VINYL TJEDNA: Veerus - EHM Phase [Terminal M Records]

I u novoj godini nastavljamo suradnju s portalom deejay.de, platformom za sve koji obožavaju prave ploče. Iako ćete pravi dojam ovog EP-a, dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►

Prvu ovogodišnju kolumnu započinjem prosinačkim izdanjem koji stvara vruću atmosferu na plesnim podijima. Čekićanje bas bubnja već u prvom taktu najavljuje karakter djela koji je pod jakim utjecajem produkcije devedesetih, no kompresija i principi audio inženjeringa, te aranžmana koji slijedi govore o suvremenom zvuku koji je totalno "in" u mainstream techno svijetu. Phase je doslovno kompozit koji miješa elemente “zlatnog doba” rave ere bez da kopira nekog specifičnog autora, već ritmičke figure preuzete iz europske trance i detroitske techno povijesti. Klasični prijelazi između taktova naglašeni zvukom TR 909 snare bubnja, te TR 808 rim shot figure kakve je koristio Plastikman na svom klasiku “Spastik”, stvaraju napetu atmosferu koja kao da svakih osam taktova najavljuje početak neke poznate inkarnacije glazbenih postignuća prošlosti. No, to se ipak ne događa samo tako. Veerus provocira osjećaj nostalgije kombiniran s osjećajem neizvjesnosti sve do trenutka u kojem se pojavljuje rejverska tema koja na prvi takt zvuči kao Darude, no onda sasvim mijenja strukturu i ponovno odlazi u nepoznato. Ovo je djelo za techno glazbu isto što su filmovi iza kojih stoji Quentin Tarantino za sedmu umjetnost. Reciklaža najboljih emocionalnih i estetskih trenutaka prošlosti zapakiranih u novu, neobičnu i uzbudljivu formu koja oduzima dah.

Za razliku od A-strane na kojoj se duh prošlosti miješa s neizvjesnošću, brutalna B-strana na duhovit način spaja energičnu techno nabijačinu spojenu sa zbunjenim vokalom koji ispušta gotovo neartikulirani zvuk. Ovaj predvidljivi aranžman kao da zvukom želi opisati sve one smiješne video zapise koji kruže društvenim mrežama, a pokazuju rejvere sa zgužvanim licima koji su pretjerali s konzumacijom opijata. Bez tog vokala radilo bi se o još jednom prosječnom, bezličnom djelu, no taj groteskni muški glas koji s vremena na vrijeme kaže samo “Ehm”, mijenja sve. Budući da je techno glazba uglavnom instrumentalna dosta je teško pronaći singlove kao što su "One Night in NYC", "Drei Tage Wach" ili "Flash", koji su zapravo duhoviti. Za razliku od spomenutih klasika koji imaju tekst i strukturu, Veerus reducira verbalnu komunikaciju na samo jedan slog. Definitivno ne mislim da je ovo materijal koji će obilježiti dekadu, no uvijek cijenim ljude sa smislom za humor. Očekujete li ozbiljni, sofisticirani i intelektualni techno, ovo nikako nije za vas.