VINYL TJEDNA: Ocu - More Roads [Detroit Side]

Ova je ploča stigla putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►

Ima nešto čarobno u detroitskom pristupu house glazbi. Ne samo da je glazba ritmički poletna, unatoč relativno niskom tempu, nego su i akordi korišteni u glazbi istovremeno sjetni i energični. Ocu je talijanski producent, no da ne znam tu činjenicu, sigurno bi pomislio kako je autor prve skladbe na A-strani odrastao s pogledom s 23-katni neboder Chrysler House. Čak što više, da sam ovaj vinil nabavio ispod pulta bez oznake autora sigurno bi ga skupo platio misleći kako se radi o zaboravljenom američkom klasiku kakve više nitko ne može stvoriti. No, ovo je stoljeće era mogućnosti i talentirani autori ničim ne mogu biti spriječeni odraditi vrhunski posao ako im je to cilj.

Drugi naslov na A-strani odlazi još dalje u dubinu i donosi glazbena rješenja koja podsjećaju na glazbeno razdoblje u kojem je žario i palio žanr koji su mediji nazivali new jack swing, new jack, ili swingbeat. Iako se ne radi o renesansi tog zaboravljenog glazbenog pravca, već o autentičnom djelu, glazba koju stvara Ocu je sve samo ne proizvod bez mašte i karaktera.

B-strana započinje opasnom vožnjom kvartovima kojima vlada bezakonje. Iako opaka tema itekako poštuje klasična pravila kompozicije, počevši s uvodim dijelom do samog raspleta, emocionalni naboj koji djelo donosi individualna je cjelina vrijedna pozornosti i poštovanja. Široke činele i tubi bas bubanj stvaraju iluziju bržeg djela nego što ono zapravo jest, a funkcionalan aranžman brine da DJ koji pušta ovu ploču ni u jednom trenutku ne izgubi kontrolu nad miksom. Iako produkcijski ovaj uradak djeluje sirovo, to je samo varka koju je producent želio postići. Trud i vrijeme provedeno u studiju nedvojbeni su kad je u pitanju svaki zvučni zapis na ovoj ploči, pa tako i prvi na B-strani.

Iako sam tijekom slušanja potpuno utonuo u glazbu, zaboravivši da naslovni uradak još nisam ni čuo, zadnji zvučni zapis na B-strani ga zapravo i donosi kao šećer na kraju. Lagani aranžman koji polako izvodi elemente na vidjelo idealan je za bilo koji after-beach party ili dan na plaži s prijateljima. Iako se glazbeno i dalje uklapa u žanrovske okvire postavljene na početku ploče, ovo je ležerno djelo koje će zadovoljiti i publiku koja uopće ne prati glazbu s detroitskim predznakom.