VINYL TJEDNA: Djoko - Rapture Ep [Heavy House Society]
Suvremena produkcija klasičnog house zvuka!
Ova je ploča stigla putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►
A1 DJOKO - Rapture
Johannes Kolter, poznatiji pod pseudonimom DJOKO je producent kojeg sam prije nekoliko godina zapazio u njegovoj dub tech fazi. Iako je u međuvremenu njegov stil izražavanja uvelike napredovao, neki su ritmički elementi karakteristični samo za radove iza kojih stoji Kolter. Pa je tako već u prvih nekoliko taktova A-strane potpuno jasna prepoznatljiva estetika kelnskog majstora. Iako se radi o suvremenom djelu, Rapture itekako uvažava povijesne vrijednosti house glazbe iz devedesetih i revitalizira ih na autentičan način. Energični bas bubanj, razigrane činele ritmička i rifovi sempliranih truba osnova je odlika koja uratku daje temperamentni dojam, dok pozadinski elementi stvaraju dubinski ugođaj.
A2 DJOKO - Inside Of Me
Inside Of Me je pravi house kakav svi poznajemo već desetljećima. No unatoč opakoj disco bas liniji, klasičnim soul vokalnim semplovima, zvukovima defa i brejkovima s velikim reverbom i zvučnim efektima ranih elektroničkih uređaja, DJOKO dokazuje da unutar zadanih žanrovskih parametara postoji prostor za svježe ideje. Ukupnom utisku dodatno pridonosi i tehnički dio tonske obrade koji je na visokom nivou.
B1 DJOKO - My Crib
My Crib je meni najdraži uradak na ovom odličnom EP-u. Radi se o potpuno nostalgičnom materijalu koji me trenutno vraća u devedesete, a glazba je koju bi bez problema pustio s klasikom kao što je Atlantic Ocean - Waterfall. Za razliku od prva dva naslova na A-strani, radi se o potpuno instrumentalnom djelu.
B2 DJOKO - My Crib ( Sidney Charles Remix )
Sidney Charles je vrhunski majstor kad je old school house u pitanju, pa sam jedva čekao poslušati njegov remiks. Naravno, nije me razočarao. Charles je uspio zadržati prepoznatljivost originalnog djela, no začiniti ga elementima koji su karakteristični za njegov opus. Teško mi je reći koja je verzija bolja, no dio aranžmana Charlesove verzije u kojom dominiraju melankolične klavijature posebno je vrijedno spomena.