Marko Pelaić: Šibenčanin u Berlinu

Marko Pelaić, koji kao glazbenik i DJ djeluje pod imenom Homeboy, već više godina živi i radi u Berlinu, svjetskoj prijestolnici elektroničke glazbe. Kako je došlo do preseljenja, kako se snašao, kako funkcionira berlinska scena te što bi savjetovao svojim kolegama koji razmišljaju o sličnim koracima, otkrio je za Mixmag Adriju.

m: Razmišljajući o tome kako započeti ovaj intervju, u glavi mi se stalno vrtio onaj stari Stingov hit “Englishman in New York” pa stoga - kako živi jedan Šibenčanin u Berlinu? Jesi li se i ti ponekad osjećao kao Sting u svojoj pjesmi?

MP: Haha.. Da, svakako u početku, čak mi se vrtjela ta pjesma tu i tamo u glavi. Mislim da se svaki iseljenik može identificirati s njom, iako pojam iseljenika mene ne opisuje baš u potpunosti.

m: Kako izgleda jedan tipični dan Šibenčanina u Berlinu?

MP: S obzirom da je prošlo ljeto, trenutno vrlo opušteno. Do prije mjesec dana sam bio u žestokoj rotaciji, budući da sam na proljeće preuzeo tehničko vodstvo u Renati i Else (Salon Zur Wilden Renate & Else Open Air) i imali smo zaista žestok tempo preko ljeta. Može se reći da smo svaki vikend imali jedan mali festival, a preko tjedna nam je, kroz oba kluba, prolazilo pedesetak artista. Na tjednoj bazi je to najmanje osam evenata, što većih, što manjih. Dani su mi izgledali vrlo kaotično i stresno, ali sad lagano ulazim u zimski modus, što znači da sam početkom dana uglavnom u Renati, a navečer u studiju, koji se nalazi u sklopu kluba.

m: Manje je poznat podatak da si, prije odlaska u Berlin, već jedan dio života proveo u Njemačkoj. U kojoj mjeri ti je to pomoglo u prilagodbi na ovu životnu epizodu?

MP: Pomoglo mi je u vrlo velikoj mjeri. Sama činjenica da znam jezik bila mi je velika prednost. Bez toga bi mi sigurno bilo puno teže, iako se i s dobrim engleskim u Berlinu može isto daleko dogurati.

m: Kako je uopće došlo do odluke da odeš u Berlin? Jesi li to planirao ili je bila riječ o spontanoj odluci “grlom u jagode”?

MP: Da sam ostao u Zagrebu, mislim da bi sigurno poludio. Odluka je pala u trenutku kad sam emotivno bio u vrlo rastresenoj fazi, a i htio sam da mi se život u potpunosti vrti oko glazbe i ničeg drugog. U tom smislu mi je scena u Hrvatskoj postala premala. S druge strane Berlin je svjetsko središte svega što me zanima. Odlučio sam nešto poduzeti, a ta odluka mi je potpuno promijenila život na bolje. Detaljima o tome kako se sve odigralo, možda ovdje nije mjesto, ali sve se dogodilo u par tjedana – primio sam telefonski poziv iz jedne pizzerije na Črnomercu i šest tjedana kasnije bio u Berlinu i dobio prvi posao kao asistent u Renati i rezident DJ.

(Salon Zur Wilden Renate)

m: O tome kako funkcionira lokalna berlinska DJ scena kolaju razni polu-mitovi. S jedne strane vlada percepcija kako je to eldorado za DJ-e, s bezbroj lokala u kojima se svira i koji su krcati 24/7. Mračna strana priče kaže kako se zbog tolikog priljeva DJ-a teško dolazi do prilike i često svira za mizerne honorare. Kakva su tvoja iskustva?

MP: Osobno sam imao dobar start kao DJ, jer sam dobio izravnu ponudu rezidencije u jednom od najboljih klubova u gradu. Izvan Renate i Else rijetko sviram u Berlinu, osim ako su neke posebne prilike, ali uglavnom se držim svog ‘’kućnog’’ kluba. Što se tiče honorara, oni su u Berlinu generalno manji od honorara koje DJ-i dobivaju u drugim velikim gradovima, ali i dalje veći od onih koji lokalni DJ-i dobivaju u Hrvatskoj. Meni je to svakako značilo podizanje standarda. Honorari za koje sam nekad nastupao po Zagrebu zbilja su bili mizerni.

m: Unatoč svemu, čini se kako je hrvatska DJ kolonija u Berlinu sve brojnija. Jesi li u kontaktu s nekima od njih?

