponašanju benda. Odlučio je osobno otići na Barbados. Dok se njegov zrakoplov spuštao, Wilson je, kroz prozor, vidio Shauna Rydera i Beza na cesti, kako nose kožni kauč iz Grantova studija... Po povratku u Manchester, Ryder je zaplijenio master snimke i tražio za njih novac, prijeteći Wilsonu tužbom. Na idućem sastanku mu ih je predao za 50 funti... Pravo iznenađenje uslijedilo je prilikom prvog preslušavanja materijala, kad je postalo jasno da Ryder uopće nije snimio vokal, niti napisao ijedan tekst. Čitav period snimanja proveo je na cracku, potpuno onesposobljen. Društvo mu je pravio Bez koji ionako nije ništa svirao pa nije ni snimao. Kad su ostali bez novaca za nabavku cracka, počeli su prodavati Grantovu opremu i namještaj iz studija. Pokušali su prodati i automobil iz rent-a-cara, no sletjeli su s ceste i prevrnuli vozilo. Bez je tom prilikom slomio ruku...

Epizoda s Barbadosa samo je jedna od ludorija u izvedbi Happy Mondaysa koje su, dijelom, ekranizirane u filmu ''24 hour party people'' o tzv. Madchester sceni s kraja 80-ih i početka 90-ih godina. Neobična fuzija alter-rocka, punka, psihodelije i tzv. acid housea (što je, u UK-u, svojedobno bio sinonim za bilo kakvu formu elektroničke glazbe); glavna su obilježja Madchestera. Njegova je kolijevka bio kultni klub Hacienda, a izvor energije nova droga na tržištu – ecstasy. No Happy Mondays, Stone Roses, The Charlatans i ostali, svoj su uspjeh dijelom dugovali i reputaciji mančesterske glazbene scene čije su temelje udarali Joy Division, odnosno New Order te The Fall ili Morrisseyevi The Smiths. U glazbenom pogledu, ta je generacija možda bila kvalitetnija od svojih nasljednika, ali su ovi zato, krajem 80-ih, zakuhali, nikad prije viđenu, nepatvorenu i euforičnu vibru, u čijem su se epicentru nalazili upravo Mondaysi... ipak malo više od ostalih...

Shaun Ryder i njegov mlađi brat Paul odrastali su u radničkoj četvrti Little Hulton, u Salfordu (predgrađe Manchestera).Shaun je, nakon osnovne škole, počeo raditi kao građevinski radnik preko dana, dok se, u večernjim satima smucao po mančesterskim striptiz barovima i preprodavao amfetaminske tablete. Nakon dvije godine, pridružio mu se i Paul, ali samo na kratko. Jednog dana, Shaun je kasnio na gradilište. Stigavši u euforiji, počeo je svima pričati kako je, noć prije, doživio susret s izvanzemaljcima. Budući da se nije mogao smiriti, poslovođa je naložio Paulu da ga odvede kući. Više se nisu vratili. Umjesto toga, zaposlili su se – kao poštari. Ondje su upoznali zanimljivog lika koji je svirao gitaru. I Mark Day je bio dečko iz predgrađa, točnije Swintona. Počeo se družiti s braćom Ryder i maštati tome kako bi im život izgledao da imaju bend. Shaun je bio frustriran time što kao neobrazovani djelatnik pošte nema nikakav uspjeh kod djevojaka. U sličnoj situaciji bili su i ostali pa su, krajem 1980., krenuli kao trio Something in the attic – ime dolazi od Markovog tavana, gdje su provodili vrijeme. Shaunov i Paulov otac, Derek ''Horseman'' Ryder, nabavio im je bass gitaru i ritam mašinu koja im je, prve 2 godine, poslužila umjesto bubnjara. Inače, ''Horseman'' Ryder je, u Salfordu, bio lokalna gitaristička legenda, a nešto kasnije je radio kao ton majstor u Haciendi. Bio je i prvi menadžer Happy Mondaysa...

Upravo je otvaranje Haciende bilo ključno u tome da Mondaysi postanu pravi bend, a ne samo društvo s tavana. Osim toga, '82., Shaun i Paul više nisu ni radili kao poštari. Shaun je dobio otkaz, nakon što je viđen kao grize psa na ulici, a Paul je dao otkaz iz solidarnosti. Stoga je njihov otac odlučio progurati demo snimku svojih sinova do Mikea Pickeringa, rezident DJ-a u Haciendi i A&R selektora za Factory Records, što je bio glavni argument za dolazak bubnjara Garyja Whelana u bend, a potom i klavijaturiste Paula Davisa. No, unatoč tome, kazeta s prvim pjesmama zaglavila je 2 godine u ladici Tonyja Wilsona, vlasnika Haciende i Factory Recordsa. Kad je napokon preslušao materijal, odlučio ga je odmah objaviti. Posljednja akvizicija Mondaysa bio je Mark Berry ''Bez'', beskućnik iz Wigana kojeg je Shaun, prvo primio u stan kao cimera, a potom i predložio bendu da ga zaposle kao roadiea. No, Bez ih je oduševio svojim plesom na jednoj probi pa su, tako, Happy Mondays postali prvi bend u povijesti koji je imao plesača u stalnoj postavi...

