Menu
Home Novosti Menu
Blog

Kronike plesnog podija: The Art of...

Daddy G, Mushroom & 3D (XI. dio)

  • Arsen Pavešić I Foto: Facebook i YouTube screenshot
  • 9 January 2020

U početku bijahu trubaduri – povratnici iz križarskih ratova koje je sve ono što su vidjeli i doživjeli u borbama na bliskom istoku toliko potreslo, da su svoje dojmove pretvorili u stihove i glazbu te spontano izašli na ulice i počeli svirati. Ova metoda samoliječenja PTSP-a, u ranom je srednjem vijeku, krenula iz Francuske, ubrzo se proširila na Španjolsku, Portugal, Italiju, a potom i ostatak Europe. Ulično sviranje, kao forma umjetničkog izražavanja, opstala je sve do modernih vremena, a pjevači i svirači su se, tijekom povijesti i ovisno o društvenim okolnostima u kojima su se nalazili, bavili raznim temama: ljubavnim, duhovnim, satiričnim ili političkim, zbog čega su nerijetko imali i problema sa zakonom. Sredinom 20.st., na Jamajci se pojavila nova forma uličnih svirki, danas poznata kao sound-system kultura. Svoju inačicu sound-system kulture imali su, početkom 80-ih i prvi hip-hop crewovi u New Yorku, a nešto kasnije se inkarnirala kao temeljni element u rađanju britanskog rave pokreta. No, 10-ak godina prije rejverskog vrhunca, 1982. u Bristolu, nastaje The Wild Bunch, prvi sound-system u UK-u. Njegovi članovi Grant “Daddy G” Marshall, Andy “Mushroom“ Vowles i Robert “3D” Del Naja će, 6 godina kasnije, osnovati Massive Attack...

S obzirom na to da je '82., unatoč uspjehu Sugarhill Ganga, Grandmaster Flasha ili Kurtisa Blowa, hip-hop još uvijek bio, manje-više “Bronx thang”, činjenica da je iste godine formiran hip-hoperski sound-system u Bristolu, prilično je nevjerojatna. No Wild Bunch bi vjerojatno, do danas, pao u zaborav da nije svjetskoj glazbenoj sceni dao ogroman doprinos: prije svega, u rađanju novog glazbenog pravca – trip-hopa te imena poput Massive Attacka, Soul II Soula i Trickyja...

Priča o Wild Bunchu i svim njegovim produktima počinje u četvrti St Pauls, u gradu Bristolu, na jugu Engleske. Za St Pauls je svijet, početkom 80-ih, saznao zbog intenzivnih građanskih prosvjeda lokalne afro-karipske zajednice. Nezadovoljstvo rasnom diskriminacijom pri zapošljavanju i policijskim ugnjetavanjem ondje je bilo prisutno već nekoliko generacija, ali '80. je kulminiralo velikim neredima protiv policije. Tom je prilikom uhićeno preko 100 osoba, uz više desetaka ozlijeđenih. U ozračju takvog građanskog neposluha nastaje The Wild Bunch, kao dio neke nove glazbene scene u gradu koja je eksperimentirala fuzijom hip-hopa, post-punka, reggae i funka. Otprilike takav je bio i repertoar mlađahnih DJ-a Granta Marshalla, Mila Johnsona i Nelliea Hoopera. Nakon što se u kinima pojavio “Wild Style”, prvi film posvećen hip-hop sceni iz Bronxa, cilj im je postao oformiti vlastiti crew po uzoru na one iz filma koji su, osim DJ-a, činili i MC-i, writeri i plesači. Prva akvizicija bio je Robert Del Naja koji je bio i MC i writer, potom su došli i Mushroom, Willy Wee, Tricky i još čitav niz povremenih članova.

Zbog šarolikog izbora glazbe, isprekidanog freestyle repanjem; šarenog izgleda svih članova na okupu i divlje atmosfere na njihovim zabavama, dobili su nadimak The Wild Bunch, poput nekadašnje, zloglasne bande s američkog divljeg zapada. Postali su regularni performeri u kultnom bristolskom klubu “Dug Out” koji se smatra kolijevkom tzv. Bristol sounda, budućeg trip-hopa. Ondje ih je primijetio i Mark Stewart, glazbeni producent i osnivač The Pop Groupa. Poznanstvo sa Stewartom pretvorit će se u dugogodišnju uspješnu suradnju. Stewart je prvo preuzeo ulogu neformalnog menadžera Wild Buncha i povezao ih s londonskom post-punk scenom i repericom Neneh Cherry koja im je osigurala prve “battleove” u Londonu.

