Leri Ahel: ''Jako nam je važno da glazba izađe iz podruma i ugleda javnost.''

Fox & His Friends, etiketa iza koje stoje Leri Ahel i Željko Luketić, zapravo je puno više od klasične izdavačke kuće. Radi se o nesvakidašnjem glazbeno-istraživačkom poduhvatu koji svoju izdavačku djelatnost fokusira na objavljivanje zaboravljenih remek djela domaćih autora. Neovisno o tome je li riječ o ponovnom izdanju ili snimkama koje nisu nikad bile objavljene, dosadašnji opus etikete Fox & His Friends uključuje raritete poput soundtracka jugoslovenskog SF-a ''Gosti iz Galaksije'', kompilacije filmske glazbe Alfija Kabilja ili djela nekadašnjeg multimedijalnog kolektiva Nova Evropa (NEP).

M: Za početak, za one koji još možda nisu upoznati s projektom Fox & His Friends, o čemu se zapravo radi i kako je došlo do ove, na našim prostorima, jedinstvene ideje?

LA: Najprije, volimo glazbu i volimo ploče. A kad ih puno godina voliš, već imaš kolekciju onih najpoznatijih i kreneš istraživati dublje. Tako smo krenuli slagati izdanja koja će se nama najviše svidjeti, od glazbe, do opreme pa i same činjenice da se neki naslov smatra nepoznatim. Tu je i odnos prema zvuku: sve radimo s originalnih master-traka, a bitna nam je i cijela priča oko projekta i tu su uvijek iscrpni liner notes, fotografije, kvalitetan dizajn i dobar pressing. Nismo tu dugo, ali vjerujte da nas cutteri i majstori po europskim tvornicama vinila već dobro znaju, jer ne pristajemo na komercijalni pristup, u kojem se, publici koja kupuje vinile, prodaje svašta. Zaista nam je bitno izgraditi dobar odnos s publikom, od odabira rijetke glazbe, do kvalitete izdanja. Nažalost, to je danas sve teže, zbog velike potražnje koju broj tvornica ne prati. Za klupsku glazbu koja mora pratiti trenutak, vjerujem da je još teže, zato unaprijed planiramo izdanja s dužim rokom trajanja. Sadržajno nam je bitno pokazati da se ovdje oduvijek stvarala dobra glazba. Primjerice, posljednji album koji smo izdali, ''Prizma'' Nenada Vilovića, čekala je 37 godina na svoju premijeru. Tadašnji diskografi su je smatrali previše eksperimentalnom. Volimo sve te neobjavljene snimke dati i mlađoj ekipi glazbenika na remiks, tako da smo surađivali sa brojnim znanim imenima: Snuffo, Credit 00, Anatolian Weapons, Drvg Cvltvre, Heinrich Dressel, Ali Renault, Tapan i dr., na izdanjima NEP ''Decadance 12'' i Tomislav Simović ''Visitors from the Galaxy Revisited (The Original Soundtrack by Tomislav Simović Remixed)'', odnosno remiksevima prvog elektroničkog soundtracka i prvog SF-a u Jugoslaviji.

M: Za vaš dosadašnji opus se doista može reći da je diggerski. Kako izgleda taj kreativni proces, od same selekcije, do obrade materijala?

LA: Digging je javnosti znan pojam, donio je puno dobrih stvari u kategoriji izbora rijetkih vinila, a rekao bih da je ovo što mi radimo, više usmjereno na kompletno istraživanje, najprije neobjavljenih snimaka, to je ono prvo što tražimo. Potom, saznajemo sve o kontekstu vremena, izvođačima i sličnim izdanjima, razgovaramo s glazbenicima i ulazimo u proces rekonstrukcije tih sjećanja. Teži dio posla je restauracija materijala, jer radimo sa starim studijskim vrpcama, od kojih neke (kao u slučaju kompilacije glazbe za Zagrebačku školu animiranog filma), nisu preslušavane i po 60 godina. Potom ide selekcija materijala za izdanje koja je nekad toliko opsežna da traje duže od svega prethodnog, a sve s pitanjem: Kako odrediti najbolji omjer za publiku i ploču, s obzirom na njena ograničenja u trajanju? Naime, ploče imaju svoju dramaturgiju i nije svejedno što je na početku, a što na kraju i, u kojem trenutku, neki eksperimentalniji i zahtjevniji dio može pratiti nešto što je pogodno za klub, radio ili DJ-e. Na kraju ide dizajn i oprema, a i tu volimo da sve bude kako treba, pa često biramo provjereno dobre dizajnere, poput Sare Pavleković Preis, Andra Giunia, Dejana Kršića, Borisa Stapića ili Erica Adriana Leeja, koji je prava zvijezda na sceni dizajna ploča filmskih soundtrackova.

