Pola stoljeća gramofona Technics SL 1200

Ove godine, legendarni gramofon Technics SL 1200 obilježava svoju 50. godišnjicu. Naime, upravo je toliko godina prošlo otkako je pušten u prodaju, svega godinu dana nakon što ga je japanski inženjer i inovator Shuichi Obata predstavio, u sjedištu tadašnje tvrtke Matsushita (današnji Panasonic), u Osaki. Obata je i vlasnik patenta za direct drive motor, danas zaštitni znak brenda Technics koji je pak lansiran 1965., s namjerom da proizvodi liniju premium zvučnika. Iako je ušao u povijest kao revolucionarni uređaj, SL 1200 nije bio prvi direct drive gramofon kojeg je Technics kreirao. Prethodili su mu SP-10, pušten u prodaju 1970. te svojevrsni među-model, SL 1100 iz 1971. No tek je SL 1200 MK2, predstavljen 1979., početkom 80-ih osvojio, prvo američko, a potom i globalno tržište te postao sinonim za DJ kulturu. Danas to možda zvuči bizarno, ali SL 1200 je, gotovo 10 godina, koegzistirao s još nekim modelima gramofona, prije nego se nametnuo kao klupski, studijski, radijski i DJ standard. Prvi dio priče, povodom 50. rođendana Technics SL 1200 gramofona, je osvrt na neke od tih uređaja koji su mu, svojedobno, parirali...

AR (Acoustic Research) iz Massachusettsa je, sredinom 50-ih, osnovao njujorški inovator Edgar Villchur, a tijekom 60-ih je, na američkom tržištu bio prisutan s nekoliko modela koji su, u to vrijeme, slovili za najpreciznije belt drive gramofone. Među njima, u legendu je ušao model AR XA iz 1961. i to, ponajviše, zahvaljujući Davidu Mancusu, vjerojatno najpoznatijem puštaču ploča u povijesti. Mancuso, poznat po tome što nije miksao, niti mijenjao tempo ploča, upravo je ove gramofone imao u svom čuvenom Loftu, ali ne zato što je bio nešto posebno privržen tom modelu ili brendu, već zato što je Loft pokrenuo na rubu bankrota, a AR XA je bio daleko najpovoljniji gramofon koji se mogao nabaviti. Cijena novog uređaja bila je samo $78. AR je proizvodnju gramofona obustavio polovicom 80-ih.

Švicarski Thorens predstavljao je najtvrđi orah na Technicsovom putu osvajanja klubova i DJ-a. Thorens je, 1965., predstavio model TD 150, prvi gramofon na svijetu s ovjesom koji je ''odvajao'' tanjur i ručicu od konstrukcije i motora te ga, time štitio od vibracija i udaraca - svojstvo koje je bilo kao stvoreno za klubove. Tri godine kasnije, na sličnom principu, predstavljen je TD 125 MK I, a 1972. (iste godine kad i Technics SL 1200) je lansiran TD 125 MK II, gramofon koji je svoje mjesto našao u DJ pultu Paradise Garagea i Studija 54 i koji je najduže odoljevao Technicsu. Posljednji iz ove serije, Thorens TD 126 Mk III, prestao se proizvoditi 1986. Tvrtka je, 1999., pod novim vlasnikom i vodstvom, obnovila proizvodnju gramofona.

Prije nego li je Technics zavladao i radijskim postajama, desetljećima se, u sklopu standardnog radijskog miks pulta, moglo naći nekoliko modela gramofona čija je osnovna namjena bila radijski prijenos, u SAD-u poznata kao broadcasting podkategorija. Ovi gramofoni koristili su tzv. idler drive pogon s gumenim kotačem koji je bio negdje na pola puta između belta i directa, s tim da se smatrao pouzdanijim od belta pa, stoga i logičnim izborom za radijske postaje. Jedan od tih je bio QRK 12C koji se prodavao i pod brendom Russco, a proizvodio se od 1963., sve do ranih 80-ih, kao i BSR McDonald 610.

U Europi su, 70-ih godina, idler drive gramofoni, predstavljali glavnu konkurenciju Technicsu, čak i nakon što je već pobudio interes u SAD-u. Budući da se smatrala stabilnijom tehnologijom od belt drivea, neki su proizvođači na takve gramofone počeli ugrađivati pitch control. Jedan od prvih je bio njemački Perpetuum Ebner koji je, od 1973. izbacio nekoliko modela (PE 3040, PE 3048, PE 3060, itd.) s pitch controlom od 6%.

Logično, Technics gramofoni su, u naše krajeve stigli puno kasnije, nakon što su već dominirali SAD-om i državama zapadne Europe, a u bivšoj državi, kao na ostalim istočnoeuropskim tržištima, iz igre su trebali izbaciti brojne nacionalne proizvode. Doduše, u toj bitci, Technicsu se uvelike pomogle društvene prilike i pad socijalističkih režima, na prijelazu iz 80-ih u 90-e koji je doveo i do propasti ili preobrazbe većine državnih tvornica elektroničke i audio opreme. Jedna od takvih je bila Tesla (koja nije u nikakvoj vezi s Teslom Elona Muska), čehoslovačka državna tvrtka koja je proizvodila gramofone, od 1946. do 1990. Kao najkvalitetniji uređaji smatrali su se oni proizvedeni u Poljskoj (Unitra, ZRK) i DDR-u (RFT, Ziphona), dok su, u čitavom istočnom bloku, bili prisutni i sovjetski gramofoni, kao npr. Elektronika ili Radiotehnika. Iako se većina tih gramofona prestala proizvoditi nakon '90., ostali su u upotrebi još godinama, pogotovo po radijskim postajama. U Jugoslaviji je gramofone proizvodila Radio-industrija Zagreb (RIZ) koja danas proizvodi odašiljače, antene i elektronička brojila električne energije. Posebno je bila cijenjena serija Tosca koju su koristili i domaći hip-hop pioniri. Osim RIZ-a, bilo je gramofona i u programu Elektronska Industrije Niš (EI) i Iskre Kranj. Prije 1990. Technics gramofoni su kod nas bili rijetkost, a svi su primjerci nabavljeni u inozemstvu, jer je tek '90., bivše državno poduzeće Exportdrvo dobilo službeno predstavništvo za Panasonic i Technics, kad je i stigla prva pošiljka gramofona Technics SL 1210 MK2.