Kronike plesnog podija: Club Bizarre

Nakon druge epizode, posvećene japanskoj sceni, serijal 'Club Bizarre' ovog se tjedna opet malo vraća u Aziju, ali ovaj put na korejski poluotok, kako bismo se upoznali sa specifičnom K-Pop subkulturom Južne Koreje koja je, tijekom posljednjih 15-ak godina osvojila mlade iz raznih dijelova svijeta, a 2012. dala i jedan od najvećih YouTube hitova svih vremena, nezaboravni ''Gangnam Style''. Iako mu naziv sugerira kako se radi o pop glazbi, K-Pop je fuzija popa i raznih utjecaja elektroničke glazbe s hip hopom, funkom, jazzom, discom i reggae glazbom. Južnokrojeski pop zapravo ima drugi naziv, Gayo...

Smatra se kako moderan K-Pop nastaje sredinom 90-ih godina, pojavom prvih, tzv. K-Pop idola, poput peteročlanog boy benda H.O.T. (na naslovnoj fotografiji), no korijeni utjecaja zapadnjačke pop kulture na Južnu Koreju leže u poznatom korejskom ratu i podjele Koreje na ultra-socijalistički sjever i kapitalističko-liberalni jug. Ova društveno-politička podjela na snazi je i danas, a 60-ih je godina odigrala ključnu ulogu u infiltraciji zapadnjačke kulture na Južnokorejce pa se tako, pod utjecajem Beatlemanije, već sredinom desetljeća pojavljuju prvi rock bendovi kao što su Add4 ili Key Boys. Tijekom 70-ih, Južna Koreja, već je u korak pratila globalne fluktuacije u pop kulturi. Kantautor Han Dae-soo ili korejski Bob Dylan smatra se začetnikom tamošnjeg hipi pokreta. Pred kraj desetljeća, u Seoulu i drugim urbanim centrima disco postaje popularna forma noćnog provoda, a osjeća se i penetracija punk pokreta.

Krajem 80-ih i početkom 90-ih u korejskoj pop kulturi dominantnu ulogu preuzima synthpop (kojeg Korejci nazivaju i europop ili eurodance) te američke fuzije popa i elektronike (Hi NRG, new jack swing i sl.). Ključnom manifestacijom za razvoj subkulture poznate kao K-Pop, smatra se Talent Show Munhwa Broadcasting Korporacije, na kojem je, 1992., nastupila skupina Seo Taiji & Boys, po mnogim ljubiteljima, prva K-Pop skupina, zaslužna za prvi val K-Pop idola kao što su Yoo Seung-jun, Jinusean, Solid, Deux, 1TYM, Drunken Tiger ili DJ DOC. Ipak, prototip K-Pop idola, bila je skupina H.O.T. koja je postala model za grupe Sechs Kies, S.E.S., Fin.K.L, NRG, Baby Vox, Diva ili g.o.d. Karakteristike K-Pop idola preuzete su iz J-Popa, a radi se o specifično osmišljenom imidžu takvih teen izvođača koje uključuju tzv. manekenski unisex izgled i futuristički styling, vrlo sličan estetici kakva se može vidjeti kod likova iz japanskih manga crtića. Veliki doprinos u stvaranju K-Pop idola dale su i reklamne kampanje koje korejske TV postaje sustavno plasiraju i u prvi plan stavljaju upravo K-Pop skupine. Kampanje uključuju široku paletu proizvoda, uključujući i mobilnu telefoniju, gadgete, internet pakete i sve što je privlačno K-Pop generaciji. Ova praksa pogotovo je dobila maha ekspanzijom društvenih medija, kad se drugi val K-Pop idola počinje nazivati i Hallyu ili Korejski val.

Hallyu se poglavito odnosi na ekspanziju K-Popa izvan Južne Koreje, ali i na novi val glazbenih imena koja se pojavljuju početkom novog milenija, nakon raspada većine skupina popularnih tijekom 90-ih. Među novim idolima u prvom desetljeću 21.st., tako su se našle grupe TVXQ, SS501, Super Junior, Big Bang, Wonder Girls, Girls' Generation, After School i dr. koje su osvajale top ljestvice diljem istočnoazijskih država. No, za K-Pop se globalno tržište otvorilo nakon 2012.god. i fenomena zvanog ''Gangnam Style'' kojeg potpisuje, dotad gotovo nepoznati, izvođač Park Yae Sang ili Psy. Iako je Psy do izlaska ''Gangnam Stylea'' objavio čak 5 albuma, nezapamćeni uspjeh ovog hita koji je, do danas, skupio gotovo 4 milijarde YouTube pogleda, donosi mu globalnu slavu i poziciju ambasadora dobre volje pri UN-u. Ovaj uspjeh slijedilo je nekoliko K-Pop skupina na svom putu prema svjetskoj slavi, kao npr. Bangtan Boys (BTS) koji su, 2018., objavili ''Map of the Soul: Persona'', najprodavaniji korejski album u povijesti, a njihovi singlovi uredno ulaze na američke i britanske top ljestvice. Isto vrijedi i za skupine Exo te Girls Generation i Wonder Girls.

Iznimna popularnost novih generacija K-Pop idola, posljednjih je godina nagnala korejsku glazbenu i medijsku industriju da sustavno pristupi plasmanu novih K-Pop imena, poglavito na području pjevačke naobrazbe i vježbanju scenskog nastupa. Iza ovog sustava stoji Lee Soo-man, osnivač izdavačke kuće SM Entertainment, ali i još nekoliko glazbenih menadžera, producenata i TV kompanija. Sustav prati i velik broj glazbenih talent show emisija koji je u stalnom porastu. Superstar K, K-pop Star, Show Me the Money, Unpretty Rapstar, MyDOL, Who Is Next, MIX&MATCH, No.Mercy, Produce 101 ili Idol School, samo su neke od tih TV emisija koje neumorno proizvode nove K-Pop zvijezde. Čitava ta industrija teen glazbenih zvijezda po povećalo javnosti dospjela je prije nekoliko godina, nakon što su BBC i The Hollywood Reporter objavili priče o tzv. robovlasničkom odnosu glazbenih menadžera i mlađahnih izvođača, što potvrdile i tužbe skupina TVXQ i Super Junior koje su tužile SM Entertainment zbog neljudskih radnih uvjeta i narušavanja zdravlja. Unatoč ovim negativnim aspektima K-Popa, čini se kako popularnost ove subkulture ne jenjava. Baza fanova, kroz društvene je medije postala interkontinentalna i odanija no ikad. K-Pop moda, stilovi plesa i slang tek počinju ubirati plodove perioda u kojem je mladež, uslijed pandemije, globalno prikovana za računala i internet, odnosno kanalima na kojima su K-Pop idoli jedna od trenutno najdominantnijih sila...

Prošlotjednu epizodu iz serijala 'Club Bizarre' pročitajte OVDJE.