LSD bi se mogao koristiti za liječenje socijalnih poremećaja, kažu stručnjaci
Kanadski znanstvenici identificirali su potencijalne nove terapijske primjene LSD-a
Znanstvenici su otkrili mehanizam LSD-a koji doprinosi povećanju socijalnih interakcija kod korisnika, što bi moglo pomoći u razvoju novih terapijskih primjena lijeka. Istraživanje koje su proveli znanstvenici sa sveučilišta McGill u Kanadi otkrilo je da LSD aktivira moždane serotoninske 5-HT2A receptore i AMPHA receptore, koji zajedno potiču socijalnu interakciju.
Studija o rezultatima objavljena je u časopisu PNAS (Proceedings of the National Academy of Sciences). Kao dio studije, miševima su davane male doze LSD-a kroz tjedan dana, što je rezultiralo vidljivim povećanjem njihove društvenosti. Iako ponašanje miševa nije u izravnoj korelaciji s ljudskim ponašanjem, istraživači su rekli da je najvažniji rezultat utvrđivanje temeljnog mehanizma za stvaranje ovog bihevioralnog učinka.
Profesor Nahum Sonenberg s McGillovog odjela za biokemiju, koautor izvješća, rekao je: “Činjenica da LSD veže receptor 5-HT2A bila je ranije poznata. Ipak, novost ovog istraživanja jest utvrđivanje da prosocijalni učinci LSD-a aktiviraju 5-HT2 receptore, koji zauzvrat aktiviraju sinapse AMPA receptora kao i proteinski kompleks mTORC1.”
Prema prethodnom istraživanju profesora Sonenberga, primijećeno je da ti putevi u mozgu nisu regularni kod ljudi s mentalnim poremećajima što doprinosi socijalnim deficitima.
Sljedeći će korak biti testiranje LSD-a na mutiranim miševima koji pokazuju socijalni deficit sličan onome u ljudskim patologijama, uključujući poremećaje iz autističnog spektra i socijalnu anksioznost. McGillovi znanstvenici nadaju se da će “na kraju istražiti mogu li mikro doze LSD-a ili neki novi derivati imati sličan učinak na ljude i bi li mogle biti i održiva i sigurna terapijska opcija”.
Koautorica istraživanja, dr. Gabriella Gobbi, profesorica na Odjelu za psihijatriju u McGillu i psihijatrica u Zdravstvenom centru Sveučilišta McGill, rekla je: “Socijalna interakcija je temeljna karakteristika ljudskog ponašanja. Ovi halucinogeni spojevi, koji u malim dozama mogu povećati društvenost mogu pomoći boljem razumijevanju farmakologije i neurobiologije društvenog ponašanja i, u konačnici, razvoju i otkrivanju novih i sigurnijih lijekova za mentalne poremećaje.”
