Kronike plesnog podija: The Art of...

Glazbeni biznis, osim što sjedinjuje dvije, naizgled posve različite društvene djelatnosti - umjetnost i ekonomiju, specifičan je i po tome što se njegovi najuspješniji predstavnici često mistificiraju na razne načine. Osim, tobožnje, stručne literature u obliku vodiča za pisanje hitova ili tajnih formula uspjeha, postoje čak i upute za okultističke rituale koji bi nekome trebali osigurati vladanje masama i globalnu slavu. Riječ je, ponajprije, o podmuklom prodavanju magle, no ako uzmemo za primjer opčinjenost obožavateljica mega-uspješnih bendova poput Beatlesa, Led Zeppelina ili Guns'n'Rosesa, dovođenje sličnih pojava u vezu s okultizmom nije toliko nevjerojatno. Osim toga, ultimativni uspjeh u glazbenoj industriji je i onaj trenutak kad glazbenik probije okvire žanra od kojeg potječe i postane omiljen i onom dijelu publike koja dotad nije bila sklona takvoj glazbi. Neovisno o tome kakvim su se metodama poslužili, činjenica jest da je u svijetu elektroničke glazbe nešto slično pošlo za rukom tek nekolicini. U tom kontekstu, osim grupe The Prodigy, nezaobilazni su Ed Simons i Tom Rowlands, tandem iz Manchestera poznat kao The Chemical Brothers.

Prije nego su postali Chemical Brothersi, Simons i Rowlands, inače obojica rodom iz Londona, bili su samozatajni studenti povijesti na Sveučilištu u Manchesteru. Kao srednjoškolci slušali su sličnu glazbu, a obojica su, sredinom 80-ih, bili oduševljeni prvim hip hopom i elektroničkom glazbom. Simons je bio veliki obožavatelj mančesterskih bendova New Order i The Smiths, a Rowlands je, s druge strane, osim hip hopa, slušao i gothic rock. Obojica su bili odlični učenici, ali upravo je mančesterska scena s kraja 80-ih bila presudna u odluci da školovanje nastave u Manchesteru. U jesen '88. su se napokon i upoznali i otkrili slične glazbene ukuse i slične razloge o dolasku na studij u Manchester. Uslijedile su 2-3 godine intenzivnih izlazaka u Haciendu i srodne klubove u blizini, a Rowlands je počeo i svirati klavijature u bendu po imenu Ariel koji je koketirao s ranim house zvukom i balearic trendom koji je dolazio s Ibize. U svom kratkom vijeku, Arielu je 1991., čak pošlo za rukom potpisati ugovor s kućom Deconstruction koja je zastupala velike dance zvijezde poput Black Box i N-Joi. Otprilike je tad došlo i do prve glazbene suradnje Rowlandsa i Simonsa i to u svojstvu DJ tandema u malom klubu Naked Under Leather. Zvali su se The 237 Turbo Nutters i puštali hip hop i house. Ubrzo su promijenili ime u Dust Brothers, po uzoru na istoimeni kalifornijski tandem, u to vrijeme poznat po produkciji hip hop matrica za Beastie Boyse. Dust Brothersi, osim ideje za pseudonim, postali su inspiracija i za prve eksperimente u sempliranju i produkciji. Svoju prvu ploču, ''Song to the siren'', Dust Brothersi snimili su pomoću kućnog računala, klavijature, samplera i Hitachi hi-fi linije. Krajem '92., otisnuli su 500 white label komada i počeli ih dijeliti DJ-ima, klubovima i trgovinama po Londonu, no nitko ju nije puštao. Nitko, osim jednog - Andrewa Weatheralla...

