Kronike plesnog podija: The Art of...

Serijal ''The Art of...'' završava se s dvadesetom pričom o liku i djelu Ralfa Hüttera, osnivača i današnjeg jedinog člana originalne postave düsseldorfskih robota, jedinstvenog i neponovljivog glazbenog kolektiva Kraftwerk koji, ove godine, slavi čak pola stoljeća djelovanja.

Osim neprikosnovenog statusa globalnih prvaka i utemeljitelja elektroničke glazbe, Kraftwerk je estetski i scenski, vjerojtno najprepoznatljivija glabena skupina u povijesti. Četiri stilizirane i uniformirane figure, karakteristično bezizražajnih, androginih lica te mehanički minimalnih pokreta tijela, Kraftwerk je utjelovio znanstveno-fantastičnu ideju o androidu ili kiborgu, odnosno umjetno stvorenom, čovjekolikom biću. Osim osnivača benda, Ralfa Hüttera i Floriana Schneidera, do danas se u ulogama ostalih, uniformiranih kiborga našlo još dvadesetak glazbenika, bivših članova. Klasičnu i najdugovječniju postavu Kraftwerka (1974.-1989.), pored navedenog dvojca, čine još i Karl Bartos i Wolfgang Flür.

No, ono što su kasnije definirali kao K.C.I. (Kraftwerk Corporate Identity), nije usvojeno odmah po osnivanju benda, 1970. u Düsseldorfu. Zapravo, na najranijim fotografijama izgledaju kao kopija Jethro Tulla, a bilo je i scenskih sličnosti, budući da je Florian Schneider svirao flautu, baš kao i Ian Anderson. Krajem 60-ih, Schneider i Hütter studirali su glazbu na Robert Schumann Hochschule i bili aktivni sudionici na tzv. krautrock sceni. Termin ''krautrock'' tvorevina je britanskog magazina Melody Maker, a unatoč tome što je prihvaćen kao naziv za tu specifičnu glazbenu scenu, Hütter ga nikad nije priznao, dapače prezire ga i danas te se na tu fazu svoje karijere, kao i na čitavu scenu referira kao na eksperimentalni rock. Njemačka eksperimentalna rock scena, stoga danas bilježi i jedan album Schneidera i Hüttera, odnosno njihovog prvog benda Organisation zur Verwirklichung gemeinsamer Musikkonzepte (Organizacija za realizaciju združenih glazbenih ideja). Bend je funkcionirao manje od godinu dana, a kad im je album ''Tone Float'' objavljen u lipnju '70., Ralf Hütter je već okupio prvu postavu Kraftwerka.

Zapravo su, tijekom prve 3 godine, stalnu postavu benda činili samo Hütter i Schneider, a zanimljivo je da se, među 10-ak glazbenika s kojima su svirali, našao i stanoviti Platon Kostić, inače Grk crnogorskog porijekla koji je bio i Hütterov cimer. Kostić je kratko svirao bass-gitaru u Kraftwerku '73., a danas radi kao arhitekt u Ateni. Nakon prva dva instrumentalna albuma ''Kraftwerk'' i ''Kraftwerk 2'', Schneider je, gotovo godinu dana, ostao jedini član benda. Hütter je, naime, privremeno napustio projekt zbog studentskih obveza. Po njegovom povratku, snimili su svoj posljednji album iz domene eksperimentalnog rocka, ''Ralf und Florian'', objavljen u listopadu '73. U ovoj fazi, Kraftwerk je nastupao kao duo: Schneider je bio multi-instrumentalist i svirao flautu, violinu i čitav set perkusija, dok je Hütter bio za Hammond orguljama. Do dolaska Wolfganga Flüra, tempo je diktirala jednostavna beat-box ritam mašina. To je bio početak implementiranja elektroničkih instrumenata u ono što će postati novi sound Kraftwerka.

Ali osim radikalnog zaokreta u glazbi, nakon albuma ''Autobahn'' '74., Hütter i društvo su počeli ozbiljno promišljati o rješavanju problema kojim se bavila i krautrock scena. Hütter je vidio Kraftwerk kao stjegonošu novog identiteta njemačke pop kulture, za kojim su žudile poslijeratne generacije. Hütterova analiza, teorija i metodologija (iza kojih stoje i svi ostali bivši i sadašnji Kraftwerkovci) razuvjerit će sve one koji su smatrali da je čitav glazbeno-vizualni koncept Kraftwerka samo jedna umjetnička eskapada četvorice frikova koja se, spletom okolnosti, dogodila u pravom trenutku i pokrenula neke nove ideje u svijetu glazbe.

