Povratak Algoravea (1.dio)

Prije otprilike pet ili šest godina, glazbeni portali raspisivali su se o novom pokretu na sceni elektroničke glazbe, koji podrazumijeva potpuno novi način izvedbe i percepcije glazbe, odnosno potencijalno novu subkulturu. Pokret je krenuo iz Sheffielda, a Alex McClean, jedan od njegovih začetnika, nadjenuo mu je naziv Algorave...

No priča je ubrzo stala. Zapravo, opstala je u jednom užem krugu zanesenjaka, uglavnom McCleanovih prijatelja i poznanika, a zahvaljujući internetu, njihovi istomišljenici pokrenuli su još nekoliko mikro-scena, u raznim dijelovima svijeta. Primjerice, u Tokiju se razvila zajednica, druga po veličini, nakon Sheffielda. Unatoč tome, Algorave je ipak ostao prilično interna i zatvorena scena koju su shvaćali samo rijetki zaljubljenici u računala, programiranje i stvaranje elektroničke glazbe. Iako su, u međuvremenu, McClean i društvo, u Sheffieldu pokrenuli i festival AlgoMech, velika većina britanske publike nije Algorave uzimala u obzir, a izvan UK-a rijetki su znali da uopće postoji takvo što...

No, 2020., bizarna kakva jest, omogućila je mnogim novim, ali i starim (zaboravljenim) glazbenim konceptima da ponovno zažive i steknu neku novu generaciju poklonika. Lockdown ili karantena koja je na snazi, s prekidima i različitim pravilima, još od ožujka, mnogima je ograničila kretanje i ostavila višak slobodnog vremena za istraživanje ili kreiranje novih oblika zabave i sadržaja. Online koncerti, virtualni klubovi ili gostovanja DJ-a u video igrama, postali su forme kojima su nas društveni mediji bombardirali svakodnevno. Doduše, čine to još uvijek, ali ipak u nešto manjem intenzitetu, nego tijekom prvog vala, na proljeće. Među svim tim inovacijama u konzumiranju glazbe, svoj prostor traži i Algorave, budući da je, po svojoj prirodi, možda jedina glazbena forma koja teži socijalnom distanciranju i provođenju vremena ''u vlastitom svijetu'', što su, vrlo vjerojatno i razlozi, zbog kojih, u normalnim okolnostima, nije naišla na poseban odaziv...

Ali što uopće jest Algorave? Najjednostavnije bi bilo svrstati ga u jedan oblik live-act izvedbe, no Algorave ide nešto dublje od klasičnog live-acta, u kojem glazbenici zapravo rekreiraju vlastite kreativne procese iz studija, tijekom kojih su nastala njihova autorska djela. Drugim riječima, live-act je koncert. Za razliku od bendova koji, u tom procesu, kao temelj koriste gotove zvukove gitare, bubnja ili nekog drugog instrumenta; odnosno elektroničkog glazbenika kojem su temelji gotovi zvukovi, loopovi ili softverski presetovi, potom podložni izmjenama i improvizaciji, Algoraverski nastup podrazumijeva kodiranje algoritmova i programiranje zvukova u živo te stvaranje neke cjeline, temeljene na tim zvukovima.

McClean, koji je ovakav način izvedbe elektroničke glazbe, počeo istraživati prije gotovo 20 godina, usporedio je Algorave nastup s arhitekturom. Dakle, kao da arhitekt svoj radni proces izvede na pozornicu i svaki korak prikazuje publici na video zidu. U tom je kontekstu, neizostavni dio Algorave nastupa, postao upravo video zid, na kojem se, tijekom nastupa, ispisuju računalni kodovi i fraze. Naizgled zvuči prilično dosadno, no je li uistinu dosadno, odnosno slušljivo ili neslušljivo, ovisi o samoj vještini autora i izvođača, kao i u svakoj drugoj glazbenoj izvedbi...

Ipak, McClean, po ovom pitanju, ima nešto radikalniji stav, zbog kojeg je i čitav pokret ostao na margini elektroničke scene, unatoč inicijalnom ''vjetru u leđa'' kojeg su mu dali mnogi mediji iz sfere elektroničke glazbe. Naime, Algorave, iako mu naziv možda sugerira nešto drugo, nije rave. Izvođač nije ondje kako bi zabavio publiku, na način na kojeg to radi DJ. Ideja cijelog koncepta je prezentacija nastajanja zvuka, demistifikacija procesa u kojem iz ničega nastaje nešto. Samim time, Algorave izlazi iz okvira klasične koncertne ili live-act izvedbe i ulazi u domenu konceptualne umjetnosti, kao svojevrsna zvučna instalacija izvedena u živo.

Konstataciji da je Algorave jedan oblik anti-ravea ide i standardni izgled jedne Algorave pozornice. Osim spomenute video projekcije, na kojoj se ispisuju kodovi u programerskom rječniku, centralna figura je osoba za jednim ili više računala, uglavnom nepomična i bezizražajna, u minimalnom ili nikakvom doticaju s publikom. McClean i ostali Algoraveri reći će kako sam postupak zahtijeva visok stupanj usredotočenosti koji izvođači ne ostavlja ni trenutak vremena za opuštanje, kao što je to slučaj u klubovima, gdje publiku zabavlja DJ. Osim toga, sam proces kodiranja, istovremeno šablonski i apstraktan, navodno, na izvođača i slušatelja djeluje meditativno i vrlo hipnotizirajuće, gotovo izvantjelesno. Možda je upravo ta meditativna karakteristika glavni adut Algoravea ili činjenica da ponekad doista zvuči kao neka iščašena plesna glazba...

U drugom dijelu ove priče, otkrit ćemo vam kako se i vi možete upustiti u svijet Algoravea, tko su najpoznatiji Algoraveri i što je AlgoMech...