VINYL TJEDNA: Philippe Petit - Everyday Sunshine [KNOTWEED RECORDS] 6 OCTOBER 2021

Ova je ploča stigla putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►

Svojevremeno me je menadžerica predstavništva ugledne multinacionalne firme pitala puštam li ja elektroničku glazbu ili house. Kada sam joj pokušao objasniti da je house samo jedan od žanrova elektroničke glazbe, srušio sam joj svijet, a naš je poslovni sastanak završio naglo i bez sklopljenog ugovora o suradnji. Ne znam je li Philippe Petit, vlasnik etikete Knotweed Records, ikad trebao voditi razgovore o glazbenim stilovima koje njegova izdavačka kuća predstavlja, ali deset godina bavljenja izdavaštvom sigurno nije prošlo bez izazova. U vrijeme ere ekspanzije detroitskog techno zvuka, uradak na A-strani bi zacijelo spadao u tu kategoriju, no iz današnje perspektive uradak je možda bliži produkciji koja bi spadala u house. Iako je rasprava o tome što su izvorni house i techno vječna, kao i pitanje je li za razvoj klupske glazbe važniji Detroit ili Chicago, Philippe je napisao “ljubavno pismo” počecima scene koju danas često uzimamo zdravo za gotovo. Jednostavna tema temeljena na filtriranju akorda i redanju nizova udaraljki s klasičnih ritam mašina, stvara pozitivno ozračje i jednostavno tjera na ples. Glazba koja nije pretenciozna, niti ispolirana do besvijsti, stvorena je za svaku priliku i svaki plesni podij. Materijal koji će iskusnim partijanerima zvučati nostalgično, a novim klincima suvremeno, nadilazi generacijski jaz i vraća PLUR u prvi plan.

Prvi zvučni zapis na B-strani, bez sumnje je odličan techno sa principima strukture kakvi su devedesetih bili obavezni dio svakog singla, a danas djeluju šarmantno i ponovno svježe. Jednostavan aranžman nakon treće minute vožnje kulminira razigranom temom, a iskorištava svaki repetitivni element do maksimuma. Iako se radi o audio produkciji koja je potpuno primjerena godini nastanka, opijenost sjetnim retro komponentama prava je vrijednost i ovog zvučnog zapisa.

Nakon dvije razigrane teme, laganija glazba djeluje kao dobra ideja za kraj konceptualno osmišljenog izdanja. Budući da ostatak ploče predstavlja prilično ziheraški materijal, Petit si daje oduška, pa eksperimentira s efektima i konstrukcijom djela. Materijal koji nije opterećen suvremenim strukturnim pravilima, zvučni je prikaz ugodne šetnje apstraktnim krajolikom u kojoj cilj nije destinacija, već boravak u neidentificiranom prostoru.