Blog
DJ pod krinkom piše o tome kako se nositi s koronavirusom i izolacijom
Naš tajnoviti DJ prebolio je COVID-19 i sad živi u karanteni na Ibizi; evo što savjetuje
Imao sam COVID-19. Tehnički sam sada imun, doduše samo za COVID-19. COVID-19.5 može doći svaki čas pa me to ne isključuje iz europske karantene ovdje na Ibizi. Niti bih ja to želio. Čak i ako ne izbacujem virus iz svakog svog otvora, kao što je bio slučaj tijekom siječnja i veljače, mogu ga prenositi na svojim cipelama. I preko ruku. Ni moje hlače za izlazak, kartonska kruna i omiljeni plašt nisu imuni.
Nisam imao pojma da imam virus jer je bilo nevjerojatno rano; vidite, ja sam uvijek ispred vremena… U svakom slučaju, bilo je prerano da mediji već krenu s pričama o virusu, ali očito ipak na vrijeme za one poput mene koji puno putuju zbog prirode svog posla. Prvi dan Nove godine proveo sam u vrlo poznatom klubu na Ibizi družeći se s ekipom iz cijelog svijeta. Bio sam u avionima, vlakovima i u automobilima, od Božića pa tijekom cijelog siječnja. I osjećao sam se bolje prije nego što sam čuo riječ ‘koronavirus’ - tek kad sam nešto kasnije testiran na antitijela i kad se test vratio pozitivan, onda sam doznao što je korona i da je imam. Bilo je tu puno osjećaja krivnje, kao što možete zamisliti. Moram priznati da sam očito bio vektor u vremenu kad sam mislio da je to samo najgora gripa koju sam ikad imao. Ipak, u moju obranu, nekako mi je i prirodno došlo da se samoizoliram jer mi je bilo toliko loše da nisam bio sposoban za išta, mogao sam jedino kašljati i to toliko jako da mi se činilo kako će mi očne jabučice iskočiti iz glave. Kad god bi mi netko pozvonio na vrata, instinktivno sam pomislio ‘ne želiš ovo’ pa bih nezvanom gostu samo poručio da što god nosi, ostavi pred vratima i da, ako treba što potpisati, to napravi umjesto mene. Oba moja roditelja su u godinama, oboje su preživjeli karcinom što ih nedvojbeno stavlja u rizičnu skupinu te bi za njih korona imala vrlo ozbiljne posljedice. Ja sam inače prilično jak, međutim bilo je toliko loše, da sam u jednom trenu umalo zvao hitnu pomoć…
Ukratko, nadam se da ste shvatili - ne želite to, čak i ako ste dovoljno tvrdoglavi da i dalje mislite da je to ‘samo gripa, idem na cugu’. To nije ‘samo’ gripa. Iskašljavao sam krv. I ako ste već sad prestrašeni, vjerujte, to je dobra stvar. To samo znači da ste zdravi. Najviše od svega, ne želite taj grozan osjećaj krivnje da ste baš vi zrazni, da ste nositelj virusa. Srećom, nakon što sam nekoliko tjedana proveo u zatvorenim studijima i posjećivao samo svoje starce, nitko s kim sam bio u kontaktu nije se razbolio, tako da sam u tom smislu imao veliku sreću da nisam ispao prenosioc. Ironično je da sada moram isto to raditi - izolirati se - iako sam potpuno zdrav. No, s tim sam OK. Najbolje je pravilo pretpostaviti da imate virus u svakom trenutku. Koronavirus je takav da se voli zamaskirati pa mislite da ga nemate. Kad ono…
Ovdje na Ibizi, karantena nije nešto drastična kako ste možda pomislili. Odlazimo u trgovine (koje su sasvim dobro opskrbljene), idemo na posao (ako ne možete raditi od doma), šetamo psa. Ljudi se zaustavljaju i razgovaraju, ali na razumnoj udaljenosti. Nosimo rukavice, ponekad i one neučinkovite ‘self-made’ maske i samo određeni broj ljudi može istovremeno biti u banci ili u dućanima. Svi to rade s minimalnom žurbom i bez panike. Ovdje nitko ne misli da zna bolje od stručnjaka i ne ignoriraju savjete stožera. Čuva nas i policija, na ulicama je i vojna garda. S njima se ne želite zajebavati - kaznit će vas na licu mjesta ako nemate opravdan razlog da budete vani ili ako nemate posebnu propusnicu ili potvrdu za kretanje. Kaznit će vas čak i ako niste koristili najkraću rutu od točke A do točke B. No, treba napomenuti i da su jako prijateljski raspoloženi i vrlo uviđavni ako vam treba pomoć.
Prije par tjedana smo imali glupost oko masovnog kupovanja toalet papira, no nakon što je aktivirana karantena te se ograničio broj ljudi koji mogu ići u kupovinu, sve se normaliziralo - i zalihe i način kupovine. I dalje mogu kupovati online, dostava najnormalnije stiže, kao i pošta. I inače nisam baš neki društveni tip tako da mi je čak malo neugodno priznati kako se moj život i nije nešto promijenio. Sve je nekako tiše što mi se, iskreno, sviđa. Sreća po Ibizu i gospodarstvo, sve je krenulo u ovo doba godine a ne usred sezone. Trebalo je brzo djelovati, ljudi su se aktivirali i sad se samo treba nadati da će brzo proći.
Ipak, promjena ima - izgubio sam sve svoje poslove. Sve. Realno, na umjetnost, a posebno na svoje glazbeno djelovanje, možeš računati samo tri mjeseca unaprijed. Rijetko kad možeš raditi dugoročne planove. Uoči korone, baš sam trebao krenuti na svoju prvu turneju po Velikoj Britaniji nakon dugo vremena. Trebala je trajati od veljače do svibnja. Nakon toga nisam imao ništa konkretno planirano. Sad nema ničeg. Točka. Uspio sam biti umjereno optimističan oko toga - gledam na sve ovo kao na nešto što se događa svima. Dakle, ovo je odgoda, a ne apokalipsa. Na žalost, činjenica da britanska vlada nije odmah reagirala, koštala nas je. Iako su nam europske svirke čvrsto i odlučno odgođene, datumi u Velikoj Britaniji bili su stavljeni pod ‘možda’ pa smo svi ipak unaprijed platili letove, marketing i ostale troškove oko tih nastupa. Krize poput ove trebaju čvrsto i momentalno djelovanje, a ne dugo promišljanje. Nadam se da nam je svima ovo bila škola.
I, što sad možete učiniti za sebe? Prvo, stvarno bi pomoglo da niste odmah zatražili povrat sredstava od klubova i festivala itd. Ali, inzistirajte na dogovaranju novih datuma. Možete kupovati glazbu putem Bandcampa i glazbenih platformi koje izravno plaćaju atriste. Prijavite se udrugama čiji ste članovi i tražite pomoć, nema sramote u tome, pa plaćali ste porez i zbog ovakvih razloga. Razgovarajte sa svojim stanodavcem, razgovarajte s ljudima koji vam duguju neku lovu, razgovarajte s bankom. Otvoren i ljubazan dijalog je neophodan, sjednenje doma i gunđanje vas neće nigdje dovesti. Možda ćete biti iznenađeni reakcijom na vaše inicijative.
Osobno sam otišao u banku i odmah sam dobio malo više kredita. Štedim na raznim stvarima - od hrane do izbjegavanja kupovanja gluposti. Nije lako vježbati u zatvorenom, ali sam sebi govorim da nakon 19h ne smijem više sjediti. U mom slučaju, ako sam u dobroj fizičkoj formi, odmah sam dobar i u glavi, tako da dobro jedem i povremeno se oznojim vježbajući i tako izbjegavam pucanje po šavu. Ostale fizičke mjere uključuju: ostavljanje određenog seta odjeće i obuće za izlazak na balkonu ili u predvorju. Zatim uništavanje ambalaže od dostave prije nego što operem ruke a kad perem ruke onda stvaaaarno perem ruke. Ne slušam Bona ili bilo kakve holivudske zvijezde kako pjevaju pjesme podrške, to mi samo pogoršava stvari. Koristim stare plastične vrećice za rukavice / predmete za rukovanje kad sam vani, a uvijek sa sobom nosim olovku za pritiskanje gumba i rukovanje karticama i novčanicama. Opet kažem, vjerujem da je najbolje stalno misliti kako imate koronavirus i tako se ponašati. Čak i ako ste ga, kao ja, preboljeli.
Ovdje na Ibizi se već osjeća neka smirenost. Usudim se reći da se čak pomalo osjećam kao da sam na mini praznicima. Ovo stanje će još neko vrijeme trajati. Još uvijek ne možete ništa učiniti. Vrijeme je da se odmorite i razmislite što će se dogoditi jednom kad sve ovo prođe. Jer hoće, proći će. I Ibiza će i dalje biti ovdje, evo, ja je držim čistom i toplom za tebe. Vidimo se na drugoj strani.
