My Best DJ Gig: Volster

Volster koji na našoj sceni djeluje već više od 15 godina kao DJ i producent, ali i organizator večeri TRAUM, nedavno je gostovao kao tutor u sklopu Online Production Masterclassa koji je pokrenula Insolate a ujedno je i jedan od svojih labela, Secession, osvježio novim vizualnim identitetom. Volstera smo zvali da nam za našu rubriku ispriča koji nastup posebno pamti. Bez ikakve sumnje, radi se o nastupu u Berghainu o čemu nam je ispričao kako je izgledao cijeli proces, od samoga bookinga pa do odlaska u Berlin.

“Kada me Mixmag pitao koji je gig ostavio najveći utisak na mene, nije mi potrebno puno vremena da kažem: 'Pa naravno, Berghain!' Možda zvuči kao klišej, ali svirati u tako dobro organiziranom klubu, biti okružen divnim ljudima i nastupati za publiku koja samo želi plesati upijajući svaki beat koji pustite na tom monstruoznom sistemu, zaista je nevjerojatno.
Krenimo redom, 20. ožujka 2019. stigao je poziv za nastup u berlinskom klubu Berghain, koji je došao kao vrlo uobičajen i pomalo standardan upit za booking, e-mailom s 'Hey, would you be interested in playing...' pitanjem. Berghain i većina klubova ima nekoliko bookera koji rade taj posao full time. Bookiraju i dogovaraju artiste, slažu line up-ove, otkrivaju talente i zapravo prate čitavu elektroničku scenu. Ono što su oni vidjeli u meni su moja dva labela Out of Place i Secession te najviše TRAUM večeri koje radimo već nekoliko sezona te predstavljamo hrvatskoj publici najbolje DJ-eve suvremenog techno zvuka. 'Jesam li zainteresiran? Naravno! Koji datum? 29.09? Pa to je za 6 mjeseci.' Tako izgleda booking u velikim klubovima, a kada i s kime sviram, nije rečeno, ali mi je ponuđen fee sa svim troškovima. Nastup, put, hotel, taxi i večera; Ostgut, firma vlasnika kluba i legendarnog labela, brine o svakom detalju. Svi artisti imaju isti tretman, ali baš svi, od Bena Klocka, Ricarda Villalobosa, Kylie Minogue (!) pa sve do jednog DJ-a iz Osijeka.
Jedini uvjet koji sam morao ispoštovati je da ne smijem ništa najavljivati ili objavljivati sve dok Ostgut ne objavi kompletan line-up na svojim stranicama, a to rade mjesec do dva prije samog eventa. To je značilo da ne mogu nikome uopće reći da sam actually bookiran za gig u jednom od najmonumentalnijih klubova elektroničke glazbe u novijoj povijesti. Nekim bliskim prijateljima, ipak, nisam mogao prešutjeti.

31.07.

Mjeseci prolaze, a ja se pitam je li taj poziv od strane Ostguta actually real i tada dolazi mail "VOLSTER / BERGHAIN 28.9. FULL LINEUP". Zapravo, tijekom svih tih mjeseci sam često vrtio u glavi s kim i najvažnije, kada bi želio svirati. Subotnji eventi u Berghain-Panorama Bar klubu traju od subote 23:59 do ponedjeljka tamo negdje do podneva, nekad i duže ovisno o closing DJ-u. U tom vremenu dinamika večeri se mijenja. Dolaze novi i fresh ljudi, a drugi odlaze. Možda for good ili da se vrate u nedjelju kasnije. Po tome se, naravno, kreira i line-up. Želio sam opening set. Inače sam vrlo realan prema sebi i prema drugima te sam znao da je moj najveći skill u otvaranju večeri kojih sam odradio nebrojno puta što me oblikovalo u DJ-a kakav sam danas. Line-up je bio sljedeći:

Svi imamo što želimo.

27.09.

Četvrtak je i slijećem u Berlin. Putujem sa Sunčicom i nekoliko bliskih prijatelja koji su me došli slušati. Nekima je prvo iskustvo u Berghainu, a s nekima sam već dijelio floor nebrojeno puta. Čim sam sletio, zazvonio mi je telefon. Vozač sa službenim kombijem Berghaina je stigao da me pokupi i odveze do hotela. U četvrtak? 2 dana prije giga? Berghain i ljudi iz Ostguta su predivni.

28.9.

Sunčica mi je organizirala grupnu večeru s prijateljima. Bilo je tu 15-ak ljudi iz Osijeka, Zagreba, Rijeke i Berlina. Vjerojatno najljepša večer u mom životu.

Spremam se za gig. Imam problem previše muzike i ne znam što ću svirati, a ono što znam je da znam uvesti ljude u večer. Imam osjećaj za dinamiku u svakoj minuti koja mi je sada postala već second nature. Ne smije biti too easy, ne smije biti too hard. Mora biti taman.

Dolazim u klub oko 23 h, a vani se već formirao red od stotinjak ljudi. Svi čekaju otvaranje vrata i lice Svena Marquardta koji će odlučiti je li ovo njihova večer ili ne. Proveo sam puno vremena u tim redovima posljednjih 8 ili 9 godina otkada dolazim u Berlin. Ovoga puta uvode me liftom kroz čekaonicu do DJ-a bootha u Berghainu. Svi su nasmiješeni, a ja se trudim isto. Nema DJ-a koji nema tremu prije nastupa u Berghainu, DJ-i s preko 20 godina iskustva su se znali pogubiti tijekom seta. Svi koji su bili znaju da je DJ booth zapravo poprilično malen i uzak. Nema mjesta za bilo čiju svitu ili nepotrebne ljude u backstageu, ali je zato pogled na floor nevjerojatan. Velika hala visokih stropova okružena s Function One Soundsystemom iz 6 smjerova. Osjećaj da ću u sljedećih 4 sata ja biti taj koji će kontrolirati glazbu i raspoloženje u klubu u kojem su svirali apsolutno svi velikani techno muzike je, naprosto, nestvaran. Dok se pripremam krenuti, night manager me poziva na šank gdje se okupljaju svi radnici večeri od konobara, sound i light tehničara do pomoćnih ljudi kako bi nazdravili za još jednu uspješnu večer. Prost! Ispijam Pfefferminzschnaps koji apsolutno ne podnosim, ali u trenutku kada ne znam gdje mi je glava najmanje razmišljam o alkoholnim preferencama.

Svjetla se gase, a ja puštam prvi zvuk. Krećem vrlo lagano kroz atmosferične tonove. Pratim light i floor ispred sebe, a ljudi polako dolaze. Pokušavam biti skoncentriran, možda čak i previše. U glavi si vrtim mantru: Just play. Četiri sata prolaze vrlo brzo i moj set uskoro završava. Floor je prepun. Zadnjih sat vremena sam već podigao tempo i idem all in. Krikovi ljudi i brzo treptajući odrazi njihovih tijela me inspiriraju. Tada više ne razmišljam što ću pustiti nego pjesme dolaze k meni same. Završavam set Ital Tek-om, post dubstep trakom koju vjerojatno ne bih pustio nigdje drugdje. Publika u Berghainu je vrlo strpljiva i otvorena što je san svakog DJ-a. Zadnje tonove prekida veliki pljesak, što je običaj za ovaj klub i ja stajem, pozdravljam ih i nestajem iza bootha.

U klubu, kao što je poznato, nema snimanja ali dobivam story s kratkim audio dijelom zadnjih sekundi mog seta snimljenih kroz prepoznatljivu postavljenu naljepnicu na kameri telefona svakog posjetitelja. Taj snimak me i dan danas stegne u grlu.