Virtualni kućni tulum Ivana Komlinovića

Na YouTube kanalu Mixmag Adrije imate priliku ekskluzivno uživati u novom video live sessionu zagrebačkog producenta i DJ-a Ivana Komlinovića. Ovaj neuobičajeno cinematičan video snimljen je u Ivanovom dnevnom boravku koji je, ujedno i njegov studio. Povodom objave videa, Ivan nam je odgovorio i na nekoliko pitanja...

M: Predstavi nam ukratko svoj novi video koji ćemo ekskluzivno prikazati na kanalima Mixmag Adrije?

IK: Svidjela mi se ideja virtualnog live tuluma kod mene doma. Zapravo je to bio svojevrsni poziv ljudima koji prate to što radim, u moj intimni prostor, u kojem nastaje sva moja glazba. Od inicijalne ideje do mastera, sve faze u mojoj muzici nastaju otprilike 6 metara dalje od mjesta na kojem stojim lajvajući u videu. To mi je nekeko imalo smisla. Lokacija, kontekst, estetika… Uz to, minimalno sam reducirao broj instrumenata za live, a na ovom videu je uz jednu stariju stvar, izvedeno i nekoliko novih, kao npr. ''Optical FIber'' koja uskoro izlazi na drugom vinilu kompilacije ''Healing Sounds'' domaćeg PDV Recordsa.

M: Tko stoji iza ovog nesvakidašnjeg video uratka i kako je došlo do suradnje?

IK: Mlad i moćan zagrebački videograf Rene Batista, drag prijatelj i bivši kolega. On je već duži niz godina aktivan kao snimatelj i direktor fotografije. Njemu se svidjela ideja da radi na projektu koji nije korporativni film, reklama ili vjenčanje. Radi se o vrlo kompleksnoj osobi s nezamislivo visokim estetskim kriterijima i kapacitetom da sasluša ideju i želje klijenta. Ozbiljno, o svemu smo temeljito raspravili. Isprva, njemu se nije svidjela moja ideja da video snimimo kod mene doma, ali upravo je to bio moj inicijalni plan, te sam na tome ustrajao do kraja. Ideja šire majice nije prošla (Reneu se svidjela neutralna isprana boja majice koju sam imao na sebi dok smo unosili rasvijetu i stative u stan…) i u njoj sam morao ostati. Kad sam prigovorio da mi se u toj majici vidi trbuh, samo me pogledao, nasmijao se i rekao: ''Jebe ti se, nisi Brad Pitt''...

M: Zanimljivo je kako se čini da su DJ-i i autori elektroničke glazba, u posljednjih godinu-dvije otkrili video kao formu izražavanja. Odakle odjednom potreba za videom?

IK: Zapravo, nisam dovoljno pratio rad mojih kolega, da bih se mogao složiti ili ne s tom konstatacijom. Moj slučaj je zapravo vrlo jednostavan - skoro dvadeset godina moja glavna profesija jest sound engineering, u kompaniji kojoj je video materijal glavni proizvod. Neke stvari naučiš i kad te uopće ne zanimaju. Jednostavno se ''jezik struke'' usvoji vrlo brzo s kolegama na različitim radnim mjestima i onda komunikacija ide glatko. U jednom trenutku sam kupio solidnu kameru i krenuo snimati i montirati kratke forme za program koji smo frendovi i ja radili u Aquariusu. To se činilo kao zgodan testni poligon za naučiti nove skillove i više od svega, naučiti što je pogrešno i koje stvari se ne bi smjele ponoviti. Video montaža i neke osnove animacije, tu su se pojavili kao neizostavni dijelovi procesa koje također treba upoznati. Mislim da je sva ta hrpetina vještina koje su potrebne da se složi bilo kakav suvisli video materijal, lako prevodiva na jezik tonskog snimatelja. Jednako kao što se video montaža i audio editing nalaze na istoj liniji. To su gotovo komplementarni zanati i lakše je svladati drugi kad već znaš prvi. Da ne spominjem koliko je zanimljivo naletjeti na probleme slične onima koje si susretao u audio svijetu i rješavati ih instinktivno, na sličan način, koristeći potpuno drugačije metode. Učim i dalje. Došao sam do točke u kojoj sam jasno mogao reći kakva estetika snimanja mi se sviđa, a kakva mi je pretenciozna, ružna ili seljačka. Istovremeno svjestan sam da ni ne znam koliko još ne znam, ali svaki dan saznajem malo više o dubini vlastitog neznanja, što u konačnici znači ''babystep'', u smjeru boljeg razumjevanja onog što radim...