MP: Jesam naravno, s Eddyjem Ramichem se često čujem i vidim. Moj posljednji rad u studiju bio je upravo za kompilaciju koju Eddy sastavlja, u sklopu obljetnice Kontrapunkta.

m: Kao dugodišnji djelatnik na zagrebačkoj klupskoj sceni, a sad već i s respektabilnim stažem u Berlinu, možeš li usporediti domaću DJ scenu s berlinskom? Pritom mislim na lokalce, a ne na zvijezde…

MP: Hmmm, nisam siguran mogu li usporediti te dvije stvari. U Zagrebu ima puno dobrih DJ-a, stvarno pravih majstora. Primjerice Mimi koji ima prirodnu tehniku, čistu u miksevima poput Andrewa Weatheralla i još nekolicine, što je zaista velika rijetkost. Takvih DJ-a u Berlinu ima malo. Ali ipak teško je generalno prosuditi tko je bolji. Činjenica je da u Berlinu ima neusporedivo više DJ-a nego u Zagrebu pa, samim time i više dobrih i više loših.

m: S obzirom da se znamo još iz vremena Home Made Electronice, poznato mi je da si zapravo većinu svoje glazbene karijere nastupao isključivo kao live-act, a u DJ vode uplovio tek prije cca 5-6 godina. Je li to bila tvoja želja ili nečija sugestija?

MP: Bila je to moja želja, iako su mi mnogi sugerirali da to učinim puno prije, s obzirom da sam oduvijek bio “music-nerd” i “fanboy”. Vrlo sam nespektakularno počeo s tim, svirkama u zagrebačkom Funku. Iako sam u to vrijeme već nastupao live u klubovima poput Roberta Johnsona, kao DJ sam htio krenuti od nule. Tako sam učio, korak po korak i postajao sve bolji. Kad mi se pružila prilika da krenem svirati kao rezident u Renati, nisam dvojio oko toga trebam li ju iskoristiti. Na toj poziciji sam sad već preko tri godine, nastupao sam na raznim Renatinim showcaseovima diljem Njemačke i Europe, a početkom ove godine i samostalnu DJ turneju u Brazilu...

m: Čest je slučaj da se glazbeniku/producentu elektroničke glazbe, u nekoj fazi nametne imperativ nastupanja u DJ varijanti, a DJ-ima se pak nameće produciranje vlastite glazbe kao “must have” za bilo kakav ozbiljniji uspjeh. Zapravo je riječ o dvije potpuno različite vještine, u čijim se kombinacijama mnogi pogube. Kakav je tvoj stav o ovom specifikumu prema kojem funkcionira elektronička glazbena scena?

MP: Sebe radije vidim kao zanatliju, nego kao umjetnika i, kao što si rekao, radi se o dva zanata koji jesu u jednu ruku drukčiji, ali nisu si niti posve strani te ih se oboje može savladati. Pritisak na DJ-e svakako je prisutan, čemu mogu posvjedočiti i iz vlastitih iskustava. Sve do prošle godine, dok nisam napravio mali skok u karijeri, preživljavao sam na svakakve načine, tako da sam znao i raditi glazbu nekima koji nisu imaLI dovoljno znanja I vještine, a agencije su od njih očekivale isporuku EP-a. Ne znam što misliti o tome, prije je toga isto bilo – sjetimo se Mili Vanilija, iako je u tom slučaju bilo lakše prozrijeti radi li se o pjevačima ili plesačima, jer čim su krenuli pjevati je bilo jasno da nisu pjevači. Kod DJ-a koji stoji iza dva CD playera je to malo teže, jer ne postoji prava izvedba materijala uživo. Osobno se trudim biti najbolji što mogu i zasad mogu reći da je na oba teritorija dobro. Osim DJ rezidencije u Renati, sa produkcijske strane sam razvio novi studijski projekt pod imenom Longhair, u tandem s kolegom Swiftom. Prošli tjedan smo novi potpisali objavu novog materijala za Permanent Vacation, a dogodine će biti izdanja na drugim manjim labelovima. Ono što me više muči i gdje se ne snalazim baš najbolje je činjenica da je u glazbi danas bitniji image na društvenim mrežama od same glazbe. To me iritira, jer sam drukčije odrastao. Uvijek sam se za glazbu interesirao radi glazbe, ne radi neke slike ili filma na mobitelu. Taj aspekt mi nije posve jasan, a postao je glavna mjera za ocijenjivanje umjetnika, što, po meni nema nikakvog smisla.

m: Na temelju vlastitog iskustva, koja je tvoja preporuka svima onima iz naše branše koji razmišljaju o migraciji u Berlin? Da dođu ili da sreću potraže negdje drugdje?

MP: Ostanite doma, Berlin je pun! Hahaha. Ne šalim se. Meni je svakako pomoglo, ali ne znam kako bi bilo da nisam imao nekakav background koji mi je bio karta za dobar start. Da sam došao tu bez ikakvih kontakata i bez neke priče iza sebe, vjerovatno bi bilo puno teže, a da ne pričam o perepetijama s pronalaženjem stana u gradu. Mislim da je najbitnije znati što točno želiš od Berlina – ako to znaš, onda ti grad nudi i mogućnosti da to ostvariš.