VINYL TJEDNA: DJ Slugo - Freaky Ride Ep [Dizzy Tunes]

Ova je ploča stigla putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►

Svaka glazbena era ima svoje prednosti i nedostatke. Ipak, jedna im je karakteristika zajednička. Glazba određenog vremena je neponovljiva. Zvuk devedesetih doživljava ponovni procvat, no danas rješenja tog doba zvuče nostalgično, a ne revolucionarno. Zapravo je čak i čudno da su poznati singlovi devedesetih predstavljali revoluciju (naravno, ne svi) kad su se prvobitno pojavili na tržištu. Tehnička obrada današnjih glazbenih djela zvuči produkcijski superiorno, no iskrenost, spontanost i kreativnost, unatoč skromnoj opremi ukazuju na prednost glazbe devedesetih. A-strana singla definitivno se uklapa u ovu teoriju, a iako je edit koji je odradio Ralph Ballschuh nešto duži od originala i nudi više mogućnosti za DJ tranzicije tijekom seta, originalna mi je verzija ipak draža. Iako mi izuzetno simpatično djeluju semplirani zvukovi za koje bi se kladio da pripadaju grupi Kraftwerk. No, originalni DJ Slugo ima estetiku koja po mojem ukusu pruža više uz manje truda.

Thomas Kendricks, umjetnik kojeg nazivaju pionirom Ghetto House iliti Juke glazbe svjetski je renome stekao pod pseudonimom DJ Slugo, koji još i danas koristi. Ova je čikaška DJ legenda poznata po svojim veličanstvenim singlovima, ali po izjavama o brutalnosti čikaške policije koju naziva "najvećom bandom u gradu". Njegov je uradak "Freaky Ride", objavljen još 1997. Ipak, svojim minimalističkim pristupom i vulgarizmima kojima koketira s hip-hop glazbom iz gangster rap ere, bez ustručavanja možemo povezati paralele s današnjom trap, garage, pa čak i pop glazbom. Djeluje kao da je DJ Slugo, svojim "baš me briga što itko misli o meni" stavom, otvorio vrata brojnim umjetnicima koji su se jednostavno nadovezali na njegov rad. Radi se o glazbi koja svakako nosi trag svog vremena, ali i materijalu koji bez problema danas može poslužiti u bilo kojem setu. Zahvaljujući malom broju instrumenata i produkciji koja nije pretenciozna, ali iskorištava sve sastojke s menija, ovo je djelo odlično odoljelo vremenu i preporučujem ga svakom DJ-u koji drži do raspona repertoara.

Iako nemam previše toga za reći o B-strani, ona je upravo razlog zbog kojega se ova ploča nalazi na mom gramofonu. Esencijalni Chicago zvuk, koji u meni uvijek budi sjećanje na moje prvo slijetanje u ovu metropolu dobrog zvuka. Prvo je izdanje "In The Clouds" doživio još 1996. Ne prepoznajete li ljepotu ovog djela, vjerojatno se nećete složiti ni s većinom mojih recenzija. No, ako je tako, što vam ja mogu?! Živimo u demokraciji!