12 najboljih spotova Daft Punka

Kad su Daft Punk još u veljači najavili svoj kraj, ne samo da smo izgubili veliki glazbeni talent koji se pojavi jednom u generaciji, već i dvojac koji je savršeno razumio vizualni jezik plesne glazbe. Par je neprestano pronalazio nove načine za pripovijedanje priča kroz prateću vizualnu estetiku, bilo kroz svoje futurističe kostime ili kroz upuštanje u vrtoglavo isprepletene narative koji su se doticali važnih društvenih tema.

Francuski dvojac kojeg su činili Guy Manuel de Homem-Christo i Thomas Bangalter fascinirao je publiku više od 25 godina svojim jedinstvenim video spotovima koji su ponekad bili bizarni, ponekad blaženi, ali uvijek hrabri i u biti - “oni”. Njihovi rani uratci organizirani su kroz D.A.F.T. kolekciju, da bi potom stvorili vlastiti anime Interstella 5555 i avangardni znanstveno-fantastični film Electroma.

Nastavili su podrivati ono što se očekivalo od glazbenih artista predstavljajući očaravajuće vizuale koji će se pamtiti koliko i njihova kultna glazba. Evo 12 najboljih spotova Daft Punka...

Skinut s njihovog revolucionarnog debitantskog albuma, “Da Funk” bio je rani uvid u talente pariškog dvojca. U režiji Spikea Jonzea, video prati nesretnog antropomorfnog psa s nogom u gipsu po imenu Charles dok šepa po New Yorku puštajući “Da Funk” iz boomboxa. Nakon što su mu se djeca rugala i nakon što je izludio prodavača knjiga svojom glazbom koju, čini se, ne može isključiti, nabasa na Beatrice, prijateljicu iz djetinjstva. Pristane na večeru s njom, pokušava je slijediti u autobus, ali kad vidi natpis 'Radio nije dozvoljen', potišteno ostaje na autobusnoj stanici dok ona odlazi. Kritičari su rekli da spot predstavlja niz tema, od integracije do urbanizma, ali Bangalter je rekao da je riječ samo o čovjeku-psu koji se šeta gradom. Međutim, tad je najavio kako će se Charles vratiti u drugom videu...

Lik Charlesa se uistinu vratio i to u spotu za “Fresh”, još jednoj pjesmi s albuma “Homework”. Slijedeći isti koncept kao i kod “Da Funka”, gdje se stvar koristi kao glazba za kratkometražni film, Daft Punk odlučili su sami režirati ovaj video a Jonzea su angažirali kao - glumca. Supostavljajući ćudljivi, noćni, urbanizirani prostor iz “Da Funka” sa sunčanom plažom, Charlesa sad vidimo kao glumca koji snima film. Nakon razgovora o glumačkim tehnikama, Beatrice, koja mu je sada djevojka, dolazi po njega te se odvezu na večeru. Daft Punk su htjeli da se Charles vrati u sretnijem okruženju u usporedbi s depresivnom pričom koju su obožavatelji pratili u filmu “Da Funk”.

Jedna od najpoznatijih skladbi ovog dvojca, s prepoznatljivim vokalnim semplom i jako sintetiziranim basom, dobila je prateći video u režiji Michela Gondryja. Bila je to najava danas poznatih kostima robota koje su producenti usvojili na prijelazu tisućljeća. Pet setova plesača - uključujući robote, kosture i mumije - kreću se pod određenim ritmom glazbe na platformi koja predstavlja vinilnu ploču. Gondry je naglasio da plesači pružaju vizualni prikaz pjesme, jer svaka zauzima mjesto različitog glazbenog elementa.

