Carl Cox: Više od DJ-a

Već neko vrijeme šuška se da se planetarno omiljeni DJ želi odmaknuti od DJ-inga 2023. godine. No, ima tu i nešto više. Stvaranjem svog posljednjeg albuma,'Electronic Generations', Carl Cox je u sebi probudio strast za live svirkom. To je dovelo do niza nastupa uživo, uključujući nedavni londonski debi u Wembley Areni, a sada, potpuno novi put za neprikosnovenog kralja plesne underground glazbe. Spreman je na prijelaz sa tri decka na novu, trostruku prijetnju: DJ, live umjetnik i kombinirani hibrid.

Mixmag je uhvatio Carla u njegovom domu u Australiji kako bi saznao više o svemu...

m: Zadnji put smo te vidjeli na zabavi za tvoj 60. rođendan. Nismo znali da si takav vokal! Nokautirao si Angie Stone uz pratnju Incognita - bio je pravi show!

CC: Znaš da imam nekoliko skrivenih talenata. Nisam ni znao da ćemo to učiniti. Do kraja sam otpjevao cijelu 'Rapper's Delight'. Ljudi su me gledali govoreći: 'Što se događa s tobom?'

m: Kad smo već kod nastupa, razgovarajmo o tvom live nastupu u listopadu u Wembley Areni.

CC: Wembley je bio zastrašujuć, jer to je Wembley, znaš? To je prestižno mjesto i svi velikani su svirali tamo. Ovaj show na Wembleyju pomalo je zbunio ljude. 'Hoću li vidjeti DJ-a uživo? Što on radi? Što je s klavijaturama? Zašto ne DJ-ira?’ Bio sam na redu u 22h. Vrata su se otvorila i ja sam već radio obradu naslovne pjesme mog albuma, 'Electronic Generations', koju nitko prije nije čuo, a zapravo je stvaram uživo pred vašim očima. I napokon sam se osjećao kao pionir. Osjećao sam se kao da guram stvari naprijed. Osjećao sam se kao da ljudi zapravo kupuju karte da vide što mogu stvoriti pred vama, tijekom večeri, cijelu magiju. Ako razmislite o milijunima DJ-eva koji su sada vani, svi su DJ-i. Moj prvi susjed je DJ. Moja mačka je DJ. Kao da su svi DJ-i. I, 'Koju opremu imaš?' 'Da, imam četiri CDJ-a i Pioneer mikser.' Svi imaju istu opremu, samo puštaju glazbu drugačijim redoslijedom. Više se nitko ne ističe...

Što se mene tiče, bavim se ovom glazbom više od 35 godina, 40 godina, tko zna, ali evo me sa svojih 60 godina i još uvijek se brinem što ljudi očekuju od mene. Trebao bih biti na kauču i gledati Coronation Street, jesti čips. Ali ja još uvijek osjećam presing otići tamo i pokazati ljudima zašto to još uvijek radim. A ni u ovoj sferi nisam klasično školovan glazbenik. Sebe vidim kao glazbenika jer sviram klavijature i sviram bubnjeve, tako da je moja glazba uvijek bila vezana uz ritam i groove, i osjećaj moje duše ili onoga što donosim na plesni podij; Wembley mi je dao veliku priliku za to. Zato sam i radio Wembley. Tako sam se osjećao. Nije to bilo zbog zarade. Nije to bilo da unaprijedim svoju karijeru na bilo koji način. Bila je to prilika da ljudima pokažem što bih sljedeće želio raditi. Ovo sam ja koji sada izlazim iz područja DJ-a i ulazim u područje elektroničkog izvođača uživo.

Mislim da zato što smo trenutno toliko zaslijepljeni DJ kulturom, nikoga više nije briga za izvođače uživo. Pitajte bilo kojeg DJ-a koji želi raditi ono što ja radim, ali ne radi jer mu je to previše težak posao. “Daj mi USB stick i stavit ću ga u svoj player i puštat ću ti glazbu za svoj najnoviji album, moju najnoviju studijsku pjesmu, i to je to.' I dobit ćete lijepu produkcija iza njih i dobar zvuk, sve je dobro, ljudi uživaju u tome, ali zapravo ne možemo dalje, ne možemo jače, ne možemo brže, ne možemo tiše... Sve smo to već vidjeli i napravili. Ali elektronička glazba koja se radi uživo, za nju nema granica i to je ono što volim kod nje. Možete biti mekani koliko želite, ili čvrsti poput čavla, ili čudni i prekrasni koliko želite, ali sve to dolazi iznutra, od svakog posebno.

m: Na novom albumu imaš Nicole Moudaber, Fatboya Slima, Juana Atkinsa pa čak i Chase & Status koji rade remix...

