VINYL TJEDNA: Toki Fuko - Astatine [Affin LTD]

Ova je ploča stigla putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►

A-strana u startu ukazuje na karakter zvuka koji razvija ruski autor Toki Fuko. Radi se o produkciji koja se naslanja na početne ideje elektroničke glazbe, ali su odrađene na potpuno suvremeni način. Astatine je deep techno u kojem atmosfera i rezonance klasičnih instrumenata, izvrnutih do neprepoznatljivosti, igraju glavnu ulogu. Uradak postiže da osam minuta djeluje kao bijeg u drugu dimenziju, a hipnotizam koji djelo pruža slušateljima u tom paralelnom svijetu predstavlja audio iskustvo koje vrijedi iskusiti.

Drugi zvučni zapis na A-strani odlazi još više u apstrakciju i lišava djelo klasičnog četveročetvrtinskog ritma. Vizija koju Toki Fuko predstavlja kroz Pirahan idealna je glazbena podloga za sve popularnije serije s distopijskim temama koje ovih dana svi prate na streaming platformama. Iako se ne mogu suzdržati od komparacije ovog uratka s atmosferom koju nosi konceptualni album Consumed, koji je Richie Hawtin objavio još 1998. pod svojim pseudonimom Plastikman, Fuko potpuno drugačije rješava tehničke izazove koje ovo djelo nosi. Volite li teme koje u sebi nose apstraktne, ali mračne elemente, Pirahan je pun pogodak. Primjenu ovog uratka na plesnom podiju ne vidim praktičnom, osim na početku klupske večeri, no ovo je izvrstan materijal za slušanje u privatnosti doma.

Na B-strani se nalazi samo jedan zvučni zapis, što bi odmah trebalo ukazivati na njegovu posebnost. Iako sam se osobno u nekim slučajevima vođen ovom mišlju razočarao, Toki Fuko je upravo na B-strani pripremio nešto posebno. Vrlo originalno djelo koje dokazuje da u techno glazbi još uvijek ima mjesta za eksperiment i inovaciju. Naravno, kad kažem techno pritom ne mislim na distorziranu nabijačinu, već na inteligntni pristup elektroničkim zvukovima. Razbijeni ritam, koji proturiječi hipnotizmu osnovne strukture nije najzanimljiviji dio ovog uratka, već modulacije kojima bez oslanjanja na tradicionalizam kompozicija prošlih era Fuko postiže osjećaj transformacije. Iako bi se površnim kopanjem po izdanjima koja se objavljuju u posljednjih nekoliko godina, moglo tvrditi da je elektronička glazba postala formulirana i više predstavlja zanatstvo, nego umjetnost, Toki Fuko dokazuje da je revolucionarni umjetnički stav itekako živi.