VINYL TJEDNA: Thomas Schumacher - Interlinked / Moxie [Electric Ballroom]

Ova je ploča stigla putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►

Za razliku od brzih download servisa koji suvremenoj publici pružaju mogućnost da se glazbe dočepa trenutno, dobru je ploču ponekad potrebno čekati. Tako sam se i ja napokon domogao vilina s izdanjem jednog od meni najdražih autora techno glazbe svih vremena. Živimo u eri brzih promjena, krize istinskih vrijednosti i instant hitova koji pokušavaju konkurirati umjetnosti. Upravo u takvim vremenima, naglasak na trajne vrijednosti važniji je nego ikad prije. Želite li police vaše kolekcije zatrpati prolaznim singlovima, koji će skupljati prašinu ili glazbom koja će vas nadahnuti i desetljećima nakon objave? Kad je Thomas Schumacher u pitanju, prostor i vrijeme nikad nisu problem. Već u prvih nekoliko taktova A-strane postaje jasno da se radi o beskompromisnom materijalu s ravnom, ali energičnom bas linijom koja je poslužila poput praznog platna na kojem Thomas oslikava svoj svijet apstraktnih emocija. Psihodelična atmosfera začinjena distorziranim zvižducima legendarne Rolandove TB-303, djeluje poput doze adrenalina i podiže atmosferu na bilo kojem plesnom podiju. Schumacher koristi orkestralne akorde po principu sličnom rave klasicima, no s daleko više slobode i kreativnosti. Ovo je uradak koji je bez problema mogao nastati devedesetih ili jučer, a svojom će bezvremenskom dimenzijom zabavljati plesače još desetljećima.

Nakon dinamične Interlinked, pomislio sam da bi ritam mogao usporiti, ali ne. B-strana je odmah raspalila žestokim bas bubnjem i naelektriziranom energijom koja tijekom šest minuta donosi šut poletne emocije koju je moguće osjetiti u bilo kojem dijelu tijela. Gramofon s kojeg neobuzdane promjene raspoloženja vode kulminaciji u središnjem djelu aranžmana postaje oltar acid techno glazbe, a svakodnevne brige, neplaćeni računi, obiteljske nesuglasice i alergijski kašalj postaju nebitne. Moxie je uradak pod neupitnim utjecajem devedesetih, ali produkcijski, aranžmanski i idejno pripada budućim vremenima. Naravno, ne radi se o šminkerskom uratku koji će se puštati u glamuroznim prostorima, već o mračnoj estetici za underground hangare sa znojnim partijanerima. Sve u svemu, još jedna vrhunska ploča koju je vrijedilo čekati, a preporučujem je svima koji uživaju u ovom žanru!