VINYL TJEDNA: Demian Muller - Puma EP [8bit Records]

Ovo je izdanje stiglo putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu na ikonu PLAY ►

Iako budi nostalgična sjećanja, A-strana zvuči 100% suvremeno i zvuk je koji postaje sve popularniji među akterima globalne klupske zajednice. Perkusivni elementi asociraju na brojna afro house izdanja, a popraćeni su pompoznim sintetskim basom koji glazbene elemente klasične techno strukture sjedinjuje u kohezivnu cjelinu. Demian se ne pokušava dopasti publici sljedeći primjer modernih aranžmanskih pravila, već po uzoru na autore iz prošlih vremena zvuči kao da komponente ubacuje i izbacuje iz svoje audio priče kako mu nalaže osjećaj, a ne razum. Dosljedan vlastitim pravilima, Muller ostavlja vremena za kulminaciju djela do koje dolazi tek u šestoj minuti. No upravo je taj dio vrijedan čekanja. Ne znam kako današnji klinci koji sve češće imaju poremećaj pažnje i koncentracije podnose ovakav tip pristupa, no znam klubove u kojima će upravo ova ploča napraviti kaos na plesnom podiju

B-strana kreće nešto agresivnije od A-strane i to ne samo u smislu brzine, već i u intenzitetu udaraljki koje stvaraju tech house groove, začinjen psihodeličnim efektima s primjesom trance utjecaja. Iako je stilski prepoznatljiv rukopis istog autora, Muller na ovom uratku koristi drugačiji aranžmanski pristup, a hipnotički se moment djela na trenutak prekida klasičnom dizalicom potpomognutom dadaističkim vokalima koji dodatno zapapre atmosferu. Nostalgični je prizvuk i dalje prisutan, no autorova igra aranžmanskim elementima demonstrira vještinu koja odaje majstorstvo. Iako je daleko od mainstream pristupa house glazbi, znam da će za razliku od A-strane, ovaj uradak funkcionirati za daleko veći broj partijanera.

Završni zvučni zapis na B-strani, identificira se s japanskom riječju “hvala”, što je možda i autorov način iskazivanja zahvalnosti slušateljima koji su ovo djelo nabavili na vinilu. Iako počinje kao klasični lagani acid, koji me u prvih nekoliko taktova čak i podsjeća na neke reske singlove koje je svojevremeno producirao Shin Nishimura, aranžman odvodi djelo u sasvim novom smjeru. Umjesto slijepog pridržavanja pravila, Demian se u kulminaciji aranžmana razbacuje zvukovima legendarne TB 303 kao da su drevno glazbalo iz ere dok je klasična glazba bila vrhunac muzičke evolucije. Zahvaljujući ovoj intervenciji, Muller postiže prepoznatljivost svog rada na sasvim originalan način.