I nakon raspada Wild Buncha, Stewart je nastavio suradnju s Massive Attackom i Trickyjem. A raspadu je kumovao upravo jedan DJ battle kojeg je za Novu Godinu 1987. dogovorila Neneh Cherry: The Wild Bunch vs Soul II Soul. Nakon toga Nellie Hooper seli u London da bi postao članom Soul II Soula i pretvorio ih u pop zvijezde. Soul II Soul već '88. potpisuju za 10 Records/Virgin, na kojem objavljuju svoj najveći hit “Back to life”. Kad je postalo jasno da se Hooper ne vraća, počelo je osipanje ostatka Wild Buncha: DJ Milo se preselio u New York i nastavio karijeru kao DJ Nature; Daddy G, 3D i Mushroom počeli su raditi na vlastitom autorskom projektu; Tricky i Willy Wee su privremeno ostali bez angažmana...

Iako je, u svoje vrijeme, ekipa iz Wild Buncha možda djelovala kao skupina neozbiljnih i razuzdanih zanesenjaka, izravno je utjecala na mnoge glazbenike. Primjerice, njihov je veliki fan bio Geoff Barrow koji je '90. osnovao Portishead. Björk je, u to vrijeme, bila djevojka bristolskog repera Dom T-a i tako upoznala Nelliea Hoopera i ostatak ekipe. Kasnije je Hooper producirao njena prva dva albuma. Kao svoje glazbene uzore, The Wild Bunch su isticali i Goldie te Roni Size. Unatoč tome što su '88. objavili dva singla, do definitivnog razlaza Wild Buncha došlo je već '89. Iste godine se, prvi put, pojavljuje ime Massive Attack, iza kojeg se kriju Daddy G, 3D i Mushroom. Kao prvo i jedino izdanje Massive Attack Recordsa objavljuju singl “Any love” u limitiranoj nakladi, a '90 odlučuju rehabilitirati brend Wild Bunch kroz Wild Bunch Records, na kojem je prvo izdanje ujedno bio i prvi singl Massive Attacka, “Daydreaming”. Uoči izlaska njihovog prvog, a danas legendarnog albuma “Blue lines”, u projekt su se uključili još neki bivši članovi i suradnici Wild Buncha: Tricky, Neneh Cherry i Shara Nelson – pjevačica velikog hita “Unfinished sympathy”.

Shara Nelson potpisuje i tekst te pjesme, izvornog naslova “Kiss and tell” koju je pjevala i na nastupima Wild Buncha. “Blue lines” se danas smatra jednim od najboljih albuma elektroničke glazbe i klasikom trip-hopa. No, 1991., kad je objavljen, termin trip-hop još nije postojao pa je album etiketiran raznim nazivima kao što su britanski hip-hop ili downtempo electronica. Zanimljivo je da naziv trip-hop nije osmislio nitko od kreativaca iz Wild Buncha, nego je tvorevina – Mixmaga (!!!), točnije novinara Andyja Pembertona koji je u recenziji singla “In/Flux” DJ Shadowa iz '93. glazbu opisao kao trip-hop. Pemberton je kasnije pisao i za New York Times, GQ i Esquire, a danas je vlasnik agencije Furthr, specijalizirane za izradu infografika...

Tri godine nakon “Blue linesa” izlazi drugi album Massive Attacka, “Protection”. Za britansku glazbenu scenu, '94. je bila u znaku trip-hopa, budući da su svoje prvijence objavili i Portishead i Tricky. Tricky se, u ulozi glavnog vokala, pojavio i u singlu “Karmacoma”, najvećem hitu s “Protectiona” i, po mnogima, definiciji trip-hopa kao glazbenog pravca. Nakon '94. je i sam naziv trip-hop izašao iz okvira glazbene scene i počeo se pojavljivati i u mainstream medijima, dotad sklonijima nazivu Bristol sound.

U kojoj se mjeri opskurni bristolski sound, nastao u okruženju socijalne nepravde i rasizma, približio glazbenom mainstreamu postalo je jasno nakon velikog komercijalnog uspjeha “Mezzaninea”, trećeg albuma Massive Attacka i niza uspješnih glazbenih imena koji su 90-ih koketirali sa sličnim zvukom, između ostalih i Radiohead, Morcheeba, Sneaker Pimps, Royksopp, Thievery Corporation, Lamb, Smoke City, AIR, Kid Loco i dr.

Next Page
Loading...
Loading...