Priče iz prve ruke - intervju s rave fotografom Mattom Smithom

Matthew Smith, zvani Mattko, ide na rejvove još od kasnih 80-ih, ali njegova karijera fotografa partyja započela je tek kad je rave kriminaliziran Zakonom o kaznenom pravosuđu 1994. “Bio je to moj izravni odgovor na činjenicu da je naša sloboda kriminalizirana i ograničena, to me motiviralo onda a motivira me i danas”, rekao nam je Smith.

“Full On, Non Stop, All Over” Smithova je aktualna fotoknjiga koja dokumentira rave kulturu između 2000. i 2005. godine. Nastavak je to njegove fotoknjiga iz 2017. godine, “Exist To Resist”, koja se bavila politikom otpora unutar rave kulture 90-ih. Kriminalizacija ravea imala je važnu ulogu u Smithovom radu, koji često pokušava razumjeti nezadovoljstvo među rave zajednicama i načine na koje se rave održava usprkos toj kriminalizaciji.

Pročitajte i ovo sljedeće: Izlazi nova fotoknjiga o rave kulturi 2000-ih

“Organiziranje vlastite zabave sada je zločin koji omogućava da vas država napada - radi zarade, prikupljanja podataka i nadzora", tvrdi Smith, a njegov rad nastoji arhivirati rave i načine na koji on okuplja zajednice, bez obzira na zabrane.

Smith je smatrao da je sada vrijeme za ovakvu knjigu, kao način da se vratimo u prošlost ali i da se veselimo onome što čeka rave kulturu nakon ponovnog otvaranja. Fotograf, kaže, prepoznaje važnost arhive i kako ona može nadahnuti i vratiti nam nadu u ovim mračnim vremenima, s noćnim životom koji pati pod pritiskom pandemije.

“Htio sam unijeti malo svjetlosti u ovu tamu i podsjetiti ljude na vrijeme kad je nesputana radost rejva bila posvuda i pružiti malo vizualnog protuotrova za bijedu. Pokazati da ono što je nekada bilo može biti ponovno.”

Pročitajte i ovo: Lude 20-e: Zašto bi klupska kultura mogla uzburkati ovo desetljeće

Knjigu su izdali Smith i Trip Publishing, a s početnih 3000 fotografija sveli su je na 300 fotografija na 192 stranice, hvatajući energiju partijanja koja je toliko nedostajala tijekom prošle godine. Knjiga sadrži i predgovor Simona Reynoldsa, autora Energy Flasha.

“Bio sam oduševljen kad mi je Trip rekao da se želi uključiti. Njegove riječi unose 'ono nešto' a kada ste umjetnik, želite ono što radite učiniti što zanimljivijim publici”, rekao je Smith o predgovoru.

Kako se vraćamo noćnom životu, postupnim ponovnim otvaranjem i ublažavanjem mjera ograničenja, našli smo se s Matthewom Smithom kako bismo razgovarali o knjizi “Full On, Non Stop, All Over”, budućnosti rejva i njegovom dijelu u okupljanju svih nas.

mm: “Full On, Non Stop, All Over” istražuje rave kulturu između 2000-2005, zašto baš to razdoblje?

MS: Ljudi, glazba, ponašanje, slavlje i stil još su uvijek bili tu, jednako nevjerojatni, ali s obzirom da su se ulaznice i piće počeli naplaćivati, partyji više nisu bili ilegalni. Ironija te ideje je nešto u čemu zaista uživam i ima izrazito suvremenu važnost. To je kapitalistički fenomen - u redu je sudjelovati u nečem protuzakonitom sve dok to plaćate. Licemjerje i vlada već odavno idu ruku pod ruku. Prvih nekoliko godina novog milenija povijesno je vrlo važno vrijeme. 11. rujna pružio je izgovor za pokretanje Project Feara, a to je proces koji se od tada ne zaustavlja. Ujedno su i te godine još uvijek era prije pametnih telefona, tako da ljudi još uvijek uživaju u trenutku i vole rejvati do maksimuma.

mm: Što je nadahnulo naziv “Full On, Non Stop, All Over”?

