Mala: “Nastup u Areni ostvarenje je mog davnog sna”

Jedan od najpoznatijih izvođača dubstep scene definitivno je Mala koji je ove godine solo nastupio i na Dimensions i na Outlook festivalu. Ne samo da iza sebe ima niz svojih izdanja, već je i vlasnik izdavačke kuće DEEP MEDi koja slavi 13 godina postojanja. Ono što ga posebno izdvaja od ostalih izvođača je miks soundsystema u koji je ubacio tradicionalne instrumente raznih država poput Kube, ali i Indije. Spaja nespojivo pa je osim toga uklopio u sve i orkestar o kojemu je sanjao većinu svoga života, a koji smo imali prilike poslušati na otvorenju Arene Outlook festivala. Što nam je otkrio u razgovoru prije nego što je preuzeo svoj stage na Outlook festivalu, pročitajte u nastavku.

m: Iza tebe je dugi niz nastupa Outlook festivalu pa tako i na posljednjem plesu koji se održava ove godine, možeš li podijeliti s nama neke uspomene koje nosiš sa sobom?

M: Naravno, predivno je iskustvo doživjeti kako nešto što je započelo kao mali festival izraste u ovako velik i svjetski poznati događaj. Ljudi putuju iz raznih zemalja, od Amerike do Novog Zelanda, što čini ovaj festival mjestom gdje ljudi doista dolaze kako bi doživjeli ovu vrstu glazbe. Jedan od razloga je taj što na festival dolazi toliko izvođača koje publika želi poslušati, a isto tako postoji i toliko žanrova glazbe unutar jedne kulture i lijepo je imati to sve na jednome mjestu.

Ja sam u sredini svih generacija jer postoje ljudi poput Iration Steppasa, Channel Onea, Goldiea, Andy C-a i mnogi drugi koji su me inspirirali kada sam slušao njihovu glazbu. S druge strane, tu su ljudi koji su mlađi od mene 20-ak godina i ovdje nastupaju po prvi put, a uspješni su jednako kao i ja. Možete pronaći ljude svih dobi, neovisno jesu li to izvođači ili sama publika. Publika se mijenja tijekom godina. Kad sam prvi put došao ovdje, u svojim dvadesetima, bila je to potpuno drugačija energija jer sam bio okružen ljudima mojih godina, ali i mlađima što je super jer je užitak vidjeti ljude kako se zabavljaju neovisno o dobi. Ovo je stvarno odličan festival i imam toliko puno dobrih uspomena, teško mi je odabrati koje su mi najdraže. Ima i smiješnih trenutaka, o da, ali većinom su to stvari koje se događaju u iza pozornice. Neke privatne stvari koje ne moraju biti vezane za nastupe, ali ću ih ipak zadržati za sebe.

m: Koliko si uspio istražiti našu zemlju tijekom godina koliko dolaziš na festival? Imaš li možda neko omiljeno hrvatsko jelo?

M: Znaš, doista sam loš u ovome jer svih ovih godina sam stvarno malo istraživao okolo; uvijek legnem oko pet, šest ujutro… Malo me sram što ti ne mogu reći koje mi je najfinije jelo, ali ovdje sam do nedjelje, ponedjeljka tako da možda bude vremena haha.

m: Osim što si nastupao solo, imao si i nastup sa Outlook Orchestrom na otvorenju festivala u Areni. Kako je došlo do te ideje?

M: To je duga priča iza koje se krije san koji sam sanjao prije 10 godina - sanjao sam da nastupam sa orkestrom u mjestu pored moga doma i to na otvorenom. Orkestar je svirao moju pjesmu a reper Busta Rhymes je bio zadužen za vokale što je bilo poprilično neobično. Toliko mi se urezala ta slika da sam sebi rekao da se to jednog dana mora ostvariti. Outlook Orchestra je imao svoj prvi nastup za njihovu desetu godišnjicu pa sam otišao pogledati to i pritom upoznao izvođače, ali i Tommyja Evansa koji je bio zadužen za realizaciju. Svirali su čak i moje pjesme i nakon nastupa smo svi otišli iza pozornice popiti piće; tamo sam spomenuo Tommyju svoj san jer, on me nakon toga pitao želim li i ja odraditi tako nešto i tako, nakon dvije godine, napravili smo prvi zajednički nastup u Royal Festival Hallu sa orkestrom što je za mene bilo doista posebno. Moraš razumjeti da sam ja odrastao u malom dijelu Londona i toliko ljudi je bilo uvjereno kako naša glazba neće uspjeti. Tako da za mene to nije bio samo nastup već i slavlje cijelog putovanja do ovdje gdje smo danas. Imao sam sreće što sam sudjelovao u svemu da se ovo dogodi. Zahvaljujem se i što su me zvali da nastupam u Areni. Svih ovih godina, nastupi tamo su bili posebni tako da je i ovo otvorenje bilo lijepo. Pristao bih nastupati bilo kada, ali taj zalazak Sunca na tom mjestu je bio nevjerojatan, boje su se mijenjale baš kao i vibracije. Bilo je doista posebno i publika je uživala, odličan način za kraj jedne ere.

m: Prošlo je 13 godina otkako si pokrenuo svoju izdavačku kuću DEEP MEDi koja ima više od 100 izdanja; koje su glavne promjene koje si uvidio tijekom svih ovih godina?

