VINYL TJEDNA: DJ Dag & Matthew Kramer, Frank Sonic – Silent Minority [Warehouse]

Ova je ploča stigla putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►

Igrom slučaja, već drugi tjedan zaredom se dotičem frankfurtske Techno škole. Dag Lerner, poznatiji pod imenom DJ Dag, jedinstven je akter europske, ali i svjetske scene. Ovaj zaljubljenik u plemensku kulturu američkih Indijanaca, jedan je od ključnih umjetnika koji je početkom devedesetih kumovao razvoju klasičnog frankfurtskog zvuka. Dag je glazbu s elektroničkim hipnotičkim ritmovima s utjecajem čikaškog house i detroitskog techno zvuka, prozvao 'Trance' još davne 1991. Naravno, Trance koji su on i Sven Väth razvijali u klubovima kao što je legendarni Dorian Gray, bio je daleko drugačiji od današnje glazbe istog imena. Početkom devedesetih Lerner s projektom Dance 2 Trance dominirao komercijalnim plesnim ljestvicama, no njegova ga je potraga za zanimljivim singlovima odvela u teški underground, gdje je proveo većinu karijere. Budući da prema Lerneru imam duboko poštovanje, zanima me svaka produkcija koju on potpisuje, pa tako je i ova ploča stigla u moju kolekciju. Matthew Kramer, koji je drugi potpisnik na A-strani, također je frankfurtski umjetnik, poznat po izdanjima za belgijsku etiketu Bonzai Progressive.

Iako je originalna verzija djela prilično impresivna bez obzira na više od osam minuta inteligentnog aranžmana, moram priznati da mi je remiks sjeo na prvu. Radi se o progresivnom pristupu underground plesnoj glazbi s prepoznatljivom temom, čija melodija odmah ulazi u uho. Premda je zvuk koji tandem predstavlja na ovoj ploči daleko napredniji od prvobitnog frankfurtskog stila, apstraktni osjećaj koji u meni stvara Silent Minority, dovodi me u slično stanje svijesti kao i klasik We Came In Peace, koji su Jam El Mar [Rolf Ellmer] i DJ Dag objavili 1991. Gotovo sedam minuta meditativne glazbe proleti u tren oka, a unatoč laganom ugođaju, ovo je materijal koji tjera na žestoke spontane plesne pokrete.

Za ovu sam atraktivnu ploču plave boje bio odmah zainteresiran, zato što je na njoj DJ Dag, no Frank Sonic me je na B-strani iznenadio. Budući da nisam previše pratio njegovu karijeru, njegova me je produkcija oduševila. Radi se o suvremenom Techno zvuku kakav razvaljuje na velikim festivalima i puni klubove, no Frank uspijeva unijeti i svoju osobnost u tonsku obradu i strukturu djela. U usporedbi s A-stranom, tempo djeluje daleko brži, iako za techno kakav je ovih dana popularan, ovo nije prebrzi ritam. Sonic odlično kombinira melankoličnu melodiju s kristalno jasnim udaraljkama, a ne ustručava se i modulacijom zvuka prenaglasiti pojedine dijelove aranžmana, što dodatno djeluje na emocionalni dojam materijala.