VINYL TJEDNA: Jay Lumen - Connected / Dark Rooms [Footwork]

Ova je energična ploča stigla putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti slušajući kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►

Kao što filmska i modna industrija recikliraju motive iz devedesetih i prerađuju ih u duhu današnjeg vremena, tako i glazba čini isto. Mađarski producent Jay Lumen je taj pristup doveo do savršenstva. Već prije nekoliko godina u Lumenovim smo DJ setovima mogli čuti stare singlove autora kao što je Emmanuel Top, korijene zvuka koji je Jay doveo na potpuno novi nivo. Lumen je toliko spretan u kombinaciji acid techno zvukova s mjestimičnom upotrebom old school trance elemenata da mu čak i neki novi singlovi koje je velemajstor Top objavio u posljednjih nekoliko godina, nisu ravni. U čemu je Lumenova tajna? A-1 strana to izvrsno prezentira. Za razliku od pristupa aranžmanima iz devedesetih u kojima se je atmosfera gradila sporim redanjem elemenata, Lumenovi aranžmani su puni intervencija, filtriranja, korištenja efekata koji posluže samo u produkcijski detaljno dizajniranim taktovima. Djelo koje je toliko dinamično da mu ni klinci s poremećajem nedostatka pozornosti ne mogu odoljeti. Naravno, tu je još i suvremeni pristup audio inženjeringu i masteringu koji je superioran u odnosu na većinu singlova iz devedesetih. Jay Lumen je prilično pretenciozan pseudonim, no svako novo izdanje koje Csaba Lumnitzer (pravo ime), objavljuje iznova dokazuje da je čovjek zaista lumen.

Na B-strani, Lumen se bavi nešto laganijim i melodičnijim motivima, a sukladno s time i nešto manje pažljivim pristupom detaljima. I dalje prisutan utjecaj devedesetih podsjeća na povijesna djela koja iz današnje perspektive dio DJ populacije svrstava u techno, a dio u house. Uradak koji me osobno asocira na singlove koje je Josh Wink objavljivao pod imenom Size 9, ima funkcionalni središnji dio za podizanje atmosfere na bilo kojem plesnom podiju, a široko otvorene činele s legendarne Rolandove ritam mašine TR 909, prisutne su već nakon nekoliko prvih taktova i daju energiju na sasvim drugi način nego na A-strani. Sporiji aranžman također je adekvatan žanrovskim odrednicama djela, no isplati se pričekati kulminaciju koja majstorski razrješava pitanja o smjeru u kojem Lumen vodi ovu soničnu poslasticu. Minimalistički pristup, koji nema veze s definicijom žanra zvanog minimal, još jednom ukazuje na Lumenovo glazbeno umijeće i produkcijsku nadmoć. Sve u svemu, odličan završetak ploče sa samo dva naslova, koji idu u prilog teoriji da je manje zapravo više.