Kronike plesnog podija: Elektronički Panoptikum

3.11.1969. Rođen Robert Miles

Roberto Concina, poznatiji kao Robert Miles, bio je talijanski producent i DJ i jedan od poznatijih europskih autora elektroničke glazbe 90-ih, ponajviše zahvaljujući hitu ''Children'' iz 1995. Zbog sjetnog i pomalo sanjivog ugođaja ''Childrena'', Milesu je dodijeljena titula tvorca tzv. dream housea. Miles je rođen u švicarskom gradiću Fleurieru, ali odrastao je u Fagagni, predgrađu Udina. Ondje je, kao klinac, pohađao glazbenu školu i svirao klavir, a s 17 godina se već posve odlučio posvetiti glazbi. Sredinom 80-ih pokreće vlastitu, piratsku, radijsku postaju te počinje nastupati kao DJ po klubovima diljem sjeverozapadne Italije. Elektroničku glazbu, odnosno tzv. acid house, otkrio je krajem 80-ih, kad se počinju održavati i prvi partyji, u kasnijoj kultnoj party lokaciji - Jesolu pored Venezije. Postaje redovan gost klubova Movida i Gilda, a uskoro ondje dobiva i prvu priliku za DJ pultom, nakon čega postaje rezident DJ u klubovima Area City (Venezia), Gatto e la Volpe (Ferrara) i Alter Ego (Verona), pod pseudonimom Roberto Milani. Po ovim je imenom objavio i tri ploče, no 1995. mijenja ime u Robert Miles i, krajem iste godine, objavljuje ''Children'', za DBX Records Joeyja T.Vanellija. Kad je, nekoliko mjeseci kasnije, objavio album ''Dreamland'', Milesov je izražaj dobio naziv dream house, a sinonim za njegov opus postala je upravo, poznata klavirska tema iz ''Childrena'' koji je postao jedan od najuspješnijih singlova 90-ih. Naše je podneblje pak, na poseban način, vezano uz ovaj hit, budući da je Miles svojedobno izjavio kako ga je posvetio djeci koja su stradala tijekom ratova na području bivše Jugoslavije. Iako se Milesa, danas nerijetko percipira kao one-hit-wondera, on je zapravo, nakon ''Dreamlanda'', objavio još pet albuma, a uspjeh iz 1995. mu je donio brojne poslovne ponude pa je, krajem 90-ih, preselio u Los Angeles i producirao glazbu za film i TV, između ostalih za filmove ''The Bourne Identity'' i ''City of Ghosts'', kao i reklame za Gucci, Jaguar, Adidas, Playstation itd. 2001. je pokrenuo i vlastitu etiketu, S:alt Records, na kojoj je i objavio posljednja tri albuma, ''Organik'', ''Miles Gurtu'' i ''Thirteen'' . U drugoj polovici 2010-ih se preselio na Ibizu, gdje je, nažalost, preminuo 2017., nakon teške bolesti. U rujnu ove godine, u Fagagni je održana prva glazbena konvencija u čast Milesova lika i djela, u organizaciji njegovog oca te prijatelja i radijskog DJ-a, Cesarea Di Fanta koji su pokrenuli i incijativu da se jedan trg u Fagagni nazove po Milesu. Konvencija je poslužila i kao predstavljanje mladih DJ-a iz regije, kao npr. Parigabo, Matteo Zoratti, Filippo Fabro, Matteo Danielis e Master G.

5.11.1946. Rođena Loleatta Holloway

Ako bismo trebali izdvojiti jednu pjevačicu koja je, svojim vokalom, obilježila plesnu glazbu, a izvedbom postavila globalni standard u tome kako implementirati vokal u plesni aranžman, onda je to (uz Jocelyn Brown) nesumnjivo Loleatta Holloway. Osim što su se, kroz 90-e pa i kasnije, diljem svijeta, pojavile brojne pjevačice koje su zvučale ili pokušavale zvučati poput nje, Loleattine vokalne dionice spadaju među najčešće sempliranim glazbenim elementima u povijesti glazbe. No, prije no što je postala ikona američke soulful / funky house produkcije, Loleatta je prošla dugačak put, od gospela, soula i funka, do disca. Njen glas je prvi put zabilježen 1967., kao članici poznate ženske gospel skupine, The Caravans, u njenom rodnom Chicagu, a već 1971. snima svoj prvi samostalni singl, funky/soul obradu Curtisa Mayfielda, ''Rainbow '71''. U sličnom stilu snima i svoja prva dva albuma, ''Loleatta'' (1973.) i ''Cry to Me'' (1975.) koje producira njen suprug, jazz gitarist, Floyd Smith. Nakon dva, zvučno slična albuma, Loleatti pristupa Norman Harris, producent iz Philadelphije, kasnije poznat kao jedan od ključnih ljudi za razvoj tzv. Philly sounda - disca. Loleatta, 1976., za Harrisov Gold Mind Records, snima još jedan album istog naziva kao i njen prvi, ''Loleatta'', ali ovaj put u funk/disco ugođaju. Drugi singl s albuma, ''Dreaming'', prvi je Loleattin disco hit. Za Gold Mind je snimila još tri albuma, ''Queen of the Night'' (1978.), ''Loleatta Holloway'' (1979.) i ''Love Sensation'' (1980.) koji će 10-ak godina kasnije izazvati kontroverzu s talijanskim dance duom Black Box i sudsku tužbu zbog neovlaštenog sempliranja u njihovom hitu ''Ride On Time''. No, ova, naizgled, neugodna epizoda, zapravo je označila Loleattin povratak na glazbenu scenu, nakon relativno mirnih 80-ih. Osim što se, odmah nakon spomenute afere, objavljeno nekoliko (legalnih) dance/house remikseva njene originalne verzije ''Love Sensation'', pjesma je, 1991., osvojila i svjetske top ljestvice, radijski i TV eter, kroz verziju ''Good Vibrations'', u izvedbi Marky Marka and the Funky Bunch. Nakon toga počinje druga faza Loleattine karijere, ona gostujuće pjevačice na brojnim dance/house izdanjima iz 90-ih i 00-ih: od hita ''Take Me Away'', iz 1992., s talijanskom grupom Capella, do ''Burning up'', iz 1999., s Cevinom Fisherom ili pak brojnih remikseva njenih singlova sa The Salsoul Orchestra iz 70-ih. Ipak, ''Love Sensation'' je pjesma koja je obilježila karijeru Loleatte Holloway - do danas je semplirana u čak 300-tinjak pjesama, a objavljena je na gotovo 2000 raznih izdanja, u official i unofficial verzijama...