M: Teško pitanje jer je bilo toliko promjena, ali ono što je glavno bilo je to da sam svih tih godina u glazbi tražio isto. Nije to bio tempo ili stil dubstepa, više se radilo o osjećaju koji sam imao kada bih birao pjesme koje ću izdati jer je ovo glazba koju zaista volim i želim dijeliti s ljudima. Postoje razlike u valovima glazbe, primjerice primijetio sam kako se dosta ljudi počelo fokusirati na dubstep otkako su se pojavili Gantz i Commodo. Gantz je inspirirao mnogo producenata, što vidim kad mi drugi pošalju glazbu, čujem taj utjecaj. Imam sreće što dobivam stvarno puno glazbe i da ljudi i dalje žele raditi za izdavačku kuću, kao da nema kraja i sve je bogatije glazbom što je za mene odlično jer obožavam puštati glazbu.

m: Postoje li neki izvođači na koje si posebno ponosan kako su napredovali tijekom svih ovih godina?

M: Naravno, mnogo je takvih izvođača. Postoji puno uspomena, za primjer ću dati Goth-Trada koji nije uopće pričao engleski. Kad sam ga prvi puta upoznao, bio je dosta poznat u Japanu i kontaktirao me putem Myspacea i rekao mi da dolazi u London i da mu se sviđa moja izdavačka kuća. Kad na taj način upoznaš nekoga i onda vidiš kako se njegova karijera mijenja i kako je utjecao na ljude te kako i dalje stvara nevjerojatnu glazbu, a paralelno ima i obitelj, na to sam ne samo ponosan nego jako sretan što se mogu povezati s nekim poput njega i doživjeti tako nešto. Sjećam se i kad sam počeo izdavati glazbu Silkieja, kao i jazz odnosno potpuno novi zvuk koji ljudi nisu prije stvarali nego je on počeo sa Swindleom. Kad je Swindle izdao svoj singl “Do The Jazz” i njegov album koji se zvao “Long Live The Jazz”, sjećam se kako je pokušao stvarati glazbu za plesni podij. Nakon što smo porazgovarali i nakon što mi je poslao glazbu koju sluša, shvatio sam kako je orijentiran na funk i jazz. Mislim da je tu moja odgovornost da kao izdavač ohrabrim ono što se krije u njima. Swindle je stvarno uspješan sada i postao je producent kakav je oduvijek htio biti, tako da kad sagledam to sve… hm, bio je to dug put. Ista stvar je i sa Commodom i Gantzom, sjećanja na prva izdanja koja nitko prije nije čuo… Tako da, tijekom moje karijere je bilo puno izvođača koji su izdali svoje prve stvari u MEDi-ju. Važno je ohrabriti ljude da budu ono što doista jesu. Mislim da je to za mene pravo značenje imati izdavačku kuću, nije stvar u tome da se izda najbolja stvar, nego da se ohrabri ljude da pokažu ono što zaista jesu. Nadam se da ću biti u mogućnosti napraviti isto i s mlađim generacijama. Isto tako, možda će se pojaviti i novi žanrovi. Današnja mladež je fokusirana na svašta, recimo ja sam u mladosti bio fokusiran samo na jungle i to je bilo to. Nisi imao jednake izvore kao sada kad možeš pronaći glazbu bilo gdje, možeš slušati bilo što i bilo kada.

m: Odakle najviše crpiš inspiraciju za stvaranje glazbe?

M: Teško je to objasniti, ali jednostavno na nešto zabrijem. Zabrijem na nešto što osjećam, odnosno na nešto što me doista pogodilo, inspiriralo. Može to biti i mašta, neka misao, ideja. Konstantno sve raste i stvari se mijenjaju pa me to inspirira. Stvaram glazbu duži period nego što ju nisam stvarao tako da je to jednostavno postalo dio mene. Bilo bi teško zamisliti da to nije tako. Nastupao sam u klubovima već s 14 godina tako da je prošlo dugo vremena.

m: Kako izgleda tvoj proces stvaranje glazbe?

M: Obično prvo stvorim beat, bubnjeve. Ovisno o raspoloženju, kako se osjećam ili koji osjećaj želim stvoriti, tako se odnosim i prema glazbi. Vjerojatno postoji neka metoda kako radim, ali nisam nikad razmišljao o tome jer je to proces koji se mijenja.

m: Koji ti je najdraži dio opreme koji posjeduješ?

M: Imam puno mašina vezanih za bubnjeve, a najdraža mi je Elektron Digitakt: digitalna mašina gdje staviš sample i onda ga pomoću nje izrežem i manipuliram time; dosta je drugačije od rada na računalu, direktno je i brzo se napravi, a zvuči odlično. Za efekte volim koristiti mašine iz 80-ih i 90-ih. Zvuči puno bolje od većine plug-inova. Nemoj me shvatiti krivo jer imam mnogo plug-inova i koristim ih stalno, ali hardware radi nešto što digitalno ne može. Kao klinac sam odrastao igrajući Nintendo tako da uživam u digitalnoj tehnologiji, ali cijenim i analogno.

m: Prošlo je dugo vremena otkako si izdao svoj album “Mala In Cuba“ gdje si stvorio miks soundsystema i tradicionalnih instrumenata; postoje li još neke zemlje koje bi volio istražiti na taj način?

M: Nisam siguran, nisam razmišljao dugo o tome. Imam zapravo nekoliko takvih albuma, “Mirrors” koji je baziran na peruanskoj glazbi recimo, a imam i dosta izdanja koja su nastala nakon odlaska u Indiju. Nisam siguran trenutno jer istražujem neke druge stvari, a isto tako nisam ni siguran hoću li izdati neki novi album sada.

m: Imaš li neke planove za budućnost?

M: Da, puno je planova, ali sve ćeš saznati kad dođe vrijeme za to.