CC: Uvijek sam poštovao svakoga od njih, a ima još mnogo toga što želim predstaviti na taj način. A to što Chase & Status rade drum 'n' bass mix bio je izazov za njih, jer oni to ne rade; Chase & Status remiksiraju druge drum 'n' bass ploče. Nije im to u prirodi, ali im je izazov. Stvarno su uživali u pjesmi koju sam im dao, u aspektu njezine muzikalnosti. To će biti objavljeno na drugom albumu, jer je na prvom albumu sva originalna glazba Carla Coxa. Nema remiksa ili profila izvođača za bilo što od toga. To je 'Electronic Generations', Carl Cox, to je to. Sve što tamo čujete je moje. Na sljedećem albumu imate sve odabrane izvođače, od kojih ste već čuli neke pjesme.

m: Kako to da si odlučio ipak snimiti novi album, jer si ranije sugerirao da možda više nikada nećeš snimiti neki album?

CC: Oh, zato je i trajalo 10 godina, jer nisam očekivao da ću napraviti još jedan album. Nakon pet godina sam se zapitao: 'Trebam li napraviti još jedan album?' I odgovor je tad bio - ne. Napravio sam već četiri albuma do tad i volim misliti da je svaka od tih pjesama koje sam napravio za te albume predstavnik onoga što jesam. Nisam ja tu da slijedim modu. Nisam tu kako bih ponovno izmislio svijet na bilo koji način ili oblik. Dao sam svoje srce svakom od tih albuma koje sam napravio i jako sam ponosan na njih. Ali onda je došao 'All Roads Lead to the Dancefloor' — bio je dobro prihvaćen do neke točke, ali nije se baš povezao s ljudima glazbeno jer su se stvari promijenile. Nije izašao na vinilu, bio je digitalni download. Ljudima se svidjela samo jedna ili dvije pjesma s albuma i to je to. A jako sam naporno radio na tom albumu. Uveo sam puno živih umjetnika tamo, perkusioniste i stvarno sjajne vokale, a imao sam i saksofoniste. Donio sam puno toga s tim albumom a dobio je mlak prijem, što nisam očekivao. Pomislio sam: 'Pa, možda je moje vrijeme isteklo.' Zato što ne želim samo raditi bangere za plesni podij. Ne želim da me se gleda samo kao DJ-a koji samo stvara pjesme za plesni podij, linearnu techno glazbu. Ja sam mnogo više od toga ako se mene pita, na temelju svih različitih stilova glazbe koje sam uvijek imao na svojim albumima. Dakle, orijentirani su na techno i house i na plesni podij, ali ima i pjesama na koje ne morate plesati, samo slušate i uživate u aspektu te muzikalnosti. Osjećao sam se kao da sam na posljednjem albumu dao sve od sebe u tom području i nisam želio podilaziti plesnom podiju. Rekao sam samom sebi nakon tog albuma: 'Napravit ću samo neke remikse, možda samo jednu ili dvije klupske pjesme koje ću objaviti na pločama. I ako ih netko želi izdati, kao što je Circus u početku napravio, to je sve što ću učiniti.' I tako su prošle godine, dođe do pandemije i zatvoreni smo i potpuno je nova situacija za sve, a ja sam upravo izgradio svoj studio. Studio je bio tu samo da radim remikse ili klupske pjesme, to je to, bez želje za albumom.

Ali lockdown traje, a ja imam u studiju neke ritam mašine, i sampler. Imao sam DJS-1000 od Pioneer DJ-a u kutiji koja nije ni otvorena nakon tri godine. Pitam se, 'Zašto jednostavno ne spojim sve ove stvari zajedno i samo se zajebavam i sviram i vidim što će se dogoditi?' I upravo sam to i učinio. I otkrio sam da se jako zabavljam i jednostavno sam nastavio i snimao sve dok nisam shvatio kako radim 'one man live show'. I to mi je bilo jebeno. Poslušao sam snimljeno, rekao, 'To zvuči nevjerojatno.' I jednostavno sam otkrio da je svaka ideja koju sam radio zapravo - pjesma. Za moj posljednji album trebalo je šest mjeseci; rad na ovom je trajao sat i pol.

m: Čekaj, ti to ozbiljno? Cijeli 'Electronic Generations' sigurno nije bio gotov u sat i pol?