Prvi singl ''Forty Five EP'' ugledao je svjetlo dana u rujnu '85., a uoči tog događaja, članovi Mondaysa odlučili su si nadjenuti nadimke: Shaun Ryder je postao X (aluzija na ecstasy nije slučajna, budući da se bavio njegovom prodajom), Mark Day je postao Cow, Paul Davis Penis, Gary Whelan Gaz, Bez je ostao Bez, a jedini član bez nadimka bio je Paul Ryder. Pod tim su nadimcima narednih 7 godina živjeli svoj san i ostvarivali nekadašnje maštarije iz poštanskog skladišta. To se uglavnom svodilo na maratonske tulume sa striptizetama, ogromnim količinama alkohola i raznoraznih narkotika. Njihov prvi album ''Squirrel and G-Man Twenty Four Hour Party People Plastic Face Carnt Smile (White Out)'' iz 1987. ušao je i u Guinessovu knjigu rekorda kao album s najdužim imenom. Otprilike u to vrijeme, braća Ryder su se navukla na herion. Shaun je dilao ecstasy sve do kraja 80-ih, iako je bend već imao 2 albuma i bio prilično poznat u cijelom UK-u. Dilao je čak i na koncertima benda, a prestao je tek '90., nakon što izlaska spot za ''Step on''.

Kako, kod Mondyasa, postoji legenda o svemu, postoji i jedna oko singla ''Step on'', njihovog najvećeg hita. Pjesma uopće nije njihova – riječ o obradi južnoafričkog glazbenika Johna Kongosa, ''He's gonna step on you again'' iz 1971. Izvorno je napisana kao prosvjedna nota na Apartheid u Južnoj Africi, a ušla je u povijest i kao prva pjesma u čijoj je snimci upotrebljen neki sample (!!!) Njena obrada nije čak ni bila ideja Mondaysa – naručio ju je njihov američki izdavač Elektra, što su Mondaysi jednoglasno odbili s gnušanjem. Promijenili su mišljenje tek na nagovor Tonyja Wilsona, uz napomenu da će pjesma izaći samo nekoj kompilaciji u SAD-u. Umjesto toga, postala je svojevrsna himna Madchester scene. Možda se tajna njenog uspjeha krije u činjenici što ju je producirao Paul Oakenfold, dok je bio u svom kreativnom vrhuncu. Ili u tome što se uoči albuma ''Pills 'n' Thrills and Bellyaches'' bendu priključila pjevačica Rowetta čiji se vokal pojavljuje i u drugom hitu, ''Kinky Afro''. Rowetta je pjevala i na svjetskoj turneji, a ovisno o stanju u kojem se nalazio Shaun Ryder, nerijetko i sama odrađivala koncerte. Cijeli album ''Pills 'n' Thrills and Bellyaches'' izašao je iz Oakenfoldovog studija. Pamti se kao posljednja uspješnica benda, prije debakla s ''Yes, please!'', dvije godine kasnije...

Happy Mondaysi, od okupljanja pa do prvog raspada 1992., nisu promijenili nijednog člana u bendu, što je prava rijetkost na glazbenoj sceni, pogotovo ako se uzme u obzir njihova raskalašena priroda, sklonost opijatima i generalna stupidnost. Mondaysi su bili jedan od onih bendova koji je na jednom koncertu najbolji na svijetu, da svega dan kasnije ne bi ni ličio na bend. Među članovima je odnos varirao od bezuvjetne bratske ljubavi, do međusobnih tučnjava i netrpeljivosti... Od kobne '92. do danas okupljali su se u više navrata, prvi put 2002., uoči izlaska filma ''24 hour party people'', a posljednji put 2019., kad su odsvirali impresivnih 30 koncerata u sklopu turneje ''Greatest hits''.

U međuvremenu je Shaun Ryder pjevao u bendu Black Grapes, dobio šestero djece s tri supruge, napisao knjigu, radio kao sportski komentator i voditelj TV emisije o NLO-ima. Tijekom 90-ih, svi članovi benda okušali su se i kao DJ-i, ali najveći celebrity u ''post-Happy Mondays fazi'' postao je Bez. Bez se prvo priključio Black Grapesima, novom Shaunovom bendu, a potom dobio ponudu od BBC-a: vlastitu emisiju ''Science with Bez''. 2005. je pobijedio u britanskom izdanju ''Celebrity Big Brothera'', što mu je omogućio uspješnu medijsku karijeru reality show zvijezde. Bez se , 2015., kandidirao za zastupničko mjesto u britanskom parlamentu, kao nezavisni kandidat okruga Salford and Eccles. Oko 700 stanovnika Salforda i Ecclesa dalo je svoj glas Bezu. Nije uspio osvojiti mandat...

Za 2020., Happy Mondaysi su najavili koncerte u Amsterdamu, Kopenhagenu i festivalu Isle of Wight.