VINYL TJEDNA: Yannek Maunz feat. Johanson - The Fall [Future Romance]

Ova je ploča stigla putem portala deejay.de. Iako ćete pravi dojam dobiti tek kad čujete kako to zvuči na vinilu, inserte možete poslušati pritiskom na ikonu PLAY ►

A-strana započinje ambijentalnim introm koji je bio karakterističan za elektroničku glazbu devedesetih, no tijekom vremena je gotovo iščezao kao rješenje koje usporava DJ populaciju pri miksanju. No, pola minute neizvjesnog ugođaja prije prvog udarca bas bubnja, odličan je uvod za početak seta, ako već umjetnički dojam sam po sebi nije dovoljan. Od kada je Melodic House i Techno postao popularna žanrovska odrednica, veliki broj autora koji pokušava proširiti svoju umjetničku slobodu unutar nepisanih stilskih pravila. Berlinski producent Yannek Maunz uspio je efikasno uskladiti melankolični štimung s naglašenom ritam sekcijom i to ne samo na ovoj ploči. Ipak, najmoćnije je oružje ove klupske himne Johanson, čiji prepoznatljivi vokal daje poseban karakter djelu. Stihovi s kojima se lako može povezati svatko tko je bar jednom doživio nekontrolirano stanje zaljubljenosti, imaju daleko veći značaj u ovoj interpretaciji, nego kao samo lijepe riječi na papiru. Iako mnogi DJ kolege tvrde kako pjevanje na klupskim singlovima oduzima hipnotičku moć elektronike glazbe, moram priznati da me u ovom slučaju to nimalo ne smeta. Vjerojatno zato što se u stanju zaljubljenosti uvijek ponašam kao da sam hipnotiziran! A ionako je već sljedeći zvučni zapis na A-strani instrumental.

Iako sam prije samo nekoliko redaka istaknuo vokalnu interpretaciju kao glavni adut ploče, naglasio bihi kako je instrumental itekako vrijedan slušanja. Meditativne frekvencije suptilno se izmjenjuju s pilastim zvukovima, koji služe poput putokaza u stanje transa. Vješto planirani aranžman u svakom trenutku omogućava dovoljno plesne energije, a modulacije prostornih efekata osiguravaju dramatične tranzicije između pojedinih dijelova ležerne vožnje. Slušajući instrumentalnu verziju djela teško je procijeniti tijek vremena, a više od šest minuta zvučnog zapisa prolazi gotovo neprimjetno.

B-strana donosi remiks za koji je zaslužan venecuelanski producent Fur Coat. Ova verzija već u prvom taktu uvodi energične perkusije i dozu adrenalina koja podiže atmosferu na novi nivo. Originalnu verziju pjesme i dalje smatram vrhunskom, ali ova inačica služi kao daleko efikasnije oruđe na plesnom podiju. Prodorni synth efekti kojima je Fur Coat obilježio središnji dio aranžmana, mamac su za spontane aerobne pokrete tijekom partija. Ono što me veseli je da vokal u ovoj verziji nije potisnut, već aktivno sudjeluje u produkcijskim intervencijama. Ključni je trenutak zatišje prije špice u kojoj vokalna interpretacija dominira, a euforija koja nastupa nakon brejka šećer je na kraju odličnog singla.