Pomalo nevjerojatnu, prosvjetiteljsku ulogu, u konačnom formiranju umjetničke ekspresije Krafwerka, a posljedično i osobnosti njemačke pop kulture 70-ih, odigrali su Beach Boysi (!!!) Ali, kako bi veza Beach Boysa i Kraftwerka bila jasna, potrebno je razumjeti materiju koja je mučila generacije Nijemaca i Nijemica: Za razliku od SAD-a, a nakon 60-ih i UK-a, njemačka pop kultura bila je tabula rasa. Njemačko društvo je, u 20.st., prošlo kalvariju 1.svj.rata, potom mrcvarenje suludom nacističkom ideologijom i estetikom, da bi ga, na kraju 2.svj.rata, dotukle i podijelile savezničke snage. Dok su Amerikanci gradili svoj identitet kroz rock'n'roll i hollywoodske filmove, a Englezi kroz Beatlese i Stonese, Nijemci su se, nakon toliko izgubljenih generacija i dalje tražili. Krautrock je bio pokušaj da imaju nešto svoje, ali nije bio dovoljno autentičan i previše je ličio na nešto što već postoji. Kraftwerkovci su htjeli Kraftwerk koji neće ličiti na ništa postojeće – autentičan, stopostotni njemački bend sa stavom... I kako se tu uklapaju Beach Boysi? Igrom slučaja, 1975., prilikom njihovog prvog posjeta SAD-u, četvorka iz Kraftwerka (i to ona četvorka iz tzv. klasične postave) našla se na koncertu Beach Boysa u Clevelandu. U ovom periodu, Beach Boysi su već bili etablirane svjetske zvijezde, ali i očaravajuće entuzijastični u ponovnom osvajanju publike, nakon pada popularnosti, početkom 70-ih. Koncert u Clevelandu su otvorili obradom hita Rolling Stonesa, ''Jumpin' Jack Flash''. Publika je podivljala, a Boysi su je izvodili s nevjerojatnom energijom i s osmjesima od uha do uha. To više nije bio prepjev Stonesa, bili su to čisti Beach Boysi. Četvorka iz Düsseldorfa, u čudu, je gledala taj show, nakon kojeg su im neke stvari postale jasne..Iskrenost i srčanost znače imidž i samopuzdanje, neophodno za uspjeh. Beach Boysi nisu prodavali nikakvu maglu niti se kitili tuđim perjem – njima je ''Jumpin' Jack Flash'' bila cool pjesma i oni su s njom otvorili koncert pred nekoliko tisuća ljudi, unatoč tome što u svom opusu imaju hrpu vlastitih hitova. I publici se to svidjelo! A Kraftwerk je potaknulo da, po povratku u domovinu, krenu raditi ono što je njima cool. Bez fejkanja i ne na pola koplja nego do kraja...

I tako su Hütter, Schneider, Bartos i Flür krenuli u novu etapu redefiniranja vlastitog benda i njemačke kulture: počevši od estetike njemačkog romantizma iz 19.st., u kojoj je Düsseldorf imao važnu ulogu, preko Nietzcheove vizije čovjeka, do nadahnuća avnagardnim kompozicijama Karlheinza Stockhausena. Među važnim elementima inspiracije bila su i istraživanja njemačkih znanstvenika na progresivnim poljima poput robotike, astronautike i umjetne inteligenije, kao i suvremeni dizajn brendova kao što su Volkswagen, Boss ili Telefunken. Nakon albuma ''Trans Europe Express'' iz '77., konačno rješenje stiglo je godinu dana kasnije, izlaskom revolucionarnog albuma ''Die Mensch-Maschine / The Man Machine'' kojeg danas ubrajamo među ona ostvarenja koja su zauvijek promijenila glazbu...

Tijekom čitavih 50 godina karijere, Kraftwerk je uspio održati i određenu dozu tajnovitosti oko samog benda i njegovih članova, za što se veže i čitav niz kurioziteta. Prije svega, kronična rezerviranost od bilo koje vrste medija. Adresa njihovog sjedišta u Düsseldorfu, studija i labela KlingKlang, nakon preseljenja 2009., ostala je nepoznata. Nema ni načina kako ga kontaktirati – KlingKlang nema telefon, ni web stranicu, ni službeni mail. Kraftwerk vrlo rijetko objavljuje išta što bi iole ličilo na medijsku objavu, a i s njima osobno je nemoguće stupiti u kontakt. Čak su i okolnosti odlaska Floriana Schneidera iz benda 2008. obavijeni velom tajne. Ralf Hütter se, do danas, nije službeno očitovao oko toga, a intervju s njim ili nekim drugim članom benda oduvijek je bila nemoguća misija. Hütter nevoljko pristaje na razgovore, a možebitni pristanak uvijek je donosio i niz bizarnih uvjeta, od lokacija i vremenskih intervala u kojima može razgovorati, do iscrpnih popisa dozvoljenih i nedozvoljenih tema s detaljnim obrazloženjem.

Suklando ovakvoj razini samoizolacije, o privatnim životima članova Kraftwerka zna se vrlo malo, a jedna od rijetkih privatnih informacija koje je Hütter svojedobno otkrio je pasionirana ljubav prema biciklizmu koju on i Schneider gaje od mladih dana, otkad su svaki slobodni trenutak nastojali provesti vozeći bicikle po cestama Sjeverne Rajne-Vestfalije. S vremenom, Bavljenje biciklizmom je postalo i uvjet za sve one koji su konkurirali za mjesto u bendu. Hütterova i Schneiderova fascinacija ovim sportom, postala je napokon i poznata javnosti, u klovozu '83., kad je, prvi put objavljen singl ''Tour de France''...

Idućeg četvrtka, 26. ožujka, Kronike plesnog podija vraćaju se s novim serijalom, ''One hit wonders''...