VINYL TJEDNA: Olivier Romero - 2H10 AM [Sonet]

Ova je ploča stigla putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►

Francuski producent Olivier Romero donosi hipnotički house koji glazbene elemente isporučuje na kapaljku, ali s odličnim smislom za doziranje. Iako se radi o vrlo ogoljelom uratku, svaka komponenta aranžmana ima značajno mjesto i čini razliku u ukupnom dojmu. Premda se početni taktovi djela svode samo na bas bubanj, konstantan razvoj uvodi slušatelja u sve dublji frekventni kolaž kojim Romero raspaljuje maštu. U trećem činu Olivier razblažuje apstraktnu zvučnu sliku atmosferičnim instrumentima koji kreaciju dovode do velikog finala i na kraju smiraja. Ovo je školski primjer minimala koji ljubitelji žanra jako dobro poznaju i vole, ali sa šarmantnim francuskim štihom koji čini razliku.

Drugi naslov na A-strani djeluje drastično lepršavije, a šuškavi semplovi u kombinaciji s dubokim sub basom stvaraju zvučnu kulisu koja mami na spontane plesne pokrete. Kao i pri prvom zvučnom zapisu i ovaj je pun apstraktnih sastojaka koji su uz izvrstan osjećaj za aranžiranje Romerov glavni produkcijski adut. Prividno jednostavno djelo kao da svojim repetitivnim šarmom skreće pozornost slušatelja i odvodi ga u svijet transa u kojem sedmominutna priča bez riječi jednostavno proleti kao san.

Etiketa Sonet Music ostavlja najbolje za kraj. Grandiozna završnica ploče ima sve karakteristike prepoznatljivog stila koji smo slušali na prva dva uratka, no doza humanosti koju pruža B-strana ponajviše zahvaljujući sempliranom vokalu i zagušenim klavijaturističkim akordima, začini su koji mijenjaju igru u potpunosti. Kao i u prethodnim radovima na prvi se pogled ne događa previše, a intervencije se odvijaju na pravim mjestima pa zbog toga dobivaju na težini. Zavodljiva vožnja koja u gotovo osam minuta pretresa granice repetitivnosti, razigranosti i čiste ugode. Materijal koji će se bez dvojbe naći u DJ setovima brojnih poklonika žanra, no i onih koji glazbu doživljavaju kao ekspresionističkom igrom bez granica.