CC: Kažem vam, ako odete na YouTube i pogledate live Movement koji sam napravio za njih, eto albuma. Ali nije me bilo briga hoće li biti trojka, dvojka ili jedinica. Pa sam ih uredio tako da imaju smisla za ljude koji su to slušali. A onda sam morao uravnotežiti zvuk i postići da svaka pjesma ima smisla. Dakle, nije bilo, kao, sad sam napravio album, sad moram smisliti kako ću ga izvesti; izvedba je već tu. Samo sam razmišljao 'K vragu. Dobro, ovo zvuči dobro.' Pa sam natjerao nekoliko svojih prijatelja da to poslušaju, pitali su se, 'Tko je ovo?' Nisu vjerovali da sam to ja, morao sam ljudima objašnjavati što sam upravo napravio i stvorio. Možete li čuti koliko sam bio oduševljen cijelom stvari u to vrijeme, jer sam se tako osjećao i još uvijek se tako osjećam zbog onoga što sam radio sa svojim live showovima. To mi je vratilo vjeru u to da ponovno stvaram glazbu, jer su toliko dugo ljudi govorili da sam dobar DJ ali da nikako nisam za producenta. Ne i ne. Bla bla bla.'

U redu, ne smetaju mi ljudi koji vole ili ne vole moju glazbu i mogu prihvatiti kritiku, ali mislim da oni ne mogu poreći ono što sam napravio ovdje na kraju dana, jer dopire do vas, glazba s albuma dopire do vas, i to je ono što mi se sviđa kod njega. Gotovo da ima punkerski stav prema onome što sam stvorio, jer se zapravo ne uklapa ni u jedan pravi žanr. Kad sam sve spojio, nakon što sam to poslao nekolicini ljudi, jedna osoba kojoj smo to poslali je Matt King iz BMG A&R, i samo razmišljam, 'Ako on ne prihvati glazbu, ja ću ga objaviti na svojoj izdavačkoj kući, Awesome Soundwave.' U osnovi potpisujemo samo elektroničke izvođače na tu etiketu, a ja ću to svejedno staviti tamo i vidjeti što će se dogoditi jer nemam što izgubiti. No, eto, sve se dogodilo baš kako treba.

Osim toga, radio sam live show i streamao sam za Movement. Zatim sam napravio jedan za Mysteryland, pa za Resident Advisor i tako dalje. Kroz sve to sam zaključio da nakon pandemije više stvarno ne želim više samo DJ-irati jer sam stigao do vrhunca u tome.

m: Znači li to i promjenu u bookingu - imat ćeš više live nastupa umjesto DJ setova?

CC: 100%. Svjesno se trudim krenuti drugim putem do onoga što me uzbuđuje, što mi predstavlja izazov. Mislim da ponekad moraš riskirati. Pogledajte The Prodigy, imaju rock gitaristu i bubnjare i sve to oko Liama, i onda on odluči uzeti Keitha kao vokale - to je bilo kockanje; on nije pjevač, on je tip koji jednostavno ima punkerski stav prema životu; i upalilo je. Da nisu riskirali, mi bismo još uvijek slušali 'Charly says'. Ja sam jako pod utjecajem njihovog stava. Pokrenuli su to sranje i uredili su ga da ima smisla. Dakle, vratio sam se da bih išao naprijed.

Većina glazbe koju sam tada svirao nastala je tako. Ono što danas radim je isto, ali s modernističkog gledišta. Nove generacije sviraju house glazbu i tech-house, nazovite to kako želite, zapravo je sve pod utjecajem 80-ih i 90-ih. Glazba iz tog vremena koja se pojavila ionako je već bila napredna... Dakle, kada čujete acid stihove na mom albumu i kada čujete određene elemente albuma, to nije posebno novo, ali nije ni posebno staro. Jednostavno još uvijek uživam u glazbi iz tog doba, koja je povezana s novom generacijom koja u to vrijeme nije ni rođena. Oni to vide kao nešto novo.

m: Doista entuzijastično govoriš o tom novom smjeru. Znači li to da bi mogao sasvim odustati od DJ-inga i postati isključivo live izvođač?

CC: Više od svega ja volim nastupati - bilo da je DJ-ing, bilo da sviram gitaru, bilo da pjevam... ja volim nastupati. Mislim da bi bila velika šteta da sasvim prestanem s DJ-ingom i jednostavno krenem raditi samo live nastupe. Ali prirodno razmišljam što će se dogoditi. Ljudi će me pamtiti po onome što sam radio kao DJ, a onda će sljedeća generacija, ili ljudi koji prate moje sljedeće korake u onome što radim glazbeno, biti ljudi koji će razumjeti moju potragu da slijedim novi put. Trenutno sam usred svega, zovu me kumom svih DJ-a, usred svih 19/20-godišnjih DJ-a koji dolaze, i svi me jako poštuju jer da ja ne pomičem granice, ne bi bilo ni njih. Ali stvar je u tome što sada mislim da to moram ostaviti i pustiti da DJ-evi koji dolaze budu ono što vjeruju da bi trebali biti a ja idem dalje i slijedim svoj put kao live izvođač.

