VINYL TJEDNA: Beico - No Human Sky [Terminal M Records]

Ova je ploča stigla putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►

A-stranu sam uspio poslušati tik prije nastupa i sjela mi je na prvu. Ne samo meni! Kad sam ju pustio u klubu, atmosfera je doživjela erupciju. Bas linija koja kao da imitira ubrzanu vožnju autocestom do Berlina, daje dodatnu dozu euforije uz energične udaraljke koje razvaljuju bubrežni kamenac u organizmu. Agresivnim elementima koji su okosnica ovog uratka, suprotstavlja se melankolična pozadinska tema i stavlja djelu u savršenu ravnotežu. Imam nekoliko ploča koje su konceptualno slične, ali njihova produkcija nije ni približno na ovom nivou. Reducirani aranžman ne remeti hipnotičku crtu koju ‘No Human Sky‘ nosi u sebi, a standardni predah prije trećeg čina ne izbacuje plesače iz rutine, već ih drži u neizvjesnosti do trenutka u kojem počinje veliko finale uz raspojasanu ride činelu. Kritičari koji ne razumiju minimalistički pristup glazbi, mogli bi tvrditi kako se u djelu ne događa ništa posebno, no u tome i je tajna ovog uratka. Zvali mi ovakvu vrstu glazbe neotrance ili peak time techno, svejedno je! Regulirajte pitch na brzinu koja vam odgovara i Beico će se uklopiti u bilo koji set.

Naelektrizirana snimka na početku B-strane već u prvim taktovima otkriva svoj identitet himne za velike dvorane. Za razliku od minimalističkog pristupa A-strane, Beico ovdje igra potpuno drugu igru. Uz daleko veći broj frekventnih komponenti i aranžman koji svako malo razbija monotoniju, središnji dio donosi komorne komponente koje bi poslužile pri otvorenju olimpijskih igara i sličnim monumentalnim događajima. Klasične transpozicije bas linije preuzete iz disco glazbe osamedesetih ni malo ne remete veličanstvenu atmosferu u finalnom dijelu aranžmana, već doprinose melodičnosti i poletu. Nema sumnje da je rave glazba devedesetih inspiracija ovog djela, no tehnička obrada je na vrhunskom nivou novog stoljeća i čini ovaj uradak superiornim alatom za plesni podij.

Iako je filmofilu poput mene prva asocijacija na ime uratka genijalna filmska adaptacija koju je Stanley Kubrick stvorio prekrajajući sve što je u svom romanu napisao Stephen King, zadnji je zvučni zapis na B-strani nešto sasvim drugo. Tipični hard trance devedesetih, ali s usporenim ritmom i suvremenom produkcijom. Materijal koji idealno služi kao odjavna tema za kraj DJ seta, pa tako i ove izvrsne ploče.