VINYL TJEDNA: Unknown - TELUM006 [Telum]

Ova je ploča stigla putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►

Koliko sam puta čuo izreku: „Ne sudi knjigu po koricama“, a onda svejedno odabrao najveći šund s atraktivnom naslovnicom u kvartovskoj knjižnici. Možda je takav princip obrnute psihologije djelovao na mene da se odlučim za ploču lišenu vizualnog identiteta, naziva autora i ostalih elemenata koji automatski stavljaju glazbu u neku kategoriju. Glazba bi trebala biti dovoljna samo po sebi, no od pojave nosača zvuka, atraktivni dizajn, a kasnije i atraktivni video spotovi, te lijepi ljudi koji su promovirani kao izvođači, često su završili u prvom planu, umjesto same snimke. Izdavačka kuća Telum ne trudi se baviti površnim, već se fokusirati samo na potrebe ovisnika o dobrom zvuku. A-strana donosi inspirativni deep tech koji putem niza minimalističkih intervencija uspijeva postići da se atmosferični aranžman pretvori u osam minuta odmora od užurbane svakodnevice. Uz naglašene sub frekvencije i jednostavnu ritam strukturu prva strana se igra sempliranim zvukom orgulja koje su principom upotrebljene kao gitarski rifovi u blues glazbi, te klavir koji s vremena na vrijeme začini uradak kratkom, ali prepoznatljivom melodijom. Naravno, djelo obiluje popratnim efektima, modulacijama i detaljima, no zanimljivo kako svega nekoliko komponenti može djelovati kao indikator najdubljih emocija koje su zarobljene u podsvijesti slušatelja.

B-strana još dublje odlazi u eksperiment, no istovremeno s još više ugodnih atmosferičnih zvukova koji su protuteža apstraktnim sintetskim sekvencama koje plove u zvučnom prostoru. Definitivno još atraktivniji uradak od onog na A-strani, ima hipnotičku moć uz koju vrijeme slušanja neprimjetno proleti poput boravka u nekoj novoj i neistraženoj dimenziji. Djelo koje dokazuje da je i osnovnim postavkama temeljenim na dugoj povijesti elektroničke glazbe moguće biti inovativan, svjež i žanrovski dosljedan. Ovaj materijal koji se ne ustručava poigrati sa svakim elementom osnovne strukture, a pritom zadržati identitet, preporučujem kao udžbenik svima koji se glazbom i sami bave.

Zadnji rad na B-strani logično zatvara konceptualnu cjelinu i na neki način služi poput melankoličnog epiloga cijeloj ploči. Moram priznati da mi je ovo djelo ujedno i favorit. Naravno da uradak nije lišen eksperimentiranja sa zvučnim efektima u pozadini, no nešto konkretnija upotreba sintetskih uređaja, te naglašene činele u meni bude nekontroliranu potrebu za plesnim pokretima, pa je to ujedno i zvučni zapis koji ću prvom prilikom podijeliti s publikom na nekom after partiju.