EXIT: DAN TREĆI

Došla je i festivalska subota, standardni dan kada se i najneprilagodljiviji uspijevaju izbaždariti na Srbiju, Novi Sad i Exit. I to kako?! Uz hedonistički lifestyle. Prekrasan grad uz Dunav prepun je dobrih restorana sa širokom ponudom - od riječne ribe, roštilja pa do janjetine, gulaša i nekih egzotičnijih menija dalekih zemalja.

A uz dobro popunjen želudac odlično dođu i razne vrste alkohola, za hrvatski standard, prilično niskih cijena, te žene koje po čuvenju zauzimaju imaginarni tron 'najljepših na svijetu'. Ljepota je možda u očima promatrača, no u novosadskom slučaju apsolutno sve vodi ka što opuštenijoj promatračevoj percepciji. Kad uz sve pridodate i lijepe rustikalne gradske ulice i znamenitosti, kao i sunce, štrand i dobro iskorišten Dunav - Novi Sad je zapravo jako dobro mjesto za upoznavanje najvećih vrlina Vojvodine i Srbije. Sport je vezivno tkivo, pa su neposredno prije festivala ulice svjetlile televizorima uslijed polufinala europskog prvenstva u ženskoj košarci - navijanje je bilo izvanredno, naročito za Hrvate kojima je ženski sport nerijetko sekundaran ili i manje vrijedan. Pravi primjer kako bi se trebale bodriti cure u dobru i u zlu.

Rezultat možda nije bio očekivan ili idealan, ali nitko nije bio pretjerano tužan uz takav trud i htijenje, pa smo očekivali u najmanju ruku isto i na Exitu. U prolazu sam obilazio manje bine među kojima bih izdvojio psy/goa trance s izvrsnim vizualima usred izdvojene kotline, Urban Bag Stage gdje su Migazz i naša predstavnica Milea udružili snage u tech/tribal house ritmovima koji polako preuzimaju primat u elektronici za ležernije prigode, a tu je i čuveni No Sleep kroz koji je prodefilirala sama krema underground glazbe. Za one koji vole nova izdanja R'n'R glazbe, trapa i ostalih žanrova na raspolaganju je bilo još desetak bina uz Main Stage koji ove godine ipak u kontinuitetu posjetom kaska za Dance Arenom.

A tamo je program započeo kultni Satori na kojem nažalost nisam nazočio, kao ni na šibenskom DJ-u Lawrenceu Kleinu koji je nastupao b2b s Fornivom pod svjetlima najraskošnije festivalske pozornice. No, ulovio sam Adriatique koji je svježim i suvremenim zvukovima zagrijao publiku na optimalnu temperaturu i ovdje su čak i nadmašili neke ranije setove koje sam imao priliku poslušati ovdje i na Jadranu. A onda je došao šlager, za mnoge ne samo subotnje večeri već i čitavog festivala - Tale of Us započeo je višesatni program koji je uključivao i solo partiture i b2b s vjerojatno najpopularnijim elektronskim izvođačem današnjice.

Riječ je naravno o Mladenu Solomunu, sveprisutnom Bosancu iz Travnika i Hamburga koji je odavna prepoznat po širini opusa, (ne)uobičajenim eksperimentima i cameo afterima. A od prošlog ljeta ga je zavoljela i šira hrvatska javnost zbog učestalih odlazaka na svjetsko prvenstvo, bodrenja reprezentacije i izbornika Dalića. Tale of Us su nastavili izvrstan trend od prošle godine, a Solomun se nakon uvodnog dijela seta odlučio na povratak korijenima. Žestok i na trenutke sirovo tvrd zvuk uz puno prirodnih živih instrumenata rasplesao je i najzahtjevniju publiku, a bis koji je potrajao skoro do 9 ujutro osigurao je dugotrajan pljesak i ovacije. Bila je to izvrsna kolaboracija koja se mora ponoviti, budući da je je od svih involviranih izvukla ono najbolje.

A after u kultnom Bastionu priča je za sebe. Maestralni ljetni setovi do ranih su popodnevnih sati zadržali veliki broj najdugovječnijih partijanera i pripremili teren za posljednji, no nimalo slabiji dan. Dolazi nešto duži odmor, pa konačna potvrda najboljeg elektronskog izdanja Exita.

Pročitajte i naše izvještaje s prvog i drugog dana festivala:
Exit - prvi dan: Srušen rekord posjetitelja, a Dance Arena opravdala sva očekivanja
Exit - drugi dan: Brejcha, Brecht i Kalkbrenner pružili nezaboravnu večer