VINYL TJEDNA: Gorge, Marc Lenz - Yuna [8bit Records]

Ova je ploča stigla putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►

U paketu s pločama koje sam poželio imati ova je bila na vrhu liste. Ljudi u principu ne vole iznenađenja koja ne očekuju ili potajno ne priželjkuju. Čini se da svi najviše volimo dobiti upravo ono što smo tražili još od doba dok smo vjerovali u Djeda Mraza. Mogu li reći da je za mene Božić došao ranije, budući da sam listu želja poslao na Sjever i dobio upravo ono što sam poželio? Itekako! Umjesto mirisa božićne trpeze, udišem pare polivinil klorida i uživam u svježini ploče kao da je izrađena samo za mene. Suzdržavam se od prebrzog polaganja igle na ploču i pažljivo namještam uteg kako bi zvuk bio što bolji. Nakon prve minute praktičnog DJ uvoda, stvara se ugodna atmosfera kakvu sam naviknuo čuti na singlovima koje objavljuje 8bit Records. Hipnotički aranžman koji i nakon gotovo sedam minuta zvuči inspirativno, tjera na ponovno slušanje, djeluje nezahtjevno i opušteno. Ipak, nakon višestrukih osluškivanja detalja, očito je da je majstorstvo igre frekvencijama dovedeno do savršenstva. Ovaj uradak koji predstavlja fuziju melankolije i energije, materijal je koji preporučujem svim ljubiteljima naprednih podžanrova house glazbe.

Prvi zvučni zapis na B-strani donosi sličan zvuk koji me je oduševio na A-strani. No, tek na početku djela dok se ne razigra arpeggio. Uskoro postaje jasno da se radi o materijalu pod jakim progressive house utjecajem, no negdje na granici žanrova koje danas nazivaju Organic ili Melodic House. Također, periodični uleti plemenskih perkusija dodatko naglašavaju mistični ugođaj aranžmana. Kao i prva kompozicija i ova, osim svoje umjetničke vrijednosti, predstavlja funkcionalnu strukturu koja je upotrebljiva u bilo kojem DJ setu. Iako je ovo prvenstveno glazba namijenjena after partijima, terasama i manjim plesnim podijima, mnogi će pronaći njenu primjenu i u festivalskom okruženju.

Ploča završava najbržim uratkom, koji osim dodatne energije, razigrane melodije i vrhunske tehničke obrade, slušatelju pruža pozadinsku buku koju čine glasovi publike na partiju. Iako se tijekom prve dvije trećine polako prikrada, Little Aimie je pun pogodak koji u trećem činu aranžmana kulminira otvaranjem zračnih frekvencija na glavnoj temi. Sve u svemu, ovo je ploča koja će barem neko vrijeme boraviti na polici s najboljim singlovima u mojoj kolekciji, no vrijeme će pokazati koliko će tamo i ostati.