VINYL TJEDNA: Julian Wassermann, Florian Kruse - Rivera [Terminal M Records]

Ovaj je EP stigao putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►

A-strana odmah na početku otkriva karakter djela temeljen na distorziranim modulacijama acid sekvence. Sugestivni vokali ponavljaju riječi koje ionako ne funkcioniraju u kontekstu stihova ili refrena, već isključivo služe kao mantra. Aranžman u svakom trenutku uvodi elemente koji dodatno pojačavaju neizvjesnost uratka, a tema koja neodoljivo podsjeća na rane dane Goa trance produkcije, dodatno naglašava retro karakter glazbe. Odabir zvukova definitivno podsjeća na rani X-Dream, ili Total Eclipse, no bez ritmičkih figura koje su funkcionirale samo u devedesetima. Iako smo tijekom evolucije elektroničke plesne glazbe sve ove komponente imali već prilike čuti u raznoraznim inkarnacijama, istinska je vrijednost ovog uratka u suvremenom pristupu audio inženjeringu, majstorski istaknutim sub frekvencijama, te svjesnom manipulacijom emocijama slušatelja. Acid je doživio veliki povratak na main stream techno scenu, iako u underground krugovima zapravo nikad nije ni nestao. Nadam se da se povijest neće ponoviti i učiniti ponovno ovaj pozitivan trend otrcanim.

Okrećem ploču i s nestrpljenjem očekujem što će se dogoditi na B-strani. Klasična bas linija u kontri i tipična Goa Trance sekvenca logično nastavljaju zvučni zapis s A-strane. Još više psihodeličnih efekata i kontrastnih momenata u aranžmanu odvodi temu u totalni retro. Ipak, način na koji se djelo razvija dokazuje poznavanje psihologije suvremene publike i igra na sigurno. Možda kao netko tko se i sam bavi glazbenom produkcijom neću primijetiti ništa novo u ovom uratku, no kao DJ sam 100% siguran da je ovo jedna od onih tema koja će mi pomoći istovremeno aktivirati nekoliko različitih generacija na plesnom podiju. A zar to i nije poanta? Savršeni alati za rad uvijek funkcioniraju bez previše filozofije.

I ovo je ono što zovem šećer za kraj. Glazba koja neodoljivo asocira na rane radove autora kao što je Massimo Vivona ili čak na neke singlove projekta Der Stern Von Afrika koji su krajem devedesetih objavljeni za francuski POF Records. Predivna, nostalgična i emotivna repetitivna sekvenca koja uz nostalgiju donosi i vlastiti karakter veliko je finale B-strane.