Kronike plesnog podija: Evolucija plesne glazbe

Zabava ili kultura

Elektronička glazba koju danas volimo i slušamo u svim njenim oblicima, makro i mikro pravcima, odavno je izašla iz okvira, isključivo zabavnog sadržaja i ozbiljno zakoračila u tzv. kulturni sektor. No, unatoč tome, prirodna orijentacija elektroničke glazbe i DJ kulture, u većini je slučajeva, bila i ostala ples i zabava. To nipošto ne umanjuje značaj umjetničkih formi izražavanja kroz elektroničku glazbu ili pokreta koji su, kroz inovativne glazbene izvedbe, nastojali postići neke društvene ili kulturološke ciljeve. Primjerice, Kraftwerk je, svojom glazbom i izgledom, ponudio jedan, novi, autentično njemački imidž i smjestio ga u pop kulturu 20.st., a Underground Resistance je, kroz Detroit techno, afirmirao novu generaciju afroameričkih glazbenika. Au contraire, ne treba negirati ni činjenicu da glavnina elektroničke glazbe nastaje zbog zabave i plesa. Uostalom, zato je i definirana punom formulacijom: elektronička plesna glazba... OK, ali plešu li ljudi doista uz elektroničku glazbu? Vaše bake i djedovi pa i roditelji, teško bi, neki današnji plesni podij, povezali s plesom. Cupkanje, minglanje, šuljanje ili skakutanje u mračnom klubu, dečki i cure svatko za sebe, toliko odskače od, ne tako davnih, plesnih standarda, da se postavlja logično pitanje - odakle nam taj ''moderni'' ples? Kako smo uopće počeli tako ''plesati''? Bake, djedovi, mame i tate će reći kako mladež, prije 50 godina, nije tako plesala... Možda u našim krajevima i nije, ali na drugom kraju planeta, ples sličan ovom našem, bio je in puno, puno prije...

Voodoo people

Taj, naš moderni, globalno popularni ples, lišen ikakvih pravila i najmanjih naznaka nekih plesnih koraka, zapravo je još jedan segment tzv. amerikanizirane pop kulture koja je, do kraja 20.st., postepeno zahvatila čitav civilizirani svijet. Kronološki, tijekom prošlog stoljeća, moderni plesači i njihove slobodnje kretnje, prošli su put, od jazz klubova, preko rock'n'rolla i hippie pokreta, do disca i breakdancea - sve redom društvenih pojava s američkog kontinenta koje su se, potom, sve izmiješale i manifestirale na nekim off lokacijama poput Goe ili Ibize, sredinom 80-ih te, konačno, kao masovni rave pokret na prostranstvima britanskog otočja, a potom i ostatku Europe. No, ako odemo još malo dalje u prošlost, otkrit ćemo kako slobodno ritmički pokreti tijela, na kojima se temelji moderni ples, ipak potječu s jednog drugog kontinenta, a formiraju se na jednom otočju. Naime, tijekom 17.st., kad je porobljavanje i prisilno dovođenje afričkog stanovništva bilo na vrhuncu, najžešći udar robovlasnika pretrpjela su plemena Aja, Ewe i Fon iz zapadnog dijela Afrike (današnjih država Benin, Togo, Gana i Nigerija) koja su prakticirala vjerski ritual poznat kao Vodun. Obred kojeg predvodi svećenik Oungan i svećenica Manbo, uključivao je i obredni ples, u kojem se vjerska zajednica obraćala duhovnom svijetu. Kako su ovi narodi, nakon nekoliko porobljenih naraštaja, spoznali kakva ih je nevolja snašla i da je njihova stvarnost postao prisilni rad u nepoznatoj zemlji, tako je i rasla njihova potreba da se obrate duhovnom svijetu. Vjerski Voodoo obred i ples, s vremenom je postao i društveni događaj na Karipskim otocima Haitiju, Trinidadu i Kubi - robovlasničkim prihvatnim centrima, odakle su išli dalje prema SAD-u. Osim što je postao populran način druženja uz glazbu i ples, na Haitiju je Voodoo razvio i opskurnu djelatnost prizivanja zlih, agresivnih i temperamentnih duhova Petwo. Prizivanje tih duhova odvijalo se uz intenzivan plemenski ples, pomalo nalik transu, a do kraja 18.st., postalo je standardni dio Voodoo obreda. Vođe tih Voodoo zajednica sudjelovali su i u revoluciji na Haitiju koja je, 1801. svrgnula francusku kolonijalnu vlast i ukinula ropstvo. Ipak, Haiti je bio tranzitna zona za robove, na putu iz Afrike u SAD, više od 100 godina, što je bilo više nego dovoljno da se Voodoo počne i ondje prakticirati. New Orleans i država Louisiana postaju središte Voodooa, unatoč činjenici što su mnogi robovlasnici strogo kažnjavali bilo kakva vjerska okupljanja i druženja robova. Naravno i svaki oblik plesa kojeg su vlastodršci definirali kao ''ritmično podizanje nogu s tla'', bilo je zabranjeno. Zbog toga su robovi osmislili specifičan stil plesanja, u kojem su ''klizili'' po tlu i, pritom intenzivno, gibali kukovima. Iako su, u 19.st., u New Orleasnu, već bile dozvoljene organizirane zabave za robove, poznati kao Plesovi na Trgu Kongo (na slici iznad), stil koji je nastao kao odgovor na zabranu podizanja nogu s tla, postao je okosnica za kasnije stilove plesanja po jazz klubovima, početkom 20.st.