Ovaj prepoznatljiv spot navodno prikazuje negativan stav francuske vlade prema rave partyjima kroz iznenađujuće korisni recept za izradu savršenog umaka od rajčice. Redatelj Roman Coppola uvijek je želio napraviti video instrukcije pa je odabrao temu rajčice. Video počinje prigušenim zvukovima rejva prije nego što se pojavi policija i počne hapsiti prisutne. Kad djevojku policajac stjera u kut, ona primijeti tajanstvenu crvenu mrlju na njegovoj uniformi. Ovo otvara alternativnu priču u kojoj pratimo putovanje rajčice od berbe do pretvaranja u umak koji policajac dobije u tupperwareu. Nakon pretjerano oduševljenog jedenja tjestenine što mu ostavlja mrlju na uniformi, pratimo policajca koji ide na rejv. Vraćamo se na prepirku između njega i djevojke, ali ovaj put policajac primjećuje mrlju, pružajući djevojci priliku za bijeg. Kao i kod mnogih njihovih spotova, pokazali su jedinstvenu sposobnost sparivanja bizarnih vizuala sa njihovom glazbom kako bi stvorili briljantne kinematografske narative.

Paralelno s izdavanjem svog drugog albuma, “Discovery”, Daft Punk su stvorili ambiciozni film s Leijijem Matsumotoom i Kazuhisom Takenouchijem pod nazivom Interstella 5555, koji neupitno morate pogledati. Koristeći glazbu s njihovog albuma kao soundtrack, film je spojio znanstvenu fantastiku, anime i glazbene žanrove. Priča priču o bendu koji je otet i naknadno spašen. Glazbeni spotovi za pjesme s albuma izrezani su iz filma, a svaka pjesma predstavljala je ključnu scenu u narativu filma. “Too Long” je desetominutno finale u kojem se bend vraća na svoj matični planet uz veliko priznanje, no kako se pjesma bliži kraju, Daft Punk vinil se vrti dok dječak spava, što implicira da je sve to bio san. Ovo je njihov najbolji primjer vizualnog i zvučnog pripovijedanja, stvarajući majstorsku odu onome u čemu su uživali kao djeca i pokazujući čarobnu snagu mašte.

Za razliku od ostalih stvari s ovog popisa, ovo nije jedno od njihovih najspektakularnijih glazbenih ostvarenja. Međutim, “Robot Rock je na listi jer je to prvi put da se dvojac nalazi u centru nekog svog spota. Do tad su obično puštali svoju umjetnost da govori umjesto njih, no sad ih prvi put vidimo, u kostimima robota, kako sviraju na pozornici okruženi light showom. Drhtavi VHS stil snimanja lijep je dodatak, čineći da video izgleda kao da je dio Top Of The Popsa krajem 80-ih. Za razliku od mnogih prethodnih spotova u kojima je puno toga bilo prepušteno mašti, kroz “Robot Rock” Daft Punk gledateljima jasno pokazuju svoju audio promjenu dok Thomas Bangalter svira 'double-neck' gitaru.

Ovo je možda vizualno najšokantniji video Daft Punka, a predstavlja promjenu u zvuku koji donose na svom trećem albumu, “Human After All”. Nestao je njihov tradicionalni francuski house zvuk, jer su usvojili minimalističkiji pristup s težim gitarama i elektronikom. Video je režirao Tony Gardner, inače make up artist za specijalne efekte čija je kći imala glavnu ulogu u spotu. Mlada djevojka bori se prihvatiti svoju sudbinu jer sve odrasle vidi kao kosture. Umjesto da čeka starenje, ulazi u kupaonicu gdje skida vlastitu kožu otkrivajući mišiće ispod. Neposredno prije smrti, odrasle osobe više ne prepoznaje kao kosture, što implicira njezin strah od starenja i osjećaj tjelesne dismorfije. Intenzivno snažan outro bubanj, zajedno s prikazom njezinih roditelja kako je pronalaze na podu, ostavlja gledatelja s uznemirujućim krajem.

