VINYL TJEDNA: Camelphat, Cari Golden - Freak [Moon Harbour]

Ova je ploča stigla putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►

Kako volim ovaj singl! Ovakav početak recenzije ukazuje da postoje glazbeni materijali zbog kojih mi svaka objektivna ocjena pada u vodu, a osjećaji me tjeraju da ga slušam non-stop. Neki dan sam ga napokon nabavio na gramofonskoj ploči. Još sam ga od prvog lockdowna imao u kolekciji digitalnih singlova, no od kad ga mogu pustiti na gramofonu, još mi je draži. Potpuno mi je nebitan datum izdanja kad je glazba ovako dobra. Baš me briga što su Camelphat nominirani za Grammy , slušao bi ih i da su potpuno nepoznati. Čak i da nitko drugi ne dijeli moje mišljenje, ovaj je producentski duo napravio ogromne pomake u glazbenoj produkciji i zaslužuju sve lovorike. Pogotovo u ovom trenutku! Kako je vrijeme legalnih partija na otvorenom napokon počelo, čini mi se da će većina najboljih singlova koje su DJ-i prošle godine stavljali na svoje top liste tek ove godine biti dostupno casual publici koja voli glazbu, ali joj nova izdanja ne igraju presudnu ulogu u životu. No, dosta o produkcijskom tandemu! Ovaj singl definitivno ne bi bio to što jest, bez baršunastog vokala koji materijal čini 100% sexy! Cari Golden mi je ostala u sjećanju još od fenomenalnog singla Things We Might Have Said, koji je Reinier Zonneveld svojevremeno objavio za Stil Vor Talent. No, to je tek dio priče! Golden već odavno surađuje sa zvijezdama kao što su Felix Kröcher, Chus & Ceballos, Chus & Ceballos i Anja Schneider , a karijera joj je u stalnom usponu. A kako i ne bi? Prepoznatljivi glas koji daje dodatni šarm uvijek je dodatno pogodovao uspješnosti tech house glazbe.

Remiks verzija zvuči kao original na steroidima! Perkusije rasturaju, aranžman vozi, zvučnici razvaljuju! Izvrsna verzija koja je uspjela sačuvati esenciju autentične ideje, no učiniti ju još lepršavijom i moćnijom. Iako original ima eleganciju koja će zadovoljiti i manekenku na pet centimetarskim štiklama, ali i partijanera u ofucanim tenisicama, ova varijanta materijala u sebi nosi iskonski plemenski štih koji podsjeća na dane kad je house glazba bila mlada i neopterećena pravilima. Obično imam kristalno jasno mišljenje o tome koja mi je verzija bolja, no u ovom slučaju zaista ne mogu odlučiti. Doslovno će moj izbor ovisiti o trenutku u kojem ću ovu ploču pustiti za publiku na plesnom podiju. Topla preporuka svima koji žele aktivirati publiku svih generacija na partijima koji će nadam se uskoro početi nicati kao gljive poslije kiše.