Najznačajniji elektronički instrumenti u povijesti

Oli Freke, autor knjige ''Synthesizer Evolution: From Analogue to Digital (and Back)'', analizira najznačajnije sintisajzere, ritam mašine i samplere, nastale u drugoj polovici 20.st. U ovom popisu izdvaja deset uređaja koji su inspirirali nove glazbene pravce, uključujući i elektroničku glazbu koja bi, bez njih, danas sasvim drukčija zvučala ili se ne bi ni dogodila. Dok se suvremena glazbena produkcija, danas, uglavnom oslanja na digitalne instrumente (pa i digitalne verzije ovih s popisa), ovo su uređaji koji su, zbog svojih karakterističnih zvukova i funkcija ispisali povijest glazbene produkcije s kraja 20. i početka 21.st.

Od ovoga je sve krenulo - RCA model iz 1957. koji je zauzimao čitavu prostoriju. Riječ je o prvom sintetizatoru zvuka, temeljenom na vakum cijevima, originalno konstruiran za američko
nacionalno udruženje radijskih postaja. Mogao je proizvesti polifone tonove, a programirao se pomoću bušenih kartica. Čitav proces stavljanja u pogon bio je prekompliciran pa su ga, umjesto radijskih postaja, koristili eksperimentalni kompozitori poput Miltona Babbitta.

Robert Moog je, '64., konstruirao Modular, prvi komercijalni sintisajzer, pomoću novih i puno povoljnijih tranzistora koji su se, netom pojavili na tržištu. U početku su i za ovaj model najviše interesa pokazali avangardni skladatelji, do kraja dekade počeo se pojavljivati u postavama producenata i glazbenih skupina raznih glazbenih usmjerenja. Među prvim poznatijim pjesmama, u kojima se može čuti zvuk Moog Modulara, je ''Here Comes The Sun'' Beatlesa, s albuma ''Abbey Road.''

Moogov Minimoog Model D, danas se često proziva najpoznatijim sintisajzerom svih vremena. Prije svega, riječ je o prvom all-in-one prenosivom modelu. Minimoog je, umjesto dotadašnje zamršene mreže isprepletenih kablova, prekidača i potenciometara, ponudio kompaktni box s klavijaturom i kontrolama, a na tom su se dizajnu temeljili i kasniji modeli, kao npr. ARP Odyssey, Sequential Circuits Pro One, Teisco 100F, Yamaha SY-1 itd.

Sequential Circuits je, 1978., osnovao Dave Smith, a njihov prvi model, Prophet 5, bio je, u to vrijeme, prava senzacija. Za razliku od Minimooga i ostalih, sličnih modela na tržištu koji su, u najboljem slučaju nudili duofoniju, Prophet 5 je mogao izvesti petoglasnu polifoniju. Osim toga, ovo je prvi model s ugrađenim mikroprocesorom i prvi koji je bio, u potpunosti, programabilan.

Prvi u nizu ''svetog Rolandovog trojstva'', a ujedno i najpoznatiji je TB-303. Izvorno zamišljen kao bass-sintisajzer i nadopuna za ritam mašinu TR-606 Drumatix, danas je poznat kao okosnica acid housea (i drugih kasnijih pravaca). Roland ga je prvo plasirao na tržište kao zamjenu za bass gitaru. Ciljani kupci bili su manji glazbeni sastavi/bendovi. Uređaj je, kao takav, doživio pravi fijasko, a trgovine rabljenom glazbenom opremom bile su preplavljene isprobanim i, gotovo nekorištenim, primjercima. Cijena rabljene 303-jke, početkom 80-ih, u SAD-u je bila ispod 100$, što je otprilike bilo onoliko koliko su si mogli priuštiti mladići poput Marshalla Jeffersona i još nekih...

Drugi uređaj iz slavne Rolandove serije je ritam mašina TR-808 koja, baš kao i TB-303, nije inicijalno najbolje prošla. Kad se pojavila, bila je prilično skupa, a glazbenici su preferirali modele poput Linn LM1 koji su sadržavali realistične semplove pravih bubnjarskih elemenata. Ako su rabljene 303-jke, početkom 80-ih, našle svoje poklonike u Chicagu, rabljene 808-ice svoje su kupce našle, primarno na hip-hop/electro sceni u NYC. Karakteristični kick, hat, snare, clap ili cowbell iz baze 808-ice i danas su omiljeni ritmički elementi mnogim producentima.

Pomalo je nevjerojatno, ali je istinito: dom 303-jke bio je Chicago, 808-ice New York, a 909-tke Detroit (!!!) Za razliku od TR-808, TR-909 je imao žešće i agresivnije ritmove, a upravo je taj futuristički sound postao jedan od temelja u ranoj produkciji techno glazbe.

Nakon njihova najpoznatija uređaja, ostajemo još malo u Rolandu, s modelima Alpha Juno 1 i Alpha Juno 2. Poznati kao hibridni, polifoni modeli koji su spajali analognu i digitalnu tehnologiju. Na presetima ovih uređaja su nastali nebrojeni singlovi iz perioda rave pokreta, a među najpoznatijim korisnicima, svojedobno se isticao Liam Howlett (The Prodigy).

Prvi komercijalni, digitalni sintisajzer na tržištu bila je Yamaha DX7, s inovativnom tehnologijom frekvencijske modulacije. Digitalno je, u odnosu na analogno, baš kao i danas značilo preciznost, usklađenost i točnost. O tim karakteristikama, možda danas, više ne vodimo računa, ali '83. su bile revolucionarne. DX7 je donio i jedan sasvim novi spektar zvukova koji se nisu mogli dobiti na analognim sintisajzerima. Na ovom modelu temeljili su se i kasniji Yamahini DX7S, DX21, DX5, DX9, DX7II, DX100, TX81Z, FB01, B200, YS200...

S modelom D-50, Roland čini točno polovicu proizvođača, zastupljenih na ovom popisu, ali i ovaj je uređaj, jednostavno nezaobilazan. Osim što je bio jedan od prvih modela koji je uspješno spajao reprodukciju semplova s digitalnim sintisajzerom, njegovim specifičnim pizzicato soundom su se poslužila brojna, poznata, glazbena imena, kao npr. Prince, Michael Jackson, Sting, Faithless i dr.

Za kraj, titula najznačajnijeg samplera u povijesti pripada modelu Akai S1000. Iako nije riječ o prvom sampleru iz Akai proizvodnje, za razliku od prijašnjih S612, S900 and S950, ovaj je model optimiziran u pogledu kvalitete zvuka, memorije, ali i prodajne cijene, zbog čega je bio puno popularniji od svojih prethodnika. Baš poput najpoznatijih Rolandovih uređaja i S1000 je postao sinonim za elektroničku glazbu, krajem 80-ih i tijekom 90-ih. Uz S1000 sempliranje je pretvoreno u umjetnost i nezaobilalni element u glazbenoj produkciji.