Kronike plesnog podija: Club Bizarre

U posljednjoj epizodi serijala 'Club Bizarre', kroz kojeg smo prodefilirali čudnovatim pravcima elektroničke glazbe, od velikih urbanih žarišta do najzabačenijih svjetskih destinacija, bavit ćemo se nekim od bizarnijih podžanrova house glazbe nastalih tijekom posljednjih 30-ak godina. Dok su se termini poput deep housea, soulful housea, progressive housea, electro housea, tech housea pa i bass housea odavno uvriježili u vokabular ljubitelja elektronike, postoji niz manje poznatih inačica house glazbe, čak i ako izuzmemo tzv. fusion žanrove kao što su funky house, hip house, latin house ili afro house. Stoga ćemo se ovaj put osvrnuti na scouse house, fidget house, juke house i outsider house...

Scouse house, baš kao i većina ovih pravaca ima više naziva koji su se, različitom dinamikom, primali u raznim krajevima svijeta u kojima su imali svojih 15 minuta slave, no budući da je nastao u UK-u, za ovu priliku ćemo zanemariti svu silu ostalog nazivlja kao što su: bouncy house, UK bounce, donk ili hardbag, iako ga upravo bouncy ili pumping kao prefiksi možda najbolje opisuju. Riječ je upravo o takvoj struji u britanskom hard house koja je svoj vrhunac popularnosti doživjela u drugoj polovici 90-ih godina. Velik utjecaj na razvoj scouse housea imao je i poznati nizozemski happy hardcore zvuk pa možda nije slučajno što se među glavnim producentskim imenima ovog žanra pojavljuje upravo nizozemski duo Klubbheads. Elementi poput ubrzanih vokala, zujajućih bass linija i znatno bržim tempom od ostalog housea iz tog perioda, karakteristični za scouse house koji je, na neki način, bio prvi retro rave pravac.

Možda koju godinu kasnije, ali opet u UK-u, nastaje inačica electro housea poznata kao fidget house koji, baš kao i scouse house, evocira neke elemente iz rave-breakbeat-hardcore perioda, ali na malo drukčiji način. Pravac je nastao u jednoj pomalo satiričnoj epizodi, kad su ga, kao posprdnu reakciju na dio tadašnje UK scene, lansirali londonski producenti Jesse Rose i Switch. Ni Rose ni Switch nisu ni sanjali da će se njihova sprdnja pretvoriti u pravi žanr koji će na sceni opstati 10-ak godina. Rose je kasnije postao jedan od popularnijih britanskih DJ-a u Berlinu s rezidencijom u Panorama Baru, a prije nekoliko je godina opet skrenuo pažnju na sebe, javno obznanivši da se povlači s elektroničke scene. U međuvremenu se, u više navrata jasno distancirao od svog glazbenog ''izuma''. U svakom slučaju, u novom mileniju su se neki veliki plesni hitovi etiketirali kao fidget house, kao npr. ''Satisfaction'' Bennyja Bennassija ili ''Put your hands up for Detroit'' Feddea le Granda.

Da nisu baš svi bizarni house podžanrovi nastali u UK-u, dokaz je i specifični juke house koji isto datira iz prvih godina novog milenija, otprilike istovremeno kad i fidget, a dom mu je - ni manje, ni više, nego kolijevka house glazbe, Chicago pa se često naziva i Chicago juke. Inače, u slangu američkog jugoistoka juke house izvorno ima sasvim drukčije značenje – to je naziv koji se koristio za male barove uz prometnice koji su posluživali hranu i piće te puštali glazbu s jukeboxa. Juke house nastaje kao brža varijanta ghetto housea (ghetto house je minimalistička verzija Chicago housea iz prve polovice 90-ih, karakteristična i po seksualno eksplicitnim tekstovima). Po tempu, juke prelazi sve okvire house glazbe, budući da mu je prosječna brzina oko 160 bpm-ova, a karakterizira ga i lo-fi produkcija te specifičan plesni stil, tzv. footwork. Juke house je, iako prilično alternativan, 2005. napravio i ozbiljan iskorak u mainstream, kad je DJ Gant Man remiksirao Beyoncein singl ''Check on it'', objavljen na Columbia/Sony Recordsu. Iste godine je i Missy Elliot uključila plesače footworka (na naslovnoj fotografiji) u neke nastupe na svojoj američkoj turneji.

Za kraj ostaje najmlađi, najmanje poznat, a vjerojatno i najčudniji house podžanr s ovog popisa, čiji već i sam naziv zvuči bizarno – outsider house. Alternativni nazivi koji su se dosad spominjali su i lo-fi house ili raw house, po kojima bi se dalo naslutiti o čemu se radi. Navodno se izraz outsider house ili dance prvi put pojavio u jednom razgovoru iz 2012., u kojem su sudjelovali Ben UFO i Scott Wilson, novinar nekadašnjeg portala Juno Plus (do 2016. djelovao u sklopu web-shopa juno.co.uk.). U tom su se razgovoru referirali na niz producenata koji funkcioniraju ''na rubu rubova'' tadašnje scene, poput Laurel Halo i Anthonyja Naplesa te, nešto kasnijih, DJ Boringa, Mall Grab ili Ross from Friends. Zaključak je bio da su, zbog činjenice što opstaju, ti outsajderi uspjeli stvoriti vlastiti mikrožanr u house glazbi. Posebnu notu ovom pravcu daje sklonost prema svemu onome čega se glazbeni producenti inače užasavaju – njegovanje lo-fi zvuka, mutnih beatova, nejasnih melodija i vokala ili svojevrsne estetike lošeg zvuka. U tom kontekstu bi outsider house mogli etiketirati i kao trash pravac, no tome oponira njegov ugođaj koji emitira pomalo melankoličnu, postmodernističku atmosferu. U paketu s outsider houseom često ide i VJ mikrožanr – video art stil koji se naziva vaporwave, a osnovno mu je obilježje kompiliranje usporenih video klipova, što cijeli pokret outsajdera pretvara u cjelovitu artističku subkulturu, možda i najposebniju od svih pravaca nastalih u prošlom desetljeću...

Kronike plesnog podija vraćaju se idućeg četvrtka s novim serijalom 'Zaboravljene legende', a 'Club Bizarre' će se nastaviti čim na sceni osvanu neki novi bizarni žanrovi kojih u budućnosti sigurno neće nedostajati...

Prošlotjednu epizodu iz serijala 'Club Bizarre' pročitajte OVDJE.