M: Je li bilo poteškoća oko rješavanja glazbenih prava i licenciranja izdanja koja su prethodno već bila objavljena?

LA: Zbog nesređenih arhiva i vlasničkih odnosa, to je zaista najteži dio posla, jer, iako tražimo često najmanje znane B-strane i off-produkcije, detektivsko lociranje vlasnika i nositelja prava zna se odvijati nekoliko godina i na više kontinenata. Često ni društva za zaštitu autorskih prava nemaju te kontakte, moramo sve pronaći sami i proći kroz šumu papira, a sve to, naravno, pod uvjetom da izvorne studijske vrpce uopće i postoje. Povijest ovih prostora nije pogodovala čuvanju i arhiviranju materijala, iznenadili biste se koliko je toga nestalo ili fizički propalo, jer vrpce su analogni medij i vrijeme im je najveći neprijatelj. Situacije u regiji jako variraju, no nikad ne izlazimo s nečim što nije pravno čisto, riješeno i prijavljeno strukovnim autorskim društvima. Bitno nam je da i autori to znaju, zato nam se često jave i sami, jer prepoznaju naš odnos prema njima i glazbi. To je ujedno bila i jedna od prvih ideja kod nastanka Fox & His Friends - uspostaviti dobar odnos sa svima i sretni smo da smo u tome uspjeli.

M: U doba dominacije digitalnih izdanja, vaša su dostupna i na vinilu. Ima li dovoljno kolekcionara i vinilofila da opravdaju isplativost vinila?

LA: Često se piše o nekom velikom vinilnom boomu, rekordnim prodajama i sl. To je, međutim, tek djelomično točno. Statistički rast je realan, ali kad uđete u srž tog rasta, onda vidite da industriju drže veliki izdavači, a to su reizdanja starog kataloga i ogromne naklade tek nekolicine izvođača. Kad se štampa Taylor Swift ili dvadeseto reizdanje Led Zeppelina u crvenoj, plavoj i zelenoj boji, onda sve tvornice rade samo to, trgovine guraju samo to i ti se albumi prodaju i podižu statistike. Za nezavisne izdavače i/ili klupska izdanja, zbog kojih je vinil i preživio, ostaje onaj prostor izvan toga, kojeg koriste najbolje što znaju. Mnogi su odustali zbog recentne krize u Europi, rata, nestašica papira i visokih cijena energenata, no mnogi poput nas znaju realne dosege tržišta. Ono funkcionira na marginama i uspije se pokriti, ali već odavno ne u onom starom sjaju. I nas i ljude koji nas prate, više tjera ljubav prema toj glazbi, jer smatramo da je jako važno da ona izađe iz svojih podruma i ugleda javnost...

M: Možeš li nam možda otkriti neke buduće raritete koje imate u skorašnjem planu?

LA: U tvornici imamo dva zaista opsežna i, za domaću kulturu, bitna izdanja: kultni crtić ''Profesor Baltazar'' i kompilacija glazbe iz filmova Zagrebačke škole crtanog filma, od Oscarom nagrađenog Surogata, na dalje, a svi su proizvod genijalnog kompozitora Tomislava Simovića. Bit će to dva LP-a, od kojih jedan dvostruki, s posebnim dijelom limitirane i numerirane naklade koja će uključiti i dodatni booklet s proširenim tekstovima i fotografijama. Ploče su sjajan uvid u kombinacije jazza, elektronike pa i elektroakustičnih eksperimenata, prvih isprobavanja vokodera i svih čuda koja uopće ne očekujete u crtanim filmovima. Naravno, do sada nisu nikad objavljeni i jako se veselimo tim izdanjima. Pet godina se radilo na njima, prošlo se kroz 500-tinjak vrpci i opsežno restauriralo. Ploča je trebala izaći za vrijeme tranja izložbe ''51000 Balthazargrad'' koju smo kurirali u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, za Rijeka EPK2020, ali zbog zahtjevnosti materijala i situacije u tvornicama vinila, pojavit će se početkom 2023. godine.