Elvis

Iako se, u međuvremenu odvio američki građanski rat, nakon kojeg je ropstvo ukinuto, rasna segregacija nije nastala, Čak štoviše, u južnim državama bivše Konfederacije (Alabama, Georgia, Louisiana, Texas, Virginia, Tennessee i dr.), ostala je još dugo prisutna u svim sferama društva. Shodno tome, postojali su ''crnački'' klubovi, u kojima je svirala ''crnačka'' glazba i plesao se ''crnački'' ples. U klubovima, u kojima su se družili bijelci, crncima je ulaz bio zabranjen, no u crnačkim klubovima, bijelcima ulaz nikad nije bio službeno zabranjen, iako se odlazak nije preporučao. Pojedine, konzervativne sredine, dodatno su sotonizirale crnačke zabave, njihovu razuzdanu glazbu i ples koji mladež potiče na bludne radnje - dovoljno da se, u buntovnih mladića, postigne efekt ''zabranjenog voća''. Jedan od takvih bio je i Elvis Aaron Presley koji se, s 13 godina, s obitelji, doselio u Memphis. Iako je stanovao u bjelačkom kvartu Lauderdale Courts i pohađao bjelačku školu, u večernjim bi se satima iskradao iz kuće i odlazio u notorni Beale Street, poznat po crnačkim klubovima. Ondje je slušao rhythm'n'blues i soul i promatrao zabranjeni, crnački ples. Na njemu je temeljio svoj rubber legs/legmania i shag ples kojeg je počeo javno izvoditi nekoliko godina kasnije, 1954., neposredno nakon izlaska njegovog prvog hita, obrade blues pjesme ''That's All Right'' Arthura Crudupa. Elvisov ples izvijanja kukova i koljena uvelike je ličio na ono što su nekoć plesali robovi kojima je bilo zabranjeno podizanje nogu s tla, a postao je njegov zaštitni znak. Izvodio ga je i prilikom izvedbi svojih idućih hitova poput ''Hound Doga'' ili ''Jailhouse Rocka'' i bacao američke tinejdžerice u trans. S druge strane, taj mu je ples i donio dosta problema na početku karijere. Neki su mu nastupi prekinuti, a neki i otkazani, zbog vulgarnosti. Ed Sullivan koji je, u to vrijeme vodio ''The Ed Sullivan Show'', najgledaniju TV emisiju u SAD-u, prvo je odbio ugostiti Elvisa, ocjenivši njegov nastup nepogodnim sadržajem za obiteljsko gledanje. Elvis je ipak nastupio 1956., ali je morao ''ublažiti plesne pokrete''...

(nastavit će se)

Prošlotjednu priču iz serije Evolucija plesne glazbe, pročitajte OVDJE...