Iduće godine, ''Song to the siren'' postao je službeni prvi singl Dust Brothersa na Weatherallovom labelu Junior Boy's Own i odmah im priskrbio nekoliko ponuda za remiksiranje. Do kraja godine Simons i Rowlands su remiksirali bendove Lionrock, Leftfield, Republica i Sandals, a u siječnju '94. izbacili i ''Fourteen Century Sky EP''. Dio tog EP-a bio je i ''Chemical beats'' koji se smatra temeljem za njihov budući sound, a ujedno postao i ideja za novo ime, iako tad još toga nisu bili svjesni. Još kao Dust Brothersi, postali su i rezident DJ-i Sunday Sociala, večeri za 200-tinjak ljudi koju je organizirao Heavenly Records, u jednom pubu u centru Londona. Iako je funkcionirao svega 3 mjeseca, Sunday Social bio je popularan među londonskim ''kužerima'' po nenajavljenim gostima i neuobičajenim DJ setovima, kao npr. Tricky koji se volio pojaviti i sat vremena puštati heavy metal. Čitava vibra oko Sunday Sociala kumovala je i daljnim angažmanima za remikseve, uključujući značajna imena poput Charlatansa, Manic Street Preachersa, Primal Screama i Prodigyja, kao i prvoj američkoj turneji s Orbitalom i Underworldom 1995. Upravo je na toj turneji isplivao problem oko imena Dust Brothers, jer originalni Dust Brothersi nisu bili neki zaboravljeni projekt - i oni su bili aktivni i uložili su službeni prigovor Junior Boy's Ownu oko neovlaštene upotrebe imena. Tako su, po povratku s turneje, Dust Brothersi otišli u povijest. Simons i Rowlands su postali Chemical Ed i Chemical Tom, odnosno Chemical Brothersi. Iste godine su objavili i prvi singl pod novim imenom, ''Leaving home''.

Promjena imena nadahnula je i naslov njihovog prvog albuma ''Exit planet Dust'' koji ih je doveo i do ugovora s Virgin Recordsom, a potom i do prve suradnje s Noelom Gallagherom. Njihov zajednički singl ''Setting sun'', objavljen u listopadu '96., Chemicalsima je donio prvi broj 1 na britanskoj top ljestvici singlova. Iako ovo razdoblje možemo ocijeniti kao iznimno uspješnim, globalnu slavu i ''izlazak iz okvira'' Simons i Rowlands osigurali su u ožujku '97., najavnim singlom za album ''Dig your own hole''. Riječ o njihovom prvom mega-hitu ''Block rockin' beats'' koji je odmah poharao top ljestvice i osvojio Grammyja. Singl je objavljen na vrhuncu popularnosti big-beat zvuka i svega tjedan dana nakon ''Firestartera'' grupe The Prodigy. Shodno tome, albumi ''Dig your own hole'' i ''Fat of the land'' objavljeni su gotovo istovremeno, a velik uspjeh tad bilježe i Fatboy Slim, Apollo 440, Propellerheads i dr. Za Chemical Brotherse to je značilo prvu svjetsku turneju i kreativnu pauzu od gotovo dvije godine.

Na proljeće 1999. se počelo šuškati o novom materijalu Chemical Brothersa, a povratnički singl, ujedno i najava albuma ''Surrender'', bio je maestralan. ''Hey boy, hey girl'' je nagovijestio i promjenu u zvuku Chemicalsa, više orijentiranog ka 4x4 formi nego prije, ali opet specifičnog zvuka kojeg nije bilo moguće upakirati ni u house, ni u techno, ni u trance – bio je to Chemical Brothers zvuk...Za ''Hey boy, hey girl'' snimljen je (danas kultni) spot s djevojkom rendgenskog vida i kosturima u klubu. Singl je, navodno, inspiriran intenzivnim partyjima u klubu Gatecrasher, a zanimljivo je da poznati refren zapravo potječe od, slabo poznate, hip hop skupine Rockmaster Scott & the Dynamic Three. Nakon ''Hey boy, hey girl'' objavljeni su i singlovi ''Out of control'', u kojem gostuju Bernard Sumner iz New Ordera i Bobby Gillespie iz Primal Screama te ''Let forever be'', gdje se opet pojavljuje Noel Gallagher. Gostovanje Sumnera je ujedno bilo i ostvarenje dječačkog sna za Chemicalse, budući da su obojica veliki fanovi New Ordera.

Nadmašiti uspjeh albuma ''Surrender'' svakako je bilo teško, no ne i nemoguće. Naime, prema statističkim podacima streaming servisa Spotify, od dvije najpopularnije trake Chemical Brothersa, nijedna nije s tog albuma. Prvo mjesto drži ''Galvanize'' s albuma ''Push the button'' iz 2005., a drugo ''Go'' s albuma ''Born in the echoes'' iz 2014. ''Hey boy, hey girl'' zauzima treće mjesto na ovoj listi.

Da Chemical Brothersi još imaju štošta za reći na glazbenoj sceni, dokaz je i njihov posljednji album ''No geography'', objavljen u travnju prošle godine. U sklopu promotivne turneje za ''No geography'', Chemical Brothersi su, po prvi put, nastupili i u Hrvatskoj. Početkom 2020., ''No geography'' je osvojio nagradu Grammy, u kategoriji najboljeg albuma plesne glazbe.