VINYL TJEDNA: Andhim - Never Let You Go Ep [Superfriends Records]

Ova je ploča stigla putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►

Izdanja koja pratim već neko vrijeme izbjegavaju lagane klavirske akorde s gotovo lounge atmosferom, no ne i A-strana ove ploče. Melankolični ženski vokali s opsesivno-romantičnim stihovima ponavljaju se u nedogled, stvarajući jednostavan aranžman, koji slušatelje tjera na spontane plesne pokrete. Dream-House ili Dream-Trance je bio izuzetno popularan žanr sredinom devedesetih. Taj je stil spajao melodičnu strukturu mantri za opuštanje, prepoznatljivih klavirskih melodija i ritam sekciju dva najpopularnija žanra tog vremena. Iako su ritmička rješenja daleko od maloprije opisanog zvuka devedesetih, ugođaj koji u meni budi ovo djelo na pragu je nostalgije. Duboki bas bubanj potpomognut eklektičnim perkusijama, najsličniji je produkciji sve popularnijeg Afro-House zvuka. No, i dalje pruža karakterističan glazbeni doživljaj, tipičan za Andhim. A-strana je na mene djelovala kao materijal koji sjeda tek na nekoliko slušanja, a onda postaje glazba koju želim slušati non-stop. No, B-strana me je oborila na prvu, pa preporučam slušanje ove ploče obrnuto od redoslijeda abecednim redom.

Svaka kultura, pa tako i klupska kultura House, Techno, Trance glazbe i srodnih žanrova, temeljena je na vještinama, iskustvima i emocijama prošlosti. Isto kao što je suvremena geometrija nezamisliva bez Pitagorinog poučka, tako je i suvremena glazba nezamisliva bez osnovnih glazbenih pravila, harmonija, instrumenata i referenci tisućljetne glazbene povijesti. Razgovori s brojnim autorima popularnih žanrova uvijek otkrivaju njihove glazbene uzore ili jednostavno ugođaj pjesama koji ih je motivirao da se počnu baviti produkcijom. Nije tajna da je Andhim jedan od mojih omiljenih projekata u zadnjih nekoliko godina, a njihov narativ spretno pretvara ideje prošlosti u zvuk budućnosti. To je strategija kojom su se koristili i vrhunski kompozitori klasične glazbe. Emocije koje donosi Firefly, neupitno asociraju na poznatu pjesmu Café del Mar, koju je Energy 52 objavio još 1993. Iako je u proteklih 30 godina nastalo bezbroj remikseva, obrada i verzija ove glazbene poslastice, Simon Haehnel i Tobias Müller, stvorili su bezvremenski estetski doživljaj na autentičan način. Je li njihova Firefly, namjerno inspiriran klasikom iz prošlog stoljeća? Nebitno! Svoj glazbeni potpis Simon i Tobias nameću od prvog takta do samog kraja fluidnog aranžmana. Meditativna glazba podržana energičnim ritmičkim rješenjima djeluje daleko brže od relativno sporih 122 udarca u minuti, a kulminacija djela u trećem činu dokazuje zašto su Haehnel i Müller svakim danom sve popularniji.