RIP Danielle Moore: Voljena pjevačica benda Crazy P koja je personificirala snagu plesa

Prije nego što je Danielle Moore iz Crazy P-ja bila pjevačica ili autorica ili DJ, bila je plesačica. Sama ili kao dio postave, plesala je. Sve što je nakon toga nastavila raditi, zapravo je nastalo je iz tog jednostavnog, ali smislenog, djelovanja.

Dani - koja je preminula 30. kolovoza - prenijela je cijelo to iskustvo na svaki nastup koji je ikad imala. Vjerovala je u ideju plesa kao namjernog čina zajednice ili izlaz iz osobne tjeskobe, uz brojne prednosti koje su došle zajedno s kretanjem na plesnom podiju. Upravo je to iskustvo ohrabrilo sramežljivu i inače ne baš samouvjerenu ženu da se popne na pozornicu i zavlada njome. “Uglavnom sebe smatram plesačicom”, jednom mi je rekla. “A što bi želio čuti? Što me tjera da plešem? Onaj osjećaj da ne moraš govoriti dok plešeš. To je neizgovoreni jezik. Ne moraš biti itko da bi plesao. Možeš biti sve i ništa.” Znala je, instinktivno.

Tu je sve počelo za Danielle Moore. Zarobljena u sportsko-marketinškom poslu koji nije voljela niti u njega vjerovala, ples je bio njezin ispušni ventil, prvo u Haçiendi - doživljaj života - a potom bilo gdje u Manchesteru gdje joj je izgledao zabavno (ali posebno Electric Chair). Njezina prva svirka bila je u njezinoj spavaćoj sobi, nakon radnog vremena, gdje je puštala ploče, zezala se i oponašala Shirley Bassey. Dvojac koji se u to vrijeme nazivao Crazy Penis, primijetio ju je i pozvao je na audiciju za njihovu pjevačicu. “Bit ću iskrena s tobom, usrala sam je”, rekla mi je. “Nikad prije nisam bila u takvom okruženju.”

Tri sata kasnije napisali su svoju prvu pjesmu zajedno, a prikladno nazvanu ‘You Started Something’ (koja trenutno ima više od milijun streamanja na Spotifyju).

Bend je od tada postao usko povezana zajednica sa objavljenih osam albuma. Ako bi ih opisivali kao obitelj, svakako su više bili kao obitelj iz Shamelessa nego Kardashiana, ali zato su i bili tako pristupačni, i kao bend i kao ljudi. Naravno, uvijek su imali uho za melodije, ali istinska tajna uspjeha Crazy P-ja bila je to prijateljstvo. Većina bendova koji traju godinama obično zahtijevaju vlastite garderobe i razgovaraju jedni s drugima putem odvjetnika, ali čini se da su Crazy P zapravo voljeli jedni druge. “Osjeća se kao da je ovo obiteljski posao, svakako”, rekao mi je Chris "Toddy" Todd, nedavno. “Naravno, imamo svoje trenutke i to je normalno. Ali volimo se družiti, volimo ići na put, posebno s bendom. To je poput putovanja sa svojim najboljim prijateljima.” To je i ono zbog čega je Daniellinu smrt još teže prihvatiti.

Iako stvarni život Danielle Moore nije bio ni nalik njezinoj stage personi, bilo je uzbudljivo tijekom godina gledati je kako izrasta u nevjerojatnog izvođača, što je značajan sastojak uspjeha benda. Ključni dio toga bila je ono što je nosila, outfiti koji su postajali sve hrabriji, šareniji i odvažniji. To je bio njezin oklop. “Radi se o izvedbi”, tvrdila je. “Osjećam se kao da ono što nosim ulazi u moj alter ego i radim nešto što ne radim u svakodnevnom životu. Kostimi me čine stvarno ženstvenom ili hrabrom, ili stvarno snažnom.”

Tijekom posljednjih nekoliko godina, Daniellen su bijes i frustracija zbog onoga što se događalo u svijetu postali mnogo izraženiji, posebno nakon Brexita. Njezin profil na Instagramu postao je platforma za tjeskobni bijes protiv vlasti, rasizma i, u novije vrijeme, genocida u Gazi, nešto što se vidjelo i u njenim tekstovima koji su postajali sve političkiji, kao na pjesmi čiji naziv sve govori, ‘We Will Fuck You Up’, ili na pjesmi ‘The Witness’: “Fuck this shit / The robots are in power Come give another hour,” pjeva ekspresivno.

“Nećete to uspjeti promijeniti tijekom svog života”, rekla je. “Ali zapravo se radi o širenju ljubavi s malog mjesta.”

Ova mala priča koja mi je ispričala o svojim ranim danima u Haçiendi, savršeno rezimira njezin osjećaj zabave i ljubavi prema plesu. “Jedne noći osjetila sam poriv da plešem dolje i nitko drugi nije plesao osim mene i te jedne djevojke", rekla je. “Stalno smo se gledale i pogledavale, neprestano plešući. Nakon otprilike pola sata, išla sam joj pružiti ruku. Bio je to moj odraz u ogledalu koji je bio cijelom dužinom zida...”.

U našem posljednjem snimljenom razgovoru prije nekoliko mjeseci već je gledala u budućnost. “Ima još puno toga”, rekla mi je, “i ja to volim. Volim da se nisam okušala u puno stvari. Volim činjenicu da rastem u samopouzdanju.” Tragedija je da nikada nećemo vidjeti proizvod tog sve većeg samopouzdanja.

Kad je u ponedjeljak ujutro objavljena njezina smrt, jako puno ljudi pisalo je objave njoj u čast, jer je svatko tko je ikad poznavao ili čak površno upoznao Danielle, imao isto iskustvo. “Toliko nam je dala i toliko je volimo”, rekli su njezini kolege. “Napustila nas je jedna od najljepših duša”, napisala je Róisín Murphy, s kojom je Crazy P nedavno bio na turneji. “Jedna od najboljih u glazbi, nevjerojatna osoba i nevjerojatna pjevačica, izvođač i tekstopisac. Dotaknula je sve koje je srela s svjetlom i ljubavlju.” Tako su se osjećali svi koji su je ikad upoznali.

Danielle Moore bila je nezaboravna žena, velikodušna, empatična, angažirana, često smiješna i uvijek prijateljski raspoložena. Svijet koji je ostavila izgleda manji i manje ljubazan bez nje u njemu.