Kronike plesnog podija: Zaboravljene legende

''Not everyone understands house music; it's a spiritual thing, a body thing, a soul thing...'' stihovi su koji su, u uho, ušli čak i onima koji ne understandaju house. ''House Music'' doista jest jedan od najvećih hitova, ne samo housea, već i elektroničke glazbe uopće, a iduće će se godine navršiti punih 25 godina otkako je ploča prvi put objavljena na etiketi Yoshitoshi Recordings, u vlasništvu tandema Deep Dish. Obljetnica će zasigurno biti obilježena s novim remiksom (ili više njih), no nije baš ni da je pala u zaborav. U međuvremenu je remiksirana nebrojeno puta. DJ Sneak, Uto Karem, Robosonic pa i Deep Dish, samo su neki od producenata čije su verzije službeno objavljene, dok bi svim neslužbenim obradama, bootleg i mash up verzijama teško ušli u trag. Ploča je svakako katapultirala karijeru njenog autora, dotad nepoznatog Eddiea Amadora i, napokon, skrenula pažnju na house scenu Los Angelesa koja je opako kaskala za Chicagom i New Yorkom...

No, iako je Amador onomad predstavljen kao predstavnik kalifornijske scene, na kojoj mu počasno mjesto pripada i danas, on zapravo nije iz LA-a pa čak ni iz Californije. Zapravo je u LA-u živio svega godinu dana prije no što je proglašen kumom housea na West Coastu. Dotad je živio u Phoenixu, u Arizoni, gdje je diplomirao kao inženjer strojarstva na sveučilištu Arizona State. Već je, za vrijeme studija, povremeno radio kao DJ i puštao hip hop. U LA je, u potrazi za poslom, stigao 1996., no osim što se uključio u strojarsku scenu, dao si je malo oduška i na tamošnjoj klupskoj sceni koja, možda, nije imala svoje Frankie Knucklese ili Todd Terryje, ali imala je zabavu na zavidnoj razini. Izlasci su počinjali u record shopovima Beat Non Stop i Street Sounds na Melroseu i nastavljala se po holivudskim klubovima, ali samo do 02h, što je dozvoljeno radno vrijeme za noćne klubove u Californiji. No, prava zabava je počinjala tek od 03h u tzv. afterhour klubovima, među kojima i legendarnim afterima Does Your Mama Know, na Sunset Boulevardu. To je background iz kojeg je nastao Eddiev ''House Music'', s naglaskom na Street Sounds shop, u kojem je provodio puno slobodnog vremena, preslušavajući nove i stare ploče. Jedna stara mu je posebno zapela za uho: ''Together Forever'', jedini singl electro funk grupe Exodus iz 1982. Sample solaže na klavijaturi s te ploče postat će okosnica ''House Musica'', pored teksta, naravno. Autor te nezaboravne rečenice je sam Amador, no on nije i taj koji ju na ploči izgovara. Priča o nastanku te vokalne dionice je, gotovo, filmska, a mjesto radnje je, ponovno, trgovina Street Sounds, odnosno WC u trgovini. Ondje je, između ostalih, zalazio i jedan beskućnik, za kojeg znamo samo da se zvao Robert i da je, s vremenom, postao svojevrsna maskota shopa. Preslušavao je ploče satima i pjevušio uz njih i time privukao pažnju Amadora koji mu je, jednom prilikom, na komad papira napisao svoju rečenicu i zamolio ga da ju pročita. Drugo čitanje snimljeno je putem diktafona u WC-u. I to je to – glas jednog beskućnika, sample jedne zaboravljene ploče i jedan jednostavni house beat...

Što se dogodilo nakon ploče ''House Music''? Amador je prvo postao instant DJ zvijezda i potpisao ugovor s Yoshitoshijem koji mu je objavio još pet ploča. I njegov drugi singl, ''Rise'' iz '98., bio je prilično popularan klupski hit, kao i prve ploče francuskog projekta Africanism za Yellow Productions, u kojeg je Amador bio uključen početkom novog milenija. Nakon posljednje ploče za Yoshitoshi, ''6AM'' iz 2006., Amador je ispao iz fokusa house scene, a na neki je način i house scena ispala iz njegovog fokusa. Njegovi dotadašnji uspjesi donijeli su mu ogroman broj ponuda za remiksiranje, među kojima su najunosnije, zasigurno, bile suradnje s Madonnom i Sealom. Kruna Amadorove remikserske karijere bila je Grammy nominacija iz 2015. za remiks singla ''The Rising'' grupe Five Knives. Ta je nominacija bila od posebne važnosti za Amadora, kao najznačajnije priznanje, još od vremena ''House Musica''. Nastojanje da se odmakne od svog prvog hita i etikete 'one hit wondera' donekle objašnjava i njegov daljnji autorski rad. Upliv u mainstream vode neupitno se odrazio na taj period i postepeno ga usmjeravao prema tzv. electro house zvuku pa i EDM-u, odnosno komercijalnijim trendovima u SAD-u, gdje su se, istovremeno, našli i mnogi drugi američki house producenti Amadorove generacije...

Pomalo je neobično da Eddie Amador, nakon gotovo 25 godina staža u glazbenoj produkciji, nije objavio nijedan autorski album. To je svakako rijetkost, pogotovo ako uzmemo u obzir da u njegovoj karijeri nema nikakvih značajnijih rupa i da se, ni u jednom trenutku, nije povukao sa scene. No unatoč diskografskoj konstanti, od 1997. do danas, stalne oscilacije u zvuku i nespretno balansiranje između undergrounda i mainstreama, vjerojatno su glavni razlozi zbog kojih ga je europska klupska publika otpisala. U prilogu mu ne ide niti izostanak značajnijih singlova proteklih godina. Posljednja, iole zanimljiva, vijest vezana uz Eddiea Amadora bilo je reizdanje njegove ploče ''6AM'' iz 2016., s dva nova remiksa u sklopu serijala ''Yoshitoshi 20th Anniversary Pack.'' Prava je sreća za Amadora i Yoshitoshi, a na radost za svim ljubiteljima house klasika, što će 2022. dočekati još jednu godišnjicu – 25 godina ploče ''House Music''...

Prošlotjednu epizodu iz serijala 'Zaboravljene Legende' pročitajte OVDJE.