Mandragora – progonjena učiteljica stare pokorene Europe

Najzloglasnija od četiriju tropanskih sestara je Mandragora, 'vještičja metla' koju su po urbanim legendama vještice jahale da bi na erogenoj zoni najbolje osjetile njezine halucinogene efekte. Mandrak je taj legendarni korijen oko kojeg je svaki inkvizitor imao svoju živopisnu storiju. Iako je progonjena i uništavana, a njezina povijest obavijena velom tajne smatra se da su već iranski zoroastristi i visoko svećenstvo Egipta koristili njezine moćne divinacijske sposobnosti. Prvi su koristili Mandragora turcomanica, drugi Mandragora officinarum, a Kinezi i drevni Hindusi Mandragora caulescens. Biljka raste uz Mediteransko more, a najpotentniji primjerci nalaze se u dubrovačkom zaleđu, Crnoj Gori i na Levantu no već je njezina rasprostranjenost dobar pokazatelj organizirane kultivacije u antici. Danas je biljka na udaru brojnih zdravstvenih regulativa kao otrov i prilazi joj se isključivo kao izvoru alkaloida. A navedeni mandrak sadrži preko 80 različitih supstanci od kojih je kemijski strukturirano tek 37. Desetljećima ju se pozicioniralo kao bliskog rođaka ili sestru s ostalim tropanskim biljkama, no molekularna filogenetička studija dokazala je kako to nije istina, te joj je uz pripadnost pomoćnicama dodana zaslužena izolirana podskupina Mandragoreae. To korelira sa svjedočanstvima ljudi koji su je probali i jasno je distancirali od dature, bunike i velebilja. I koji su joj dali daleko veći značaj, onaj krovnog europskog halucinogena. A pitanje je i je li uopće europski, pošto najnovije studije upućuju na desetke milijuna godina starosti i prelazak s južnoameričkog kontinenta prije najmanje 10 milijuna godina.

Efekti mandragore uključuju hipnotička, delirijska, afrodizijačka, sedacijska i purgativna svojstva, a u Srednjem vijeku korištena je za izradu amajlija. Legenda kaže da korijen izgleda kao čovjek, muškarac ili žena, a prilikom čupanja vrišti te ubija svakog tko je čuje. Zato su je izvlačile životinje koje ne bi čule frekvenciju njezina glasa. Njezino djelovanje prvi detaljno opisuje starogrčki filozof teofrast u 4. st.pr.Kr. kao tretman protiv bolova, za vidanje rana, uspavljivanje i kao ljubavni napitak. Kleopatra ju je koristila kao sredstvo za održavanje mladolikosti, a Biblija je naziva 'biljkom ljubavi' i spominje je u barem sedam navrata, nijednom u negativnom kontekstu već učestalo kao pomoć pri ženskom zavođenju muškaraca. Vještice (vješte žene) i šamani koristili su set pravila za izvlačenje mandraka iz zemlje, kao i doba u mjesecu kada je to najprikladnije. Korištena je u većem broju 'čarobnih' napitaka, eliksira i recepata za 'letenje'. Crkva je biljku unatoč Bibliji osudila kao sredstvo za invokaciju i potpisivanje ugovora s đavolom. Kasniji magovi poput Eliphasa Levija tumače da mandrak posjeduje moć otvaranja različitih portala i frekvencija. Inkvizitori su pak smatrali da najbolje raste ispod drveta obješenika, natopljena njegovom krvlju, mukom i tjelesnim izlučevinama. Za razliku od svih ostalih biljaka i supstanci u knjizi, ovdje sam se svojski namučio pronaći nekoga tko ju je probao, a može dobro kontekstualizirati viđeno. Riječ je o muškarcu koji ju je ubrao na jugu Hrvatske i napravio čaj od mandraka sukladno opisu iz nekog srednjevjekovnog izvora.

“Našao sam je uz asistenciju seljaka na brdu iznad Konavala, a čuo sam da je ima i blizu Cavtata u većim količinama. Kako sam čuo priče o ludilima na mandragori i daturi, bio sam jako oprezan. Uzeo sam dio osušenog korijena znajući da potencija varira od biljke do biljke i da je samo vješto oko može procijeniti. U blenderu sam s mangom i sokom od manga samljeo oko 2 grama korijena, jednostavno me bilo strah uzeti više iako te na to navode na raznim forumima. Ali sam srećom čitao neki srednjevjekovni grimoar u kojem su bile propisane malene doze. Nije mi bilo svejedno popiti to, naročito ne nakon što sam osjetio čudan zemljano-gljivasti miris unatoč mangu. Nakon cca 45 minuta počinju prvi efekti koji uključuju mokre dlanove, suha usta, jeku, mutni pogled i toplinu iz prsa. Slušao sam doma glazbu i iz minute u minutu rastao je nalet energije, gubite osjet ruku i nogu i sve je teže obuzdati misli. Izlaze boje iz okolnih predmeta, komarac vam doslovno otpušta boju kao Flash dok trči, prostorije kao da ni nema. Sjeo sam u fotelju i osjetio baš jaku napaljenost. Kada sam se ispružio toplina mi je još jače izbijala iz prsa, osjetio sam blaženstvo. Jedva sam došao do WC-a koji mi je bio kao svemirski brod, a proljev me je oduševio više od seksa. Problem je što izgubite pojam o vremenu pa ostanete u jednoj poziciji da ni sami ne znate koliko. I morate stalno piti tekućinu, makar i na silu jer čim dehidrirate krene mučnina, prostor postaje sve crniji i kao da se pojavljuju neke čudne duguljaste figure. Popijete sok i opet je sve prekrasno, toplo i blaženo. Kako sam zaspao nakon tripa kao pokošen, nemam pojma koliko je sve trajalo. Nisam je od tada više probao iako bih volio ali ovaj puta u ekipi s nekim iskusnijim. Svakako ugodna biljka, ali teško usporediva s nekom drugom zbog izražene seksualne energije, tragova i aura živih bića i blažene topline kao da sam na nekoj pravoj drogi.”

Pročitajte i ovo: Psy festivali i psihodelično iskustvo