My Best DJ Gig: Lawrence Klein

Šibenski DJ, producent i promotor Lawrence Klein gost je novog nastavke naše rubrike o najdražim DJ gigovima. S nama je podijelio priču o nastupu u Istanbulu, a osim toga ispričao nam je i s kakvim se “problemima” susreće zbog svoje visine. Na početku nastupa osjećao je tremu, no kako ju je razbio i koju traku veže uz ovaj nastup, saznajte u nastavku.

“Naizgled banalno pitanje, a zapravo to uopće nije jer kad kreneš vrtiti film u glavi i počnu se vraćati sjećanja, emocije, anegdote. Nije nimalo lako odabrati ‘best gig’, posebno sada u ovo poremećeno covid-doba. Iz ove perspektive svaki gig je super kategorija. Ipak, opredijelio bih se za noć na Big Burn festivalu u Istanbulu u ljetu 2017. jer taj je gig po mnogo čemu bio poseban. Vjerojatno i zato što je bio prvi internacionalni nastup, uz line up s imenima koja imponiraju i danas, a kamoli ne tada, kao npr. Dixon, Richie Hawtin, Luciano, Loco Dice i mnogi drugi. Sve je prenosio i Be-AT.TV koji je tada bio jako bitna streaming platforma live setova. Sjećanja na tu noć vrlo su ugodna i pamtit ću ih uvijek, a bilo je jedva 30 ljudi kad sam stao za pult i nije mi bilo nimalo svejedno zbog toga. Ono, tu si, na velikom festivalu, tu je jaki medij, imaš priliku da bljesneš, a ispred tebe pustoš. No, već traku, dvije kasnije, ljudi su počeli pristizati u sve većem broju i podij je uskoro bio krcat. Od tog trenutka sve je bilo lako jer publika je partner, dionik izvođača i smisao postojanja DJ-a. Brzo smo se skužili i počeli razmjenjivati pozitivnu energiju, guštao sam ih gledati kako plešu. Sjećam se da sam imao popriličnu tremu pred nastup jer ipak mi je to bio prvi internacionalni nastup i još pri tome na tako velikom festivalu, a ta pozitivna trema je ujedno uzrokovala da mi pobjegne prvi mix. Takve stvari se dogode i prođu, a u ovom slučaju svaka naznaka treme presušila je čim su ljudi počeli plesati i uživati u glazbi. Od tog trenutka uživao sam i ja, totalno opušten, sretan što sam tu i na kraju seta činilo mi se kao da je sve prošlo u sekundi, u treptaju. Sišao sam među sve te rasplesane ljude koji su prilazili, grlili me i htjeli se fotografirati. Spoznaja da su stvarno uživali učinila je moj put do prvog šanka prilično veselim, posebno zbog uistinu predivnih žena svuda na podiju. Krenuo sam laganije nego inače. Trebalo je složiti temelj seta na način da ne bude ‘cut’ u odnosu na kolegu koji je svirao prije mene, a bio je u skroz nekom drugom điru. Bila je to dobra procjena, publika je sjajno prihvatila to dizanje intenziteta glazbe, ritmički i kroz melodiju pa smo počeli disati kao jedno tijelo. Sjećam se da sam vrtio “Avalon” od &ME-a koja je tog ljeta baš palila ljude na podiju, traka koja me masu uzbuđivala zbog onog prodora na špici. Bilo je dosta dobre glazbe na meniju tada, uostalom kao i danas, barem do početka ove globalne frke koja je usporila dolazak novih izdanja. Moj mentor Philipp Straub, inače iskusni DJ s puno utakmica u nogama, rekao mi je nakon nastupa da je uživao. Nazvao je to uspjelom fuzijom muzike koju bi očekivao od Dixona, Rampe, Solomuna i Tale Of Us, ali ne kao njihovu kopiju, nego kao originalno moju priču. Kao mentoru koji je radio sa mnom i na Ibizi, od kojeg sam naučio jako puno o glazbi, industriji, marketingu i kojeg iznimno cijenim kao čovjeka i glazbenika, izuzetno mi je laskalo što je on taj nastup ocijenio peticom. Bilo je i zanimljivih situacija te noći, neke vam eventualno ispričam nakon intervjua (smijeh). Kako bilo, ima jedna luda situacija koja će vam još malo približiti kako sam se osjećao te noći. Naime, pult se nalazio u DJ kabini koja je bila prilično niska, a kako imam više od dva metra, naravno, nisam mogao stati unutra niti pod razno. Doslovno. Izuo sam se da dobijem koji centimetar i tako stisnut proveo cijelo vrijeme, pazeći da se u zanosu ne zaigram rukama i zapnem o krov kabine. Sjećam se da su se ovi iz produkcije i organizatori pobacali po podu od smijeha kad su me vidjeli unutra. Što da vam kažem, scena za Mr. Beana.”

U nastavku pogledajte video s nastupa.