7.11.1973. Rođen DJ EZ

Otis Roberts aka DJ EZ, legenda UK garage scene, odrastao je u Tottenhamu, na sjeveru Londona, gdje je tinejdžerske dane provodio na nogometnim utakmicama Tottenham Hotspura i slušajući piratske radijske postaje koje su, u drugoj polovici 80-ih, puštale hip hop, electro i tzv. acid house. Kad se, u njegovom društvu, 1989., proširila informacija da nova, lokalna postaja, Dance 93FM, traži da im mladi DJ-i dostave promotivne mikseve i, najboljima, nudila termine u svom programu, orijentiranom prema plesnoj glazbi, EZ-u, tad još posve nepoznatom DJ-u, to je bio poticaj da snimi svoje prve mikseve. Angažman na postaji Dance 93FM bio mu je prvi posao, kao DJ-u, a koristio je pseudonim Easy O. i puštao, što drugo nego - acid house. No, kao i većina piratskih postaja, u ovom periodu i Dance 93FM je bio kratkog vijeka pa je EZ pokrenuo vlastitu postaju, Dimension FM koja je trajala još kraće. Vrhunac njegove karijere kao piratskog radio DJ-a, bio je na postaji Freek 101.8, gdje je promijenio ime i EZ i, svaku subotu navečer, puštao house, techno i tzv. hardcore, odnosno stil kojeg će, postepeno, nakon '94. mijenjati u smjeru UK garagea. A kad je UKG eksplodirao u Londonu, EZ je pokrenuo Club Z u Gass Clubu, jednu od prvih klupskih večeri u Londonu, orijentiranih prema UKG zvuku. Uspješne Club Z zabave i sve veća popularnost UKG-a, EZ-u donose nastupe na poznatim party brendovima, kao npr. Exposure, Twice As Nice, Garage Nation, Pure Silk, Sun City, Frisky, Club Sidewinder itd., a izvlače ga iz piratske radio scene, u eter legalnih, komercijalnih postaja. Postaje sve češći gost u eteru (tad već legalnog) radija Kiss 100, gdje, 1999., postaje regularan, subotom navečer s emisijom Saturday Satisfaction, a potom i petkom navečer s emisijama The Hour of Power i Destination Weekend. U ovom razdoblju, EZ osvaja i brojne nagrade za najboljeg DJ-a Underground Garage Awardsa, UKG Awardsa, People's Choice Music Awards i dr. Poznato je kako je EZ jedan od rijetkih DJ-a koji, svoj status i nastupe diljem svijeta, duguje isključivo svojim DJ vještinama. No, krajem 90-ih i početkom 00-ih se okušao i u produkciji, a 2001. je pokrenuo i etiketu Z Recordings koju je ugasio, nakon samo jednog, vlastitog izdanja. Kao autor je, od 1998. do 2003., objavio ukupno 4 ploče, ali je, s druge strane, u istom periodu, objavio 10-ak miksanih kompilacija, uključujući i poznati serijal ''Pure Garage''. Prvi ''Pure Garage'' miks iz 2000.g. prodao se u nevjerojatnih 250 tisuća primjeraka, a na krilima tog uspjeh, EZ je, za Novu Godinu 2001., nastupao na čak pet novogodišnjih zabava u Londonu. Nakon što je, prvih 10 godina karijere, uglavnom nastupao samo po UK-u, EZ, 2002. pokreće serijal Z Uncut, na egzotičnoj lokaciji, Ayia Napa, na Cipru. Tijekom narednih godina, kako se UKG zvuk istrošio, EZ je, u svoje setove, implementirao razne glazbene stilove, od dubstepa do funka i housea pa čak i počeo nastupati pod drugim imenom: Elvin Zedo. No posljednjih se godina, UKG periodično vraća u trend pa i EZ, kao jedan od reprezentativaca tog zvuka, sukladno tome, prati taj intenzitet. U radijskom eteru, ostao je prisutan, čitavo vrijeme - na postaji Kiss 100 je bio do 2014., a 2020. je pokrenuo Nuvolve Radio, emisiju koju prenosi 30-ak svjetskih postaja i istoimenu izdavačku kuću, Nuvolve Music, na kojoj objavljuje radove novih glazbenih talenata.

Ukratko…

9.11.1992. Aphex Twin objavljuje svoj prvi album, ''Selected Ambient Works 85-92''.

7.11.1967. Rođen francuski DJ/producent David Guetta.

7.11.1957. Rođen američki DJ/producent John 'Jellybean' Benitez.

8.11.1978. Otvoren klub Dorian Gray u Frankfurtu.

Prošlu epizodu iz serijala 'Elektronički Panoptikum' pročitajte OVDJE.