Muškatni oraščić – prozor u svijet delirija

Miristicin (metoksisafrol) je prirodna organska tvar u malim količinama prisutna u ulju pojedinih biljnih vrsta, voća i povrća, kao i u određenim začinima. Biljkama služi kao prirodni insekticid. Posjeduje psihoaktivno djelovanje, djeluje kao antikolinergik i u većim količinama pojačava se delirij.

Kada nekome spomenete delirijant Myristica fragrans, vjerojatno će nezainteresirano odmahnuti rukom. No kada spomenete muškatni oraščić, svaka će domaćica potvrdno kimnuti glavom za jedan od omiljenih začina. Ovo indonežanko drvo s otočja Moluccas uzgaja se diljem Kine, Tajvana, Malezije pa sve do Indije, Južne Amerike i Kariba. Osušeni oraščić koristi se kao začin u brojnim sosevima, jelima i slatkišima. Plod drveta podsjeća na breskvu, a unutar njega nalazi se orah čija je jezgra začin muškat, a pokrov oko sjemena je drugi začin macis. Ova dva začina sadržavaju miristicin i elemicin, halucinogene supstance koje mogu biti i prekursori za sintetiziranje drugih halucinogena poput MMDA i meskalina. Kako ih sadrže esencijalna ulja začina poput peršina, kopra i spomenutog muškata, zlouporaba je sve popularnija među mladima. A takva praksa nije od jučer. Muškat se stoljećima koristi kao lijek kroz miristicinom bogato ulje, od tretiranja reume, bolova u udovima, do svraba i sedacije. U Europu je došao kao začin pa nije pretjerano ni iskušavan u drugim pogledima. U Indiji, Maleziji i arapskim zemljama se koristi i kao afrodizijak, a u Egiptu se koristio kao zamjena za hašiš. Iz tih vremena dolaze i informacije o uvlačenju kroz nos poput duhana i o žvakanju. Kako je i nešto manje potentan MAOi, vjeruje se da je i u toj ulozi korišten u indijanskim zajednicama. Gram muškata sadrži oko 10 grama miristicina, no subjektivni doživljaji iskustava daju za pravo onima koji smatraju da je oraščiću psihoaktivno djelovanje daje sinergija više elemenata pošto svi razlikuju konzumaciju ploda od sintetičkog miristicina.

A već postoje upozorenja o opasnostima prekomjernog korištenja začina, pa se čak i polovica čajne žličice smatra potencijalnim hazardom. Iskusniji degustatori ipak će reći da je za djelovanje miristicina ipak potrebno oko tri žlice (15 grama) ili više. S tim da se začin počeo i uvlačiti na nos, pušiti pa i unositi intravenozno, što je rezervirano za čisti miristicin. U manjim dozama podsjeća na sinergijsko djelovanje alkohola i kanabisa. Što se doza povećava, efekti su sve bliži tropanskim alkaloidima. I dolaze u valovima pa korisnik često pomisli kako je sve gotovo da bi ga već sljedećeg trenutka još jače prebacilo u delirij. Slična priča je i oko predoziranja jer zbog velikog vremenskog odmaka između konzumacije i djelovanja mnogi pohrle ka novoj i većoj dozi. A taj prag je zbog izrazito sporog otpuštanja najduži od svih halucinogena i traje čak do četiri sata u najekstremnijim prigodama. Korisnici efekte opisuju kao čudnu mješavinu jake energiziranosti i opuštenosti uz blagi pritisak. Sve vrlo skoro postaje izoštreno no uz omamljenost nalik jakoj Indici, gubi se pojam o vremenu, izbijaju vizuali i sve postaje poput sna. Zvuk se rastapa, zidovi dišu, periferni pogled dobiva mistične konture. Dezorijentirani ste, u deliriju, a ako ste pretjerali hvataju vas panika i paranoja. Sve što doživljavate pretvara se u san i veće količine zapravo ne povećavaju intenzitet već produžuju trip. Uz sve moguće tjelesne popratne probleme, dehidraciju, povraćanje i konfuziju. Iako vam muškatni oraščić preporučuju kao idealan ulazak u svijet delirija, postoji još jedna supstanca. Koja doduše može biti i izrazito ekstremna, no sve je u disciplini i doziranju.

Pročitajte i ovo: Psy festivali i psihodelično iskustvo