Elektronička glazba na sportskim događajima

Svega je nekoliko dana ostalo do početka svjetskog nogometnog prvenstva u Kataru koji se, ove godine, održava u izvanrednom, zimskom terminu. U svim državama koje sudjeluju u tom sportskom spektaklu, to je period, tijekom kojeg radijskim i televizijskim eterom te trendingom na streaming servisima, počinju dominirati razne navijačke pjesme. Isto vrijedi i za naše podneblje, pogotovo za Hrvatsku, u kojoj vlada posebno uzbuđenje, s obzirom na ostvareni rezultat prije četiri godine. Iako se može reći da je domaća ''navijačka glazba'' napredovala posljednjih godina i postala urbanija, nakon nekoliko hitova s potpisom naših repera, elektronička glazba, u ovom kontekstu, ipak nije posebno zaživjela, uz možda nekoliko iznimki na stadionima u UK-u. S druge strane i na pomalo bizaran način, zaživjela je na nekim drugim sportskim terenima - preko oceana, na stadionima američkog nogometa i baseballa, odnosno u NBA i NHL dvoranama. Donosimo vam nekoliko kurioziteta i hitova čiji autori, zasigurno, nisu ni sanjali da će njihova glazbena djela, jednog dana, postati himne sportskih susreta...

Toni-Ville Henrik Virtanen aka Darude, finski producent i njegov hit ''Sandstorm'' iz 1999., nedvojbeno su najljepša priča o vezi elektroničke glazbe i američkih sportova. Iako je ''Sandstorm'', po objavi, bio prilično popularan singl, iz domene komercijalnog trance zvuka s kraja 90-ih, kakvim su se bavili Paul van Dyk, Mauro Picotto ili BT, pravu renesansu je doživio 10 godina kasnije i to usred Columbije, glavnog grada američke države South Carolina. Na utakmici američkog nogometa, sveučilišne lige NCAA, između Sveučilišta South Carolina (USC) i Sveučilišta Mississippi (Ole Miss), na stadionu Williams-Brice (naslovna fotografija), ''Sandstorm'' je zasvirao minutu i pol prije kraja susreta, a gotovo 70 tisuća ljudi na tribinama je podivljalo i zbunilo igrače Mississippija, uslijed čega su i izgubili susret. Nakon toga je ''Sandstorm'' postao himna USC-a, u čijoj izvedbi sudjeluje cijeli stadion. Singl je, 2010., došao do zlatne naklade u SAD-u, a 2020. i do platinaste, s više od milijun prodanih primjeraka. Osim toga, puštao se i na zimskim olimpijskim igrama, tijekom hokejaškog turnira i u Nikeovoj reklamnoj kampanji s Kobeom Bryantom i LeBronom Jamesom. Za Darudea je značajno da mu je ova druga, sportska inkarnacija ''Sandstorma'', na neki način i revitalizirala karijeru. 2015. je snimio svoj prvi album nakon osam godina pauze, 2017. je nastupio na proslavi 100 godina nezavisnosti Finske, a dvije godine kasnije i predstavljao svoju zemlju na Eurosongu...

Iste godine kad je objavljen ''Sandstorm'', DJ Hell je, na svom International Deejay Gigolo Recordsu, objavio prvi EP Floriana Senftera, pod imenom Zombie Nation, a prva stvar na EP-u, bila je, originalna verzija, kasnijeg velikog hita, ''Kernkraft 400''. Najpoznatija verzija (remiks DJ Giusa aka Technoboya) izašla je godinu dana kasnije, kao B strana remiksa s potpisom Davea Clarkea, a za tu je verziju snimljen i spot. Remiksirali su ga i Miss Kittin & The Hacker, Laidback Luke i W&W, ali baš je taj remiks DJ Giusa osvojio sportsku publiku diljem SAD-a pa se, na reizdanju iz 2006., čak našla verzija s navijačima koji, u glas, pjevaju temu. Među onima koji su prigrlili ''Kernkraft 400'', najviše je bilo navijača hokejaških klubova iz NHL i AHL liga, a puštao ili se još uvijek pušta, svaki put kad gol zabiju Boston Bruinsi, Toronto Maple Leafsi ili Milwaukee Admiralsi. Puštao se i na utakmicama američkog nogometa, na stadionima Pittsburgh Steelersa i Seattle Marinersa, na baseball utakmicama Los Angeles Dodgersa, nakon home runa pa čak i na NBA utakmicama Oklahoma City Thundera. ''Kernkraft 400'' je tako postao jedini elektronički singl koji se može čuti na terenima sva četiri, najpopularnija sporta u SAD-u, čime se mogu pohvaliti samo legendarne stvari poput ''We Will Rock You'', ''Jump Around'' ili ''Seven Nation Army''. 2016. se infiltrirao i u europski nogomet i to na utakmicama reprezentacije Walesa...

Iako se, za košarkaške utakmice NBA lige, veže nekoliko neizostavnih dance hitova, poput ''Get Ready for This'' 2 Unlimiteda ili ''I Like to Move it'' Reel 2 Reala koji se, još od 90-ih, puštaju u svim NBA dvoranama, Chicago Bullsi su, glazbeno, ipak odskakali od ostalih klubova. Činjenica da je glazbena selekcija Chicaga bila više underground od ostalih, donekle je i opravdana, ako znamo da je upravo Chicago jedna od kolijevki elektroničke glazbe. No, najpoznatija stvar koja se veže uz Bullse i njihove najslavnijie dane, dok ih je predvodio Michael Jordan, potječe iz vremena prije Chicago housea, a puštala se na svim domaćim utakmicama, prije predstavljanja igrača. Riječ je instrumentalu ''Sirius'', iz 1982., britanskog progressive synth/rock dua Alan Parsons Project, s njihovog albumua ''Eye in the Sky''. Službeni spiker Chicago Bullsa, Tommy Edwards, inače i bivši radijski DJ na gradskim postajama WLS, WCFL i WKQX, ''Sirius'' je osobno odabrao, kao podlogu za predstavljanje ekipe i to baš 1984., kad je za klub, prvi put, zaigrao Jordan. Edwards je, na poziciji službenog spikera Bullsa, ostao sve do početka 90-ih, a uglavnom je bio zaslužan što se, u dvorani Chicago Stadium, mogao čuti i house. Jedna od stvari koje su se zadržale na dvoranskoj playlisti i nakon njegovog odlaska iz Bullsa je ''Percolator'' koju potpisuje Cajmere, čikaški producent i DJ, poznat i kao Green Velvet. Za razliku od Chicaga, na sportskim terenima Detroita, u to se vrijeme, nije mogao čuti techno. Do promjene je došlo tek posljednjih godina pa je poznato da su, 2019., u poluvremenu utakmica Detroit Pistonsa, nastupali Detroit techno DJ-i, među kojima i legende scene, Kevin Saunderson i AUX 88.

Iznimka koja potvrđuje pravilo i dokazuje da ni nogomet nije imun na plesne hitove iz 90-ih, veže se uz engleski nogometni klub Wigan Athletic i poznati dance hit ''Freed From Desire'', talijanske pjevačice Gale Rizzatto iz 1997. Wigan Athletic je klub koji se, tijekom posljednjih 20-ak godina, natjecao u prvoj (Premier), drugoj (Championship) i trećoj (League One) ligi u engleskom sustavu natjecanja, a epizoda u kojoj je ''Freed From Desire'' postala neslužbena himna navijača, datira iz 2015. Wigan je, te sezone, postao prvak League One, predvođen mladim napadačem Willom Griggom koji je bio i prvi strijelac lige. Kao svom miljeniku, navijači su mu posvetili upravo ovu pjesmu, ali uz prepjev refrena koji je glasio: ''Will Grigg's on fire, your defence is terrified''. Grigg je nastavio s odličnim nastupima za Wigan i narednih sezona, a postao je klupska legenda 2018., kad je zabio gol za pobjedu od 1:0, protiv Manchester Cityja, u utakmici F.A. kupa. Na europskom nogometnom prvenstvu, 2016., pjesmu su preuzeli i navijači reprezentacije Sjeverne Irske, u čijem je sastavu bio i Will Grigg. Iako više nije član Wigan Athletica od 2019., web stranica koju su mu navijači posvetili ostala je online, a nakon ove epizode, originalna verzija ''Freed From Desire'' našla se na playlistama još nekih nogometnih stadiona u Engleskoj i Škotskoj.

Pročitajte još i ovo: Novi dokumentarac istražuje 25 godina UK Garagea.