I također, mislim, i dalje bih radio te hibridne emisije. Hibrid je između DJ-iranja tuđe glazbe s mojom vlastitom glazbom, a drugo područje toga su elektronički nastupi uživo kao što sam radio na Wembleyu. Dakle, neću to odmah pustiti... Samo, jednostavno osjećam da nakon 45 godina DJ-inga trebam ići dalje.

m: Spomenimo i kako te je Sensorium 3D skenirao kako bi puštao u njihovom metaversu sljedeće godine, kako to funkcionira?

CC: Tim je za mene napravio fotorealistični avatar koji ću koristiti za svoje nastupe u PRISM-u, virtualnom svijetu u Sensorium Galaxyju posvećenom elektronskoj glazbi. Okružili su me kamerama i stvorili mog digitalnog blizanca koristeći najsuvremeniju fotogrametriju i tehnologiju snimanja pokreta. Zatim su zalijepili desetke tjelesnih senzora dok sam imao DJ set, tako da mogu uhvatiti precizne pokrete i izraze koje moj avatar kasnije može replicirati tijekom mojih nastupa. Njihovi vješti digitalni umjetnici mogu primijeniti slojeve poput odjeće i boja kako bi na kraju dobili avatar koji izgleda, kreće se i osjeća se poput mene. Prilično sam zapanjen rezultatom.

Sensorium Galaxy je metaverse usmjeren na zabavu, što ga čini savršenim igralištem za moje istraživanje novog virtualnog svijeta. U metaversu se mogu osloboditi svih fizičkih ograničenja. Gotovo bez ikakvih ograničenja, mogu oblikovati interaktivnu izvedbu oko svoje glazbe i osloboditi nove prilike za publiku da se druži sa mnom u ovom digitalnom okruženju. Pridružite mi se na pozornici, zabavljajte se u zadivljujućim krajolicima, čak i gledajte nastup svojim očima... možete otkriti potpuno novi način doživljavanja glazbe, i da, želim biti među prvim elektroničkim umjetnicima koji će vas izvesti na ovakav izlet - ovosvjetsko putovanje.

m: Svjevremeno je Mixmag TV streamao tvoj set ispred Stonehengea. Postoje li još neke lokacije gdje bi volio nastupati?

CC: Mislim da bih više od svega - a to se vjerojatno nikada neće dogoditi u našem životu - volio napraviti party na Mjesecu. Baš bih volio otići tamo. Volio bih sletjeti, postaviti pop up event. naravno, svi bi odletjeli zbog proklete atmosfere, ali mislim da bi organiziranje partyja na Mjesecu bilo prokleto sjajno.

m: Čuo sam da ti se Wesley Snipes ušuljao u DJ booth jedne noći. Imaš li još neke slične anegdote koje nam možeš ispričati?

CC: Jednom mi je u DJ kabinu ušla Naomi Campbell, pokušavala me bookirati za neki party dok sam DJ-irao. Rekao sam, 'Dobro, Naomi, postoje druga mjesta na kojima bismo mogli razgovarati o ovome.' A ona mi šapće u uho: 'Carl, možeš li svirati za mene?' Svi me gledaju i govore: 'Ovo je Naomi Campbell.' Ja kažem, 'Znam, daj da razgovaramo kasnije.'. Kylie Minogue, Danni Minogue, te dvije djevojke, jednostavno su divne. Bio mi je jednom i Slash. Također, jednom sam svirao i moj tadašnji tour menadžer mi je rekao 'Oj, to je Dr. Dre i samo te želi pozdraviti' na što sam ja odgovorio: 'Dr. Dre? Odlazi odavde. On nije ovdje.' Kad ono... ja se okrenem a tamo stoji jebeni Dr. Dre. 'Sranje.' On kaže: 'Čovječe, ne želim te ometati, ali glazba je odlična. Ovo je fantastično, hvala.' Bio mi je i P Diddy također. Sviđa mi se Diddy, čovječe, on je netko na koga se treba ugledati.

Carl Cox predvodi Coors Presents Mixmag Live - njegov posljednji ovogodišnji nastup u Velikoj Britaniji - u subotu 17. prosinca u E1 u Londonu zajedno sa Solardom, Catz n Dogz, Manda Moor, Emerald i Melle Brown. Sav novac od ulaznica ide britanskom Crvenom križu u Ukrajini. Ovdje nabavite ulaznice.

Za cover s Carlom Coxom zaduženi su Sensorium Galaxy i World Famous Promotions Ltd; Coxov novi album 'Electronic Generations' je upravo izašao, provjerite ga OVDJE.