MS: Višeslojan je. Dolazi iz flyera za neke velike squat partyje koje smo radili u Londonu s opremom nazvanom UNSound. Imam sliku prednjeg dijela masivnog cirkuskog kamiona od mog frenda, naslikanog na rezervnoj gumi postavljenoj na prednjoj strani kabine. Također savršeno opisuje duh vremena u kojem su slike nastale. Bilo je trenutaka kada sam razmišljao da na kraju stoji upitnik, ali na kraju sam mislio da je bolje pustiti ljude da sami odluče.

mm: Kako ste započeli s hvatanjem energije i spontanosti ravea?

MS: Morate imati vlastitu energiju i spontanost. Uvijek se radi o onome što ljudi donose na party. Slike su i interakcije i intervencije napravljene s empatijom i naklonošću. Postoji vrlo performativan element u bavljenju ovom vrstom posla koji mora biti i suptilan i prirodan ako ćete ljude uloviti u žaru trenutka. Mene je uvijek oduševljavalo uključivanje i raznolikost. Kolektivna priroda iskustva je ono što rave čini tako snažnim i pozitivnim društvenim fenomenom.

mm: Koliko je, po vama, arhiviranje važno za očuvanje rave kulture?

MS: Itekako! Moje je djelo ukorijenjeno u usmenoj predaji, u pričama oko vatre, podijeljenom osobnom iskustvu, političkom uvjerenju, pričanju povijesti od strane nekoga tko nije pobjednik. To je važna stvar i izvrstan način stvaranja umjetnosti koja je društveno relevantna s dodatnim blagodatima za buduće generacije. Dno crte pokazuje ljudima kako se nagrizaju jednostavne slobode i traži od njih da nešto poduzmu.

mm: Što mislite kako će pandemija promijeniti rave u budućnosti?

MS: To se već i događa. Festivali su zaustavljeni, noćni klubovi zatvoreni. Šteta za promotore, izvođače, glazbenike i sve opskrbne industrije koje omogućuju evente... svi su pretrpjeli veliku štetu. Kvalificirano osoblje moralo je naći drugo, pouzdanije zaposlenje. Povjerenje u industriju kao način zarade za život je nisko. Osiguravajuća društva koja su u prošlosti ostvarila ogromnu dobit od osiguranja kulture, prešla su na osiguranja procjena rizika i budućnosti istih kultura. U međuvremenu, mentalno zdravlje svih pati od prisilne izolacije. S druge strane, na licu mjesta izdano je 10 kazni organizatorima besplatnih zabava kako bi se osiguralo buduće financijsko ropstvo svima koji se usude proizvoditi kulturu bez dozvole. Ogromne i skupe policijske akcije brutalno su napadale rejvere. Policijski psi idu na mlade djevojke, dolazi do ozljede koje mijenjaju život. Tko zna što će biti u budućnosti, ali naznake nisu dobre...

mm: Koji su vam planovi za budućnost?

MS: Kad mi se Trip prvi put obratio oko sudjelovanja u knjizi, postalo je očito da postoje i alternativni ishodi o kojima treba razmišljati uz tisak. Fotografija se temelji na tome što ona može biti medij, a sve više to znači da je na vama kao umjetniku da osmislite nove načine stvaranja umjetnosti iz nje. Za mene to znači povratak svojim korijenima stvaranja rejva i stvaranja okruženja. U ranim fazama produkcije činilo se razumnim istražiti ideju ponovnog naseljavanja zamračenog, zatvorenog klupskog prostora slikama iz knjige na ekranu ili putem projekcije uz glazbu, a sve to potaknuto društveno distanciranom ljudskom prisutnošću u prostoru. Ogromna dvorana Printworksa odmah mi je pala na pamet kao idealna lokacija, a onda sam počeo razmišljati o Turbine Hallu u Tate muzeju. Zamislite što biste mogli učiniti s nekom vrhunskom produkcijom u takvom prostoru.
Osim toga, “Exist To Resist” treba ponovno objavljivanje. Priču o izvornim prosvjedima protiv Kill The BIlla i kako su to ime dobili, potrebno je proširiti široj publici u svjetlu nedavnog ponovnog izuma tog slogana tijekom nemira u Bristolu i drugdje. Postoji nevjerojatna knjiga o Glastonburyju koja samo čeka da se napravi, također s fotografijama iz moje arhive. Postoji i knjiga o uličnoj umjetnosti u Bristolu u ranim danima, iz istog vremena kad je i “Full On Non Stop All Over”. A tu je i velika retrospektiva o kojoj treba razmišljati...

Knjigu “Full On, Non Stop, All Over” možete naručiti ovdje.