VINYL TJEDNA: Caitlin - Freaks & Misfits Remixes [Electric Ballroom]

Ovaj je EP stigao putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►

Caitlin je iz Austrije stigla u Berlin, gdje je uspjela plasirati jednu od njezinih najboljih pjesama Freaks & Misfits. Ova melankolična, emocionalna i radiofonična indie synth pop balada srednjeg tempa, na A-strani ovog izuzetnog zvučnog zapisa, transformirana je u techno himnu kakve zadnjih nekoliko godina objavljuje Victor Ruiz. Od prve do zadnje sekunde Ruizov je pristup produkciji, aranžmanu i senzibilitetu namijenjenom plesnom podiju neupitan. Manipulacija vokalnih elemenata koje koristi kao jednu od rijetkih dodirnih točaka s originalom, Victor mjestimično koristi i kao udaraljke za nadopunu zvučne slike što je najznačajnije neposredno prije velikog krešenda. Jesam li spomenuo acid? Mislio sam da se to podrazumijeva! Distorzirane acid pile probijaju se kroz dinamični audio pejzaž na pravim mjestima i kao puzzle se uklapaju uz prodoran bas bubanj. Ruizova je verzija 18,5% brža od originala, pa je i energija koju oslobađa ova ziheraška techno himna neupitna. Ovo je jedan od onih remikseva koji se bez previše razmišljanja može pustiti u bilo kojem trenutku i biti siguran kako će među rejverima u publici nastati euforija. Iako je originalna verzija materijal koji donosi nešto novo i autentično, ne znam što bi s njim u klubu, a ova mi je verzija već spremna za sljedeći nastup. Topla preporuka!

Slično kao i A-strana, B-strana donosi verziju meni još draže pjesme Far From Home. Nostalgični stihovi s kojima se često svatko od nas sa DJ scene lako može poistovjetiti, potpuno su neiskorišteni u verziji koju je zakuhao Thomas Schumacher. Snimke vokala u ovoj su obradi korištene kao element koji stvara mističnu i pomalo apstraktnu atmosferu, sve do kratkog ulomka neposredno prije trećeg čina, gdje se zapravo, ali samo na trenutak čuju prepoznatljive riječi refrena. Verzija totalno revitalizira acid i Goa elemente koje su sredinom devedesetih koristili The Green Nuns Of The Revolution i Total Eclipse, no na daleko precizniji i tehnički savršeni način. Schumacher je stvorio još jedno strukturno i produkcijsko remek-djelo koje predstavlja pravu festivalsku poslasticu.

Drago mi je da je za kraj ove odlične ploče Schumacher odradio svoju verziju naslova s A-strane. Iako je vokale slično iskoristio kao i na prošlom remiksu, ovdje je prisutan techno zvuk s početka stoljeća, koji je Thomasa i primarno upisao na listu značajnih producenata ovog ponovno popularnog žanra. Majstorski!