VINYL TJEDNA: Mark Michael - Mirage [Terminal M Records]

Ova je ploča stigla putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►

Nedavno sam pročitao komentar na platformi Facebook. Bio je to odgovor na pitanje: „Kakva je razlika između slušanja glazbe s vinila i streaminga?“ Naravno, kako je Internet stalno u pokretu, a nisam odmah zabilježio rečenicu i ime autora na mobitelu, točan je navod ostao negdje u beskrajnom svemiru podataka kojima smo svakodnevno zasipani. U svakom slučaju parafrazirat ću neznanog heroja koji je objasnio kako je slušanje glazbe s gramofonskih ploča užitak, koji u paraleli s međuljudskim odnosima funkcionira kao vođenje ljubavi s prelijepom ženom u odnosu na chat s nekoliko djevojaka online. Tvrdnja s kojom se moram složiti, a i sama činjenica da više nisam mogao pronaći tu objavu i da ne znam ime originalnog autora, ide u prilog tvrdnji kako je slušanje glazbe online površno za razliku od uživanja u zvuku s ploča.

Umjesto nekoliko tisuća naslova koji se pojavljuju online, na mojem je gramofonu ploča koju neću olako zaboraviti. Radi se o zvučnom zapisu koji ima težinu, kvalitetan aranžman i produkciju, a iako koristi brojne elemente iz prošlosti, njen suvremeni pristup govori o vremenu u kojem je nastala. Mirage je uradak kojim Mark Michael dokazuje koliko kreativnog prostora postoji unutar glazbenih granica žanra koji se neprestano ponovo definira. Driving bas linija, arpeggio zvukovi i klasične dizalice potpomognute TR 909 snare zvukovima, već su odavno isprobane komponente u plesnoj glazbi, no Michael ih koristi na svoj način koji oduševljava.

Horizon je djelo koje otvara B-stranu i gotovo ničim ne zaostaje za materijalom na A-strani. Dominantni bas bubanj izvrsno se nadopunjuje s pilastim zvukovima koji su prije trideset godina bili obavezni dio rave glazbe. Ipak, principi kojima se Mark povodi u ovom djelu nose daleko brže aranžmanske izmjene s korištenjem efekt procesora koji mu daju reski, kompresirani zvuk, karakterističan za izdanja koje već duže vremena objavljuje Terminal M Records. Ova izdavačka kuća je nedvojbeno jedna od meni omiljenih etiketa kada je u pitanju suvremeni techno s prizvukom velikih dvorana. Jedva čekam da se zdravstvena situacija u svijetu smiri i da zapravo isprobam ovu glazbu u adekvatnom prostoru.

B-strana završava ovo odlično izdanje upravo kao konceptualno rješenje i nadopuna ideja iz prva dva djela. Trance utjecaj devedesetih kroz sedam minuta fluidnog aranžmana je itekako osjetan, no Mark Michael se pokazuje kao produkcijski majstor koji ni jedan detalj ne prepušta slučaju. Dosta kritičara koji imaju fundamentalistički stav prema techno glazbi vide jedino Detroit techno kao pravi primjer žanra, a ovakav oblik izražavanja posprdno nazivaju poslovnim techno zvukom. Iako se slažem da je Detroit nezamjenjiv u glazbenoj povijesti i meni predstavlja jedan od najdražih stilova elektroničke glazbe, termin poslovni techno za mene ima potpuno drugo značenje. Ovaj zvuk neupitno odrađuje posao na bilo kojem plesnom podiju!