“Derezzed” je pjesma preuzeta iz Disneyevog filma “Tron: Legacy” koju je skladao francuski dvojac. Očit je značajan odmak od njihovog prepoznatljivog zvuka; soundtrack se više fokusira na orkestralne elemente nego na njihov karakterističan synth zvuk. Glazbeni video bio je prilično jednostavan, s očitom najavom samog filma, kroz arkadnu igru u virtualnoj stvarnosti. Bangalter i de Homem-Christo ulaze u igricu i utrkuju se. Prog 2 pobjeđuje u borbi, da bi potom bilo otkriveno da je nepoznati protivnik lik iz Trona, Quorra, koju glumi Olivia Wilde.

Krećući se prema tamnijoj strani vizualne estetike Daft Punka, “Technologic” je bio treći video koji je par sam režirao. Slično kao i kod “Robot Rocka”, androidi sviraju gitare na pozornici. Ispred pozornice smjestila se uznemirujuća beba robot, bez kože, jedino ima ljudske zube. Kroz video beba uzvikuje stihove i čini se da upravlja postupcima dvojca na pozornici. Robota je stvorio Tony Gardner koji je također napisao i režirao još poremećeniji video za “The Prime Time of your Life”, a navodno je ista lutka korištena u crnoj komediji “The Seed of Chucky” prethodne godine. Piramidalna pozornica na kojoj dvojac izvodi također je sličneg dizajna korištenog za fantastičnu turneju Alive 2006./07.

Glavni singl preuzet s četvrtog i posljednjeg albuma Daft Punka “Random Access Memories”, “Get Lucky” je disco pjesma s gostovanjima Pharrella Williamsa i Nilea Rodgersa. Singl je u Francuskoj postigao dijamantnu nakladu, te je dospio na 2. mjesto Billboardove top 100. Prenoseći seksualnu kemiju i radost povezivanja s nekim, pjesma je bila odmak od eksperimentalnijih, tamnijih ritmova koje je Daft Punk istraživao ranijih godina. Video prikazuje ekipu kako nastupa na zatamnjenoj pozornici, njih četvero, uz de Homem-Christa i Bangaltera na svojim pozicijama, već viđenim u “Robot Rocku”, na gitari i bubnjevima. Elegantna, sjajna odijela, svjetlucave disko kuglice i sjajni snimak koji prikazuje četvorku uz topli zalazak sunca, Daft Punk su najavili novi smjer pop kulture.

Sadržeći vokale frontmena The Strokesa Juliana Casablancasa, “Instant Crush” bio je četvrti singl s njihovog jako hvaljenog četvrtog albuma. Uz jake synthove i s Casablancasovim glasom provučenim kroz vocoder, pjesma je živahan, funkom inspiriran prikaz popa 21. stoljeća. Video je režirao Warren Fu, a kostime i modele dizajnirao je Tony Gardner, kojem je to treća suradnja s Daft Punkom. Video govori o dva voštana modela u muzeju - o francuskom vojniku koji izgleda kao Casablancas i sluškinji - koji se zaljube. Nakon što je vidio obitelj, vojnik dobiva viziju dva modela kako zajedno stoje u središtu dvorane. Vremenom se modeli zamjenjuju i stavljaju u skladište, gdje stoje svaki za sebe. Izbija vatra zbog koje zajedno padaju na pod, gdje se prime za ruke te se, zagledani jedno u drugo, počnu topiti.

Daft Punk ne bi bili Daft Punk da i svoj raspad nisu najavili s određenim stupnjem tajnovitosti. Na dan njihova razlaza objavljen je video naslov pod nazivom “Epilogue” koji sadrži snimke s kraja njihovog filma “Electroma” iz 2006. godine. Dva robota s dugim periodom refleksije prije nego se konačno pozdrave. Jedan se okrene otkrivajući prekidač na leđima prije nego što drugi nevoljko pokrene tajmer koji odbrojava vrijeme prije detonacije. U potonjem dijelu videa čuje njihova stvar “Touch” s vokalima Paula Williamsa, koji svira tijekom zalaska sunca dok datumi njihovog partnerstva bljeskaju na ekranu. Čak i na kraju, par je održao svoju tajnovitost, a mnogi su se pitali jesu li planirali ovaj kraj još od originalnog